30.01.2018 | 20:42
smayoo kaže:
Nemoj reć...
Ništa s celulozom? Ako celulozna vlakna izgrebu nešto (bilo što), koja bi to bila vlakna koja NE izgrebu?
Otkud točno ta preporuka? Imaš neki konkretan izvor?
Od svoje 16. godine nosim naočale, dakle više od 33 godine, prije staklene, a sada plastične (polikarbonatne) i optičari su mi uvijek toplo prepručavali da ne koristim papirnate maramice za brisanje naočala.
Ono što se preporuča to su one krpice koje se uvijek 'besplatno' dobiju sa svakim kupljenim naočalama, ne znam od kojeg su materijala, i ne znam koliko su uspješne u negrebanju stakla/plastike, jer ih baš i nisam redovio koristio (možda prvih par mejseci nakon kupnje svakih naočala).
smayoo kaže:
Inače, o grebanju plastike (plastičnog LCD zaslona) možemo pričati, to je mekan materijal kojeg stvarno svašta može izgrebati. Pitanje je sad kome koliko mogu smetati neke mikro-ogrebotine koje mogu načiniti neka gruba vlakna papira ili krpe kojom se tu plastiku briše.
Istina, mikroogrebotine na plastičnom ekranu vjerojatno predstavljaju samo estetski problem, jer ne smetaju prikazu slike na ekranu, jer se vide samo kad je ekran ugašen.
smayoo kaže:
Ali o grebanju stakla, pa još papirnatim ubrusom (tj. celuloznim vlaknom) - nemoj, pliz...
Vrlo je malo materijala koji su tvrđi od stakla pa da ga mogu izgrebati (jerbo mekši materijal ne može izgrebati tvrđi, logično, zar ne?). Dijamant, na primjer. Celuloza? Ajoj...
Daklem, da se vratim opet na moje naočale. I prije, staklene, i sada, plastične leće stakala sam uvijek čistio svim i svačim, preporučenim maramicama, suhim maramicama, WC papirom, papirnatim ubrusima, pamučnim majicama, vlažnim maramicama i sličnim stvarima, ali najčešći izbor su bile papirnate maramice i zadnjih godina vlažne maramice za brisanje naočala. I jedne i druge (naočale, ne maramice) su nakon par godina nošenja izgledale izgrebano (male ogrebotine koje se primjete na svjetlu). Doduše kod staklenih je to bilo puno puno manje nego kod plastičnih, ali su se ogrebotine jasno vidjele.
Inače, o tvrdoći stakla i koliko se lako on može ili ne može izgrebati, bi se dalo pričati. Uglavnom, većina satova danas ne koristi staklo nego neku vrstu mineralnog kristala ili safir (i jedno i drugo dobiveno umjetnim putem), upravo zato jer se staklo izgrebe puno lakše od ovih umjetnih materijala.
A ja ti iz osobnog iskustva mogu reći da se i ti umjetni kristali (Seikov hardlex, i safir) isto tako mogu izgrebati iako su nazivno po tvrdoći odmah iza dijamanta.
smayoo kaže:
Nemoj reć...
Nego, jebo celulozu. Napravi eksperiment. Uzmi komad stakla (bilo kakav - čašu, krhotinu od prozora, bilo što) i skalpel (obični iz željeznarije) i pokušaj skalpelom zarezati po staklu, tako da ostane ogrebotina ili kakav god trag. Samo pazi, ako je čaša, da ti ne poleti skalpel.
Kada bi takvi 'testovi' bili vjerodostojni, onda bi svi mobiteli sa 'Gorilla glass'-om i sličnim ekranima bili uvijek kao novi, ali većina korisnika koji ne koriste nikakvu dodatnu zaštitu za ekran, na teži način nauče da to baš i nije tako, pogotovo ako imaju običaj držati mobitel u džepu zajedno sa svežnjem ključeva.