U New York Timesu govore o onome što već jako dobro znamo desetljećima, a posebno se to dobro vidi i u nas: Apple nije borac za kupce svog računalnog hardvera.
Hewlett Packard ima 23.000 prodajnih mjesta u Americi, a Apple samo 185. Što je još gore, Apple ne zanima da jednostavno bude prisutan. Appleova strategija s Apple Centrima se rasplinula, isto tako s Apple Pointima. Ljudi koji svoju privatnu trgovačku budućnost vežu uz Apple imaju sve šanse da propadnu. (Prepričavam o situaciji u Americi. Svaka sličnost s domaćom situacijom je - namjerna)

U New York Timesu govore o onome što već jako dobro znamo desetljećima, a posebno se to dobro vidi i u nas: Apple nije borac za kupce svog računalnog hardvera.
Hewlett Packard ima 23.000 prodajnih mjesta u Americi, a Apple samo 185. Što je još gore, Apple ne zanima da jednostavno bude prisutan. Appleova strategija s Apple Centrima se rasplinula, isto tako s Apple Pointima. Što da kažemo o konceptu store-in-store? Nema ih više nigdje?
Ljudi koji svoju privatnu trgovačku budućnost vežu uz Apple imaju sve šanse da propadnu.
Apple ima potpredsjednika za iPod, a nema ga za računala. Je li ikome stalo do Maca?
Člankopisac spominje posljednji pokušaj s BestBuyom 1999. Bio je to pokus; ponešto se prodalo, ali je BestBuy aranžman otkazao jer nije dobijao iMace u bojama koje su tražili kupci, nego onako kako je Appleu došlo.
Osim toga, Apple nikako da se počne vraćati prodaji tvrtkama. Zamislite, ima već nekoliko godina ozbiljan server, ali uopće nema prodajni kanal za tvrtke. Veselili smo se klasteru na VirginiaTechu, ali je to bio jednokratan pokušaj - a inicijativa nije bila Appleova. Bili su čak darežljivi, ali to nije posao... Dakle, sav je taj svijet bez strategije.
Veselili smo se prije 10-15 godina kada su u Boeingu i Nasi zaprijetili štrajkom jer su ljudima neki pametnjakovići bez pitanja htjeli zamijeniti Macove Windows mašinama. Da Apple ima strategiju, bilo bi mu stalo da Macove imaju bar tvrtke koje se mogu šminkati. Recimo, Air France je svoj globalni booking utemeljio na bazi 4D, izvorno za Applea. Oracle je napredniji na Macu, ili sasvim a-tempo sa svim ostalim terminalskim platformama.
Apple ima konkurentnog cijenom i oblikom Minija za škole - zašto ga ne gura? Imao je eMac - zašto ga nije gurao? Pa i u nas, mogli su samo sebi svojstvenim nastupom lako pregaziti gomile sklapača dok su još bili mali: Micronis, HG spot, King computers... Nisu ozbiljno ni pokušali.
Ja i ti nekom switcheru možemo odgovoriti na mnoga pitanja, ali na jedno je jako teško: gdje da kupim Maca? Gdje se može vidjeti? Zašto, ako već tražim (umjesto da mi se nudi). moram prolaziti cijeli taj folklor prodaje, umjesto da kutiju skinem s police i povezem je u nekoj košari iz hipermarketa. Zašto se, kad tako neka pošiljka zaluta u npr. u Mercatone - što je vjerojatno sivi uvoz iz nekog njihovog kanala - radije gunđa u bradu, umjesto da se robnoj kući ponudi stalan i siguran izvor mašina (s jedne strane) i elementarna poduka prodavača (s druge strane) umjesto da te prodavači, kad pokažeš što hoćeš kupiti, mutavo gledaju jer nemaju ama baš nikakve informacije. Čak ni te "Idu li na tome Windowsi?" (DA bolje nego na kutijama), "Postoji li Office?" (DA naravno), "Što dobijem od softvera?" (sve zamislivo da bi moglo trebati), "Ovo je daljinski - čemu služi?"...
U New York Timesu kažu da Jobs ni na koji način nije iskoristio opće razočarenje Vistom. Ljudi koji znaju sada traže posljednja računala na kojima je XP - a Mac vozi oba OS-a - pri čemu se uopće ne govori o tome koliko je MacOS X bolji od bilo čeha drugog i badava je. Upućeni u Maca čekaju Leopard, a windowsaši bauljaju. A mogli bi ga kupiti radije samo da imaju prilike, kad bi fizički Maca bilo tamo gdje krstare u shoppingu. S tih "linijskih voznih redova" jako je teško skrenuti ljude na neke druge staze, a Apple je sve dalje od tih cesta. Pa unatoč tome Apple iz kvartala u kvartal prodaje po 30 posto više računala nego prije. To ide samo od sebe. Sa 2 posto iz 2000. Udio Applea je porastao na 3 posto - sam od sebe. Svi su njegovi kupci izloženi naporima, neugodnostima sa servisnom mrežom, priznavanje/nepriznavanjem garancije ili greške, kada se dogodi... (OK, ovo je s iPhoneom samo mahnito povećalo prodaju).
Jobs je pri predstavljanju novih iPoda ismijao Zuneovih 2 posto udjela. Zašto se ne srami svih autogolova pri guranju svog računalnoga hardvera. Ne mogu ga doživotno nositi samo entuzijasti kojima je stroj i OS prirastao srcu, za što ima dobrih razloga, ali se zahvaljujući Appleu o tome šuti. Jesu li Appleu samo dovoljni fanovi, nešto temeljnoj ideji odanih inženjera (tu ima neka tajna veza koja preskače inertnu i parazitsku prodaju) i još većim fanaticima u Hollywoodu koji upravo Appleov hardver nerazmjerno često guraju u svojim filmovima.
I'm PC/I'm Mac reklama - koja se nigdje ne prikazuje i koja ne zove ni u kakve dućane - groteska je koja ne propagira ništa. Kako propagirati nešto što ne možeš normalno kupiti?