18.08.2017 | 21:49
Znam to. Iako mi je primarni sektor u Poslovnom bio energetika, pratio sam nešto malo i promet, pa u sklopu njega i Hrvatske željeznice. To je bilo vrijeme prije nego što su osnovali holding koji je pod sobom razdijeljen na infrastrukturu, vuču vlakova, cargo i putnički prijevoz. I tu sam najavu i početak toga još pratio, Davorin Kobak je bio predsjednik Uprave HŽ-a, a Kalmeta ministar prometa u Sanaderovoj vladi (prvoj - ne onoj kasnijoj gdje je dao otkaz šatro zbog Piranskog zaljeva). Tako da mi željeznice nisu nepoznanica. Najveći mi je smijeh bio kada su nas vodili da nam predstave nagibne vlakove, a mi nemamo pruge di bi ih pošteno iskoristili...
Ma...
HŽ prije svega mora postati isplativ. A prije toga samostalno financijski održiv. Znači, da ostvari godišnje dovoljnan prihod kako se za kompanijin plus ne treba vaditi novac iz državnog prorčuna. A to je, oboje - u moje vrijeme praćenja tvrtke bio "san zimske noći". Imali su oko 13000 zaposlenika, a da bi opstali na tržištu bilo im je potrebno možda 8000 - ako ne i manje. Dio su rješavali čistim prolaskom vremena - kada bi ljudi koji su radili tamo još od doba Jugoslavije otišli u penziju, ne bi nikoga novog zapošljavali. Onda bi nudili primamljive ponude otpremnina ljudima pred penzijom itd., itd. Jesu li se u deset godina optimizirali što se ljudstva tiče, doista ne znam. Ali, da mogu podići jako puno sredstava putem EU fondova - mogu - možda su već počeli.
Ovo ću reći za prigradsku željeznicu u Zagrebu.
Kada sam ja radio bilo je tu svakakvih vlakova - od kaubojaca (tamo zelenih metalnih iz Jugoslavije u čije vagone izlaziš iz jednog i ulaziš u drugi tako da doslovno izađeš van na zrak dok vlak "juri", pa onda uđeš u idući vagon, a u svakom klupe od čistog drveta), do "najmodernijih" bijelo plavih donacija ČKD Praha iz devedesetih. Nakon što je konzorcij Končar-Gredelj isporučio dva puta po 170 modernih tramvaja Gradu Zagrebu, počeli su izrađivati prigradske vlakove za HŽ. Prvo je bio samo jedan među navedenim starijima. Pa dva. Sada su skoro svi takvi, a najstariji su konačno redom godišta povučeni iz prometa. Šta su napravili s njima ne znam, možda donirali nekome ili bacili u staro željezo.
Ali - opet je pruga problem.
Primjerice, Zagreb ima samo trasu istok - zapad, od Sesveta do Savskog Marofa se računa kao prigradska pruga, mislim. U smjeru sjever - jug ništa. A za industriju taj bi smjer bio isplativiji. Da ne govorimo o poveznici sa zračnom lukom. Već desetljećima plan gradnje "zagrebačkog prstena" pruga, dizanje postojeće trase istok - zapad na nekakve stupove da bi ispod pruga oslobodilo mjesta za cestovni promet i gradnju novih parking garaža gdje cesta nema, odnosno - gdje se ne bi mogle povezati dvije koje sada zbog tog brijega na kojem su tračnice nije moguće povezati.
No, i to je još uvijek tek san.
A to je samo Zagreb, što je s ostatkom Hrvatske kojega se UVIJEK stavlja na drugo mjesto?
Još četiri hrvatska najveća grada nakon Zagreba bi morala imati iste takve željezničke prstene. Split, Rijeka, Osijek, Zadar...
Ima tu jako puno posla, ali isto tako, za Zagreb govoreći - prije si se mogao švercati i tramvajem i vlakom koliko te volja, danas ne - kontrolori su u svakom HŽ-ovom vlaku i gotovo svaki tramvaj obiđu ZET-ovi ljudi. I nema više "jooj, zaboravio sam novčanik, ili, samo jednu stanicu idem" - kazna prijatelju - toliko na licu mjesta, tri puta više ako hoćeš račun. I to je po meni ok.
No ono najbitnije je da mi nemamo strategiju razvoja. Barem ne jednu koje bi se sve Vlade držale "k'o Svetog pisma". Svaka vlada radi razvoj proizvoljno u sektoru u kojem joj se sprdne i gledaju se samo rezultati kojima će se, ako i to, pohvaliti na sljedćim izborima. Najbolji primjer je Bandić sa svojim ekspres projektima poput fontana. Mislim, od svih mogućih problema fontane su bile na mjestu IZA posljednjeg kao potrebne. Ali, čovjek je zaključio da su "sve postojeće tek curak" prema onima koje će on sagraditi i gotovo - rasprave nema.
Svojedobno sam se dočepao jedne odštampane knjige izdane - mislim, baš od Sanaderove vlade, kao Strategija razvoja Hrvatske do 2020. godine. Mislim da do sada nije napravljena ni četvrtina što se trebalo napraviti. Samo kod cesta i autocesta, sve dionice su trebale biti gotove oko 2015. godine. Dubrovnik povezan preko autoceste A1 sa Zagrebom. Most Pelješac je trebao ispasti zasebna stvar. Koliko shvaćam, sada ga planiraju iskoristiti kao dio autoceste, ali mi nije jasno kako to misle izvesti.
No, ne znam di je sve stalo - znam da je granica s BiH problem - ali netko (od stručnjaka s Prometnog fakulteta) je predlagao tunel, a netko nadvožnjak, što je opet njihov teritorij pa bi se Sarajevu (koliko sam shvatio) plaćalo od dijela zarade na putarinama.
Ali, to je prešlo u nivo bajki, a ne realnosti..