21.05.2005 | 22:07
Uf...
Ovo bi mogo biti dugački post....
Zvone, odrasla sam osoba (bar se tako meni čini, a možda i ponekom sa strane) i nemam previše vremena za igre. No, volim vidjeti dokle su igre dogurale, volim vidjeti lijepu grafiku i lijepe CGI svjetove, jer se iz hobija bavim Maya-om i znam koliko je truda i vremena uloženo u njih. Upravo sam zato i pokrenuo ovaj tread, jer me prvenstveno oduševila grafika i brzina njena izvođenja.
Igre kao takve su evoluirale. Šta se tiče grafike, nove konzole donose predivne CGI svjetove u kojima čovjek može biti nešto drugo nego u stvarnom životu. Može, recimo na primjer, voziti auto snova, sređen sa spojlerima kako on hoće ili recimo upravljati državom ili \"plesati\" uz capueru. Istina je da u današnjim igrama ima previše krvi, no, FPS-ovi su otišli daleko i sad je kao da gledaš neki horror film (Doom3), ili da si negdje zarobljen na marsu i moraš pobjeći (Red Faction --> svi se sjećamo Total Recalla sa Arnijem), no game play je druga stvar. Ima stvari koje su predivne, preljepo izgledaju, no nije to onaj osjećaj \"Last Ninje\" (1,2,3) sa C64. Na igre ko Lst Ninja gledam sa nostalgijom, ili recimo Myth (ako se sjećate) ili Weird Dreams ili Shadow of the beast. Moj zaključak je da na te igre gledamo sentimentalno i s ljubavlju. Igre su evoluirale, ali smo i mi. Došli su novi klinci, došle su nove igre. I it i ja imamo pravo biti skeptični i o klincima i o igrama. Šta nas čeka neznamo, no lijepo je vidjeti \"Princa\" u novom ruhu (Prince of Persia - Sands of Time\" -- predivna igra, nevjerovatne grafike sa igrivošću prva dva dijela. Odmah se prisjetim prvog Princa, no i on je evoluiro. Može skakati po zidovima, djeloice trčati po njima, i kad to vidiš, uhvati te sentimentala, ali i radost, jer vidiš da još uvijek ima dobrih igri.
Jes... imam hardware za vrtnju svih igri.. imam i igre. VEćinom se svede na to da ih instaliram, pokrenem i onda izbrišem sa harda. Jednostavno nemam vremena za njih. No, kao što već rekoh, ima predivnih igra na tržištu i ono što ih danas pokreće i prodaje je to da ti daju priliku da se odvojiš od svijeta u kojem živiš i zaživiš u svijetu kojeg ne poznaješ. No, koncept je osto isti i igrači donekle. Uživjeti se u svijet i živjeti lik koji inače, u normalnom životu ne možeš....
DAt ću još jedan primjer... ko klinac sam obožavo skateboard, no nikad nisam znao na njemu izvoditi trikove (kasnije sam prešao na role, pa sa njima \"grindo\"), no igra kao Tony Hawk pro skater me vrati u djetinjstvo, kada se nisam morao brinuti jesam li se danas otuširo i obrijo, jesam li dobro uskladio odjeću koju imam na sebi, bio sam slobodan. Upravo mi to pružaju takve igre i njih, kad imam vremena i igram jer su mi pod kožom. A šta se tiče personalizacije likova i poistovjećivanja, to ide prema hyperu... No moraš biti svjestan, da je cijela ova generacija u kojoj živimo, na neki način \"Nintendo generation\", koja je igrala bar neku igru i imala dosta na raspolaganju kao dijete, a sad baš ti ljudi koji su nekad bili klinci rade igre koje su oduvijek željeli vidjeti i zaigrati, a sad im se san ostvaruje. Neke od njih su dobre, neke su loše, no to je oduvijek bilo tako.
Toliko od mene!