25.11.2023 | 22:30
Kao prvo nisam znao da su hidro-centrale Itaipu i Yacyreta na istoj rijeci, ogromnoj Parani. Itaipu je na granici Brazila i Paragvaja, dok je Yacyreta na granici Paragvaja i Argentine. Ta rijeka izvire u Brazilu i prolazi kroz cijeli Paragvaj, a ostatak kroz Argentinu, gdje se malo poviše od Buenos Airesa uljeva u Atlantik.
Itaipu je puno veća centrala, ima 20 jedinica po 700 MW svaka, dok Yacyreta ima 20 jedinica po 155 MW. Kad sam stigao na Yacyretu bio je preljev ispod zapornica, to je stvarno nešto impozantno, protiče 55 000 kubika vode u sekundi. Sad im je najkišnije doba, pa je normalno da imaju preljev…nedavno je stala kiša i više nemaju preljev.
Sve je ogromno, od strojarnice dugače 800 m do brane. Imaju dosta bicikla u strojarnici, pa se vozikaju s njima kad moraju ići do generatora br. 12 ili dalje. Sreća da je moj na kojem radim br. 4 pa imam samo 120 m do njega.
Prva stvar koja me je začudila, da jako malo ljudi govori engleski. U uredima ima jako puno inžinjera, menađera, supervizor_a i samo sa njih par mogu razgovarati uz dosta muke ? Sreća da jedan mladić iz Paragvaja, koji vodi tu grupu koja će izvoditi radove, zna nešto engleskog, da se možemo sporazumjeti oko posla. Ista stvar je u hotelu, jedini hotel koji liči na zapadni stil, a od 4 recepcionera nitko nezna jezik. Tu i tamo pokoju riječ, ali ne da smisle najednostavniju rečenicu.
Po restoranima, isti klinac. Više ja znam španjolskog, nego konobari engleskog. S te strane mi je malo nelagodno, jer nemam s kim pričati, a već me je većina tog malog gradića upoznala po viđenju za ovo kratko vrijeme. Domaći me voze na posao i s njega, a kad sam slobodan, nije problem prohodati, jer je sve bitno u gradu, na dohvatu noge. Najčešće sam uz google maps i istražujem restorane i slike ponude.
Hrana im je ok, vaše manje kao kod nas, ali mi nedostaje varivo. Našao sam jedan restoran, blizu mog hotela, gdje su na slici neka variva i gulaši. Dođem danas tamo i pokažem slike konobarici iz njenog restorana, ali tada nastaje blokada, jer nešto priča na španjolskom, pa sam na kraju pojeo bolonjez :Z
Kad sam stigao, na aerodrom promjenio sam 100 E i dobio sam 37 000 pesosa. Prvih dana kad sam plaćao objede od 5-10 tisuća pesosa, ovisi što sam jeo, mislim si kad to preračunam u eure, pa nije tako jeftina Argentina. To je trajalo samo par dana, jer sljedećih 100 E sam promjenio kod kolege s kojim sam u uredu i dobio sam 89 000 pesosa ! Imaju jako veliku inflaciju i zbog toga je takva razlika. Neke stvari sam plaćao s karticom i makar je sl. tečaj 371 pesos za euro, vidio sam da mi je moja banka obračunavala za te transakcije 886 pesosa za jedan euro. Vjerovatno je i agencija Nomago, koja je tražila hotel u BA za mene računala po sl. tečaju, pa je ono noćenje bilo 400+ eura, kad sam zapeo na terminalu.
Sad kod njih dolazi ljeto, pa je dosta vruće kad nepada kiša. Stalno sam van posla u kratkim hlačama. Temperature idu od 20-34 C, a bit će sve toplije. Trebao bi doma za blagdane, a nakon tri kralja ponovo nazad. Okviran rok za posao je 17 tjedana, mada će trajati duže, jer ti ljudi rade svoj prvi namot na generatoru. Kad sam odlazio moji su mi rekli, nema frke to je firma koja inače radi generatore, ti im ideš biti samo nadzor i da im pokažeš našu tehnologiju po kojoj će raditi…malo morgen.
Za Smayoo aka ga zanima, generator je sporohodan, ima 84 pola, paket je samo 1300 mm ali je unutrašnji promjer paketa 15 250 mm. Generatori su Japanski. Interesantno je jednu jedinicu je napravila Toshiba, drugu Mitsubishi, a treću Hitachi…i tako idu redom. Po rječima domaćih cijeli projekt je bio gotov za četiri godine.
LInkovi s wiki na elektrane
en.wikipedia.org/wiki/Yacyretá_Dam
en.wikipedia.org/wiki/Itaipu_Dam