17.08.2018 | 17:39
Air kaže:
Ovo je zanimljiv razvoj događaja koji ne razumijem.
Ako uzmem da razumijete
Koristiš množinu pa pretpostavljam da misliš i na mene. Iako nisam izravno iznio nikakvu kritiku, već samo stao u obranu općeg načela da svatko ima pravo na kritiku i da ga to ne čini "mrziteljem" svoje domovine (s čime se, vidim, slažeš).
Ili griješim, to jest - ne misliš na mene? Na koga onda misliš, ako koristiš množinu, a Gjuroo je jedini koji je izrazio neku kritiku spram Crkve?
i razlikujete pojmove Crkva, crkva i crkvene institucije (kler),
Kad već diskutiramo, koristim priliku istaknuti da se ne slažem baš s opisom "Crkve" kakvog ti daješ, čak i ako jest, recimo to tako - "službeni". Svakako stoji da svi oni koji na neki način, u većoj ili manjoj mjeri, sudjeluju u organiziranim vjerskim aktivnostima u nekoj od vjerskih institucija (pa tako i u rimokatoličkoj Crkvi) donekle utječu na svoju Crkvu (kako god je koji vjernici zvali) pa onda možemo reći i daje sačinjavaju, ali u praksi je obratni utjecaj (onaj od strane malobrojnog klera prema vjernicima) nesrazmjerno veći i jači pa osobno smatram da, bez obzira na "službenu definiciju" - Crkva ipak predominantno jest - kler.
tada kada napadate Crkvu vi (nebitno je sada da li su vaši argumenti točni):
- ako ste kršteni kritizirate sebe,
- ako niste kršteni kritizirate ljude koji čine Crkvu.
Ja jesam kršten (protiv svoje volje, naravno, jer sam bio tek rođena beba), čega sam se, u trenutku kad sam došao do nekih unutarnjih spoznaja, pismeno odrekao te o tome zatražio i dobio pismenu potvrdu ovjerenu od zagrebačkog nadbiskupa. Smatram se vjernikom (ne ateistom, ne agnostikom), ali ne smatram se pripadnikom nikoje i ničije crkve. Vjerujem u pozitivna načela i Isusov nauk i trudim se živjeti po tome. Ne vjerujem da je bio Božiji sin, niti da ga je njegova majka začela s Duhom svetim, niti mislim da je to bitno za suštinu onog što je prenio svijetu. Ne vjerujem da poslije smrti slijedi život vječni, niti mislim da je to bitno da bismo za ovog života živjeli po tim pozitivnim načelima jer ne znam nijednu osobu koja po tim načelima živi ZATO ŠTO SE NADA NEKOJ NAGRADI nakon smrti.
Kamo onda ja spadam, ti odluči.
Rimokatoličku Crkvu ja u biti ne napadam nikad (što bi značilo da je netko napada? kako se napada Crkvu?). Općenito je, u kontekstu toga što sam gore naglasio (da je rimokatolička Crkva za mene predominantno - rimokatolički kler) - prezirem, kao instituciju. Mogu sad ja to naširoko elaborirati ako je svrsishodno, no bitno je naglasiti da to ne znači da ne prepoznajem poštovanja vrijedne pojedince i njihove postupke unutar te Crkve. Jednostavno - za mene to što netko pripada rimokatoličkom kleru ne predstavlja a priori častan položaj koji je a priori vrijedan poštovanja.
Sveukupno nije mi jasno kojem taboru pripadate i koji vam je cilj kritike
Ja pripadam svim taborima. Ljevičari mi uvijek govore da sam ustaško govno, a desničari da sam smrdljiva komunjara. Srbendama sam "tuđmanovac", a Hrvatinama "četnik" i "srboljub" (kako kad). Zagrepčanima sam "blitvar", a "svojim" riječanima sam "smrdljivi Purger".
Tako da ti je meni super.
Istrijani to zovu "šete bandijere", samo naopako.
A ako pitaš kojem taboru JA SAM smatram da pripadam, odgovor je - nikad nikojem.
, da li potaknuti da bude bolje
Cilj konstruktivne kritike je uvijek potaknuti da bude bolje. Svojoj djeci obično kažem da ih najviše volim onda kad se ljutim na njih. Jer mi je stalo da budu bolji. Isto vrijedi i za moju domovinu, i za moj zavičaj, naravno.
, ili je to samo primitivni poriv pljuvanja po drugima da bi se osjećali bolje jer mislite kako su drugi lošiji od vas?
Naravno da mislim kako su NEKI drugi PO NEKOM KRITERIJU lošiji od mene. Svatko to za nekog misli. Isto tako i da su neki po tom istom kriteriju - bolji. Pustimo floskule i salonski humanizam.