Kada je Steve Jobs predstavio prvi iPad entuzijasti na Jabučnjaku su odmah prepoznali da se radi o revolucionarnom proizvodu koji će promijeniti mnogo toga, koji će konkurencija kopirati, koji će mnogi u tom trenu kritizirati, a na kraju postati njegovi zagovornici. Predviđanja su bila točna. Prije par godina objavili smo prikaz softvera iBook Author kojim čak i neprofesionalci mogu brzo ovladati i stvarati svoje knjige - ili ono što je mnogo važnije, školske udžbenike. Tada se ovdje povela i rasprava o tome koje su sve prepreke da i naše škole počnu koristiti prednosti ove tehnologije. Kada ćemo dočekati budućnost u hrvatskom obrazovanju tema je razgovora s Marinom Biti, redovitom profesoricom i voditeljicom doktorskog studija "Izdavaštvo i mediji" na Filozofskom fakultetu u Rijeci.

Tableti se na zapadu već uvelike koriste u školama, u Hrvatskoj su takve škole još uvijek izuzetak

JABUČNJAK: Voditeljica ste doktorskog studija „Izdavaštvo i mediji“, zagovarateljica elektroničkog izdavaštva te uopće korištenja novih tehnologija u obrazovne svrhe. Možemo li na temelju toga pretpostaviti da biste se pozitivno izjasnili i o uvođenju tableta u škole?

MARINA BITI: Bez ostatka, da. Uz podršku države, i to u sve škole. Ma koliko se zahtjevnim takav korak mogao činiti, mislim da za nj treba pronaći sredstava kao i to da će se sredstva iznaći bude li za to i stvarne volje. Novac se rasipa na toliko nebitnih stvari: pametnim restrukturiranjem budžeta i pametnim dogovaranjem s nabavljačima i s osiguravajućim kućama (s obzirom na moguće kvarove i štete), uvjerena sam da se čuda mogu učiniti. U gradu Rijeci već imamo jedan takav vrlo pozitivan primjer u osnovnoj školi Vežica gdje se tableti koriste u nastavi već treću godinu! Riječ je o investiciji u budućnost koju je po mojem mišljenju doslovno preskupo odgađati. Proces učenja je neodvojiv od sveprisutnih tehnoloških promjena u društvu. Ne posegnemo li za tehnološkim osloncima, naš će se obrazovni sustav, pa i sama misija znanja, uskoro zateći u slijepoj ulici. To, dakako, iziskuje i promjenu u pristupu samome znanju – metodološku i kvalitativnu.

Osnovna škola Vežica u Rijeci je jedna od rijetkih koja "punom parom" koristi iPad u nastavi

JABUČNJAK: Znači li to da sadašnji pristup znanju ocjenjujete zastarjelim?

MARINA BITI: Ne toliko zastarjelim koliko pogrešnim. Modernizacija obrazovanja je išla u pogrešnom smjeru. Krenuli smo u pravcu ambiciozne kvantifikacije programskih zahtjeva koja je rezultirala pukom birokratizacijom obrazovnoga sustava. Naše je obrazovanje zaglavilo u  nekom čudnom birokratskom poimanju sebe sama, i kao da ga se uopće ne tiču oni kvalitativni parametri koji izmiču birokratskim evidencijama. Vodimo neku čudnu vrsta obrazovnoga knjigovodstva koje površinski prebraja ulazne i izlazne vrijednosti: na uzlaznoj strani su programi i činjenice, a na izlaznoj ocjene. Fokus je učenja na aktualizaciji kratkoročne memorije koja je u neposrednoj funkciji stjecanja ocjene. Takav je pristup reduktivan ma koliko s površine izgledao maksimalistički, i on gradi reduktivnu, a uz to još i nezdravu natjecateljsku svijest.

Najtužnije je to što takav sustav izopćava istinski kreativne učenike koji se spontano opiru vrsti mjerenja kakvoj ih obrazovni sustav podvrgava. Tko želi zaroniti dublje, gubi vrijeme, jer taj zaron nitko ne vrednuje. Taj koji želi roniti okvalificirat će se kao čudan, kao 'freak', ili možda kao obična lijenčina. Najboljima se ne smatraju oni koji rone, nego oni koji najbrže plivaju. Ovi prvi se marginaliziraju.

Kada kritiziramo mlade zbog njihove apatičnosti, zbog manjka stava i zbog manjka želje da nabolje mijenjaju svijet, trebali bismo se prisjetiti da ih upravo mi takvima odgajamo. Ne učimo ih da kritički promišljaju stvarnost i da je suosjećajno mijenjaju, već samo da grabe naprijed, od jednog semafora do drugog. Kada se nađu pred preprekama, frustrirani su i bespomoćni, i s pravom na nas ljuti. U ovoj krizi u kojoj živimo, svi su semafori poludjeli, i oni više ne znaju što je ni gdje je „naprijed“.

JABUČNJAK: Zašto smatrate da bi uvođenje tableta u škole promijenilo takvo stanje?

MARINA BITI: Naravno da tableti sami po sebi nisu dovoljni. Moramo potaknuti produkciju e-udžbenika kao i raznih edukativnih aplikacija koje će učenike istraživački usmjeriti. Istraživačku komponentu smatram ključnom. Kada sam pronađeš odgovor na neki problem, taj odgovor ne samo što usvajaš nego njime i istinski preizgrađuješ sebe – on postaje činiteljem novih kognitivnih aktivnosti. Tablet je, naravno, samo sredstvo, no on je ne samo valjano nego i moćno sredstvo koje se nadaje istraživačkome pristupu.

Treba educirati i nastavnike, jer oni taj proces trebaju naučiti kvalitetno usmjeravati. Mislim da i samu rolu edukatora treba bitno mijenjati: edukator treba biti kanal i, prema potrebi, skretničar u procesu istinski istraživačkog stjecanja znanja. On treba biti poticatelj dijaloga, moderator, humana spona između izvora znanja i učenika, koji će čitav taj proces oplemeniti ne samo svojom upućenošću, nego i svojom ljudskošću.  Ex cathedra pristup treba maksimalno reducirati.

A školske programe treba učiniti daleko fleksibilnijima nego što su sada. Okvirne vrijednosti moraju biti zadane, no putovi do njih ne smiju biti kruto zacrtani. Različitost u realizaciji školskih programa, i to od škole do škole, od razreda do razreda, od učenika do učenika, ne smije se smatrati kao prijestup, nego – dapače! – kao legitimna i poželjna pojava.

Marina Biti, voditeljica doktorskog studija "Izdavaštvo i mediji" i zagovarateljica elektroničkog izdavaštva

JABUČNJAK: Niste li zabrinuti da bi takvom radikalnom implementacijom tehnoloških sredstava učenja u škole, knjiga mogla postati izlišnom?

MARINA BITI: Ni najmanje. Dapače, mislim obrnuto. Uvjerena sam da danas učenici bježe od knjige jer im se ona na za njih neprirodan način nameće. Sve je to povezano s onom inicijalnom pogreškom koju sam nazvala knjigovodstvenom: od učenika se ne traži, barem ne primarno, da nešto shvate, nego da nešto reproduciraju.

Zašto bi, primjerice, netko čitao Anu Karenjinu ako odgovore na pitanja koja će mu biti postavljena i za koja će dobiti ocjenu može puno lakše i brže pronaći, primjerice, na http://klub.posluh.hr/lektira/kratki/ana.htm? Uhvatiš li se čitanja, izgubit ćeš vrijeme koje ti treba za iznalaženje istih takvih odgovora o drugim djelima. Za čitanje djela možda ćeš i biti nagrađen dobrom ocjenom (ako uopće dobiješ priliku da se time iskažeš), no zbog „izgubljena“ ćeš vremena podbaciti na drugim planovima. I bilanca ti je negativna! No kada bi se, primjerice, u školi istraživalo pitanje literarne obrade preljuba kroz povijesna razdoblja i kada bi se učenici usmjerili na to da otkrivaju djela koja će im proširiti horizonte te uvijek intrigantne i žive teme, uvjerena sam da bi ih njihovi tableti doveli i do samih knjiških izvora. Ako ih sami otkriju, bit će potaknuti da svoje otkriće i podijele. I ne smiju biti penalizirani zbog toga što temi koja ih je uzbudila posvećuju vrijeme, pa i nauštrb nečeg drugog.

Smatram daleko važnijim da netko pročita i zavoli jednu knjigu nego da se površno upozna s njih sto. Naravno da to ne isključuje i upoznavanje s okvirnim činjenicama. Govorim o promjeni težišta. Produktivnoj!

JABUČNJAK: I za kraj, moramo pitati imate li iskustva s Appleovim tehnologijama?

MARINA BITI: Posjedujem iPad i nastojim ga što više uključiti u radni proces, a odavno imam želju za jednim MacBookom. Skromna sredstva na dosadašnjim projektima nisu to dopustila, a uz današnje troškove života teško je takvu stvar ugurati u osobni proračun. Čitav naš visokoškolski sustav orijentiran je na kupnju PC-a - mislim da bi se na toj razini moglo i trebalo razmišljati dugoročnije; PC je inicijalno jeftiniji, ali mi se čini da traži više održavanja i češće se mijenja. Ljudi unutar školskog sustava se teško odlučuju za Mac i stoga što nema ni odgovarajućeg supporta za Appleove tehnologije - naše informatičke službe ne susreću se s time često i daleko smo od pravih IT uvjeta. Informatičke službe nisu ni dovoljno ekipirane - taj posao obavlja nekolicina ljudi koji su preopterećeni samim održavanjem sustava. Prostora i potrebe za reviziju pristupa ima.