15.12.2008 | 10:04
Ja sam bio psihički spreman ić okolo i zvat ljude na bojno polje, ali je počelo tako da sam vidio ime na listi, mrmljajući si ga ponavljao da ne zaboravim pa je uletio Davor i rekao "Ja znam ko je ona!" i otrčao..
U tom trenutku, sam shvatio da nemam šta raditi u tom dijelu već da ću jednostavno biti gost promatrač i tu i tam pomoći za šankom.. ili pokupit pokoju ostavljenu možebitno hazardnu pivu pokraj nekog od strojeva..
Iz perspektive gosta, falilo mi je klope, ali da sam jeo, ne bi stala ona bačva u trbuh.
Zbog razgranatosti prostora, propustio sam nekoliko stvari npr. za vrijeme pjevanja u joše neotvorenom krilu, u prizemlju se dogodila ozljeda koljena za koju sam saznao tek u Tunelu.
Sad sam naspavan i polako se pojavljuju flešbekovi i sudeći po tom kak se smijem u sebi, znači da mi je stvaaarno bilo dobro..
Neki savjeti / primjedbe mi ne padaju na pamet.. al morti dodje sa nekim od flešbeka..
Sad se lijepo organizatori malo odmorite, bio je ovo velki zalogaj, ali je uspješno zagrižen, prožvakan i progutan.. u miru probavite..