31.10.2020 | 01:24
m@xym,
znam da je smayoo obrisao post iz praktički istog razloga iz kojeg si me ti ispravio. Smayoo mi je u postu poslije sam to rekao. I to je njegovo pravo, čovjek je admin ove stranice - a ja dosta često plešem po rubu dozvoljenog.
Što se "falio si" izraza tiče, mislio sam da i ti spadaš u skupinu ljudi koja je dovoljno dugo tu da zna kako sam oženjem sa Splićankom, s kojom sam odgledao Velo i Malo misto (svaki serijal po dva puta), i to ti je isprve bilo mrcvarenje jadne žene.
Npr.
Pošćer (aj to sam još razumio) počne pisati, pa ulazi prva scena sa mladim Borisom Dvornikom i gradonačelnikom koji cuga, a kasnije dr. Luigijem kako boća. Svaki razgovor koji se odvio nakon toga ja sam pauzirao, pitao ženu šta znači ferata, reoplan, pinjur, branka, bokun i tako do zadnje minute zadnje epizode. Kako je imala strpljenja, pojma nemam, ali došlo je do točke kada sam počeo kupovati knjige od Miljenka Smoje u ono doba kada su se prodavali kompleti Jutarnjeg i Večernjeg lista na kioscima da se popularizira čitanje u narodu.
Tako da izraz
falio si poznajem sigurno 15 godina, biti će bliže 20.
Što se Dubrovčana samih tiče i načina kako pričaju, u svom sam postu napisao da sam ispisao dvije verzije istog noć prije, pa na kraju sve to obrisao, napisao nanovo pa srezao u ovu koju sam postao.
Htio sam pronaći pravi ulični govor: znači ne slične ili iste izraze sa ostatkom Dalmacije tipa karoca, koltrina, karota, invidija i tako dalje, već crevlje, đe je i takve neke izraze koji su svojstveni samo Dubrovniku (u Hrvatskoj). Zato sam mislio da Dubrovčani ne mogu biti ljudi koji u svakodnevnom govoru pričaju najčišći štokavski.
Obrati pažnju na ovo svakodnevnom, ajmo to ogoliti i reći - uličnom govoru.
Prvo sam našao jednu vijest (pričam za video prilog) sa izložbe u nekom muzeju za DuTV.
I slušajući to, desilo se upravo ovo o čemu pričaš, od 10 ljudi 9 ih je pričalo najpravilnije moguće.
Pripisao sam to kulturi, visokom školstvu - stvarno je bila reportaža takvoga tipa. Razgovor sa kustosicom, povjesničarem itd.
No, uporan u tome da dokažem point, pronašao sam ovu anketu i konačno nekoga koji mi barem govori đe!
A to đe u mom životu ima jako bitno značenje jer sam do 1. razreda osnovne škole tako govorio ja!
Zašto?
Nakon što je deda po mami ostavio moju baku i mladu curicu koja će ostati moja majka, kao liječnik i vojno lice u JNA preselio se u Skopje sa ženom koja je dolazila čistiti ovdje gdje je živio sa bakom i mojom mamom. Bivša čistačica i ljubavnica mu je postala supruga II, dolje su se oženili i napravili dva sina, moje ujake, od kojih je poznatiji Fran Višnar, dok je mlađeg pregazio automobil kada je pretrčavao Ilicu da bi stigao na posao, također u vojarni na Črnomercu.
Moja baka je u međuvremenu (kako tadašnje komunističke vlasti nisu dopuštale da živiš sam sa djetetom u kvadraturi koja se smatrala prevelikomza dvoje ljudi) bila prisiljena iznajmljivati dio kuće i tu u priču, nakon nekoliko podstanara, ulazi čika Ante - čovjek iz Dubrovnika ili okolice, navodno jako vrijedan, zgodan, dobar k'o kruh i očinska figura mojoj majci, dok se moja baka u Antu vremenom zaljubila. Dan danas, kada god sa mamom odlazimo na grob njenoj majci i prvome sinu, mome bratu, obavezno se odlazi i čika Anti. Toliko je voljela tog čovjeka. I on je izraz đe, i razne druge koje sam vremenom zaboravio, prenio mojoj mami, a ona meni, zbog čega sam u prvom razredu osnovne škole proživio pakao, morao naučiti pričati po zagrebački i izbaciti đe jer sam od ostale djece prozvan - Crnogorcem.
Drugo, radio sam sa curom, baš pravom Dubrovčankom, koja dan danas radi u Večernjem listu. Tea Romić, mislim da sam te svojedobno pitao znaš li je, ti si mi odgovorio da ne - ispalo je da si stariji i da se nisi družio sa tom generacijom.
E, Tea je pričala baš tako, gruad, ne mogu ja to napisati kako je ona to izgovorila. Koliko god cura bila simpatična, imala je dublji glas i kada bi se počela izražavati sa svojim lokalizmima, nama je dolazilo da padamo sa stolica od smijeha. Smijala se i ona, ali vjerujem da smo - onako balavi, puni sebe i glupi kako možeš biti samo u 20-ima, zapravo curu samo dovodili u neugodnu situaciju.
No, meni je bilo bitno da shvaća da nema zle misli, i ona se sprdala s nama - ma super cura za družiti se s njom, eto.
Možda je bitno naglasiti da je Tea u moj život uletila paralelno s Jelenom, čak i godinu ranije, pa sam sve te izraze prvo čuo kod nje. Kako sam upoznavao Jelenu, kroz priču, svađu (Dalmatinka, jbg) uviđao sam da postoje razlike između dubrovčkog i splitskog.
A sada, ne vezano skroz za temu štokavice kada sam ti već sve ovo rekao: reći ću ti i koje mi je iznenađenje bilo kada sam shvatio da stanovnici svakog većeg grada u Dalmaciji drže da bi baš oni trebali biti ti koji se nalaze u glavnome gradu iste, i da svaki od tih gradova ima realnu povijesnu (rekli bi po engleski claim) zašto njegovi žitelji tako misle.
Dubrovnik, nemamo šta puno pričati Dubrovačka republika, malo ljudi zna da izlaz na more BiH ima ne zbog Tita nego zato što se Dubrovačkim gosparima nije dalo ratovati i sa Mlečanima i sa Turcima, pa su sa Osmanlijama napravili savez i dali (ili prodali, toliko ne znam) dio zemlje da se Turci bakću s Mlecima na sjevernoj strani Republike. Pa činjenica da će Dubrovčanima 27. 01. 2021. biti 605. obljetnica kako su ukinuli ropstvo 27. 01. 1416. u Velikom vijeću. Laganih 450 godina prije SAD-a.
Onda Split, i ovako se drži glavnim gradom Dalmacije, ima najviše stanovnika, Dioklecijan je tu napravio palaču za svoju mirovinu, i za vrijeme Rima smatralo se da je ta točka centar svijeta po tada poznatim mapama.
Pa imamo i Zadar, u kojemu su se okrunio posljednji kralj okrunjen na hrvatskom teritoriju, Ladislav Napuljski - no on je zapravo više zloglasan nego popularan jer je 1409 prodao Mletačkoj Republici svoja prava na Dalmaciju za 100.000 dukata. Time je Venecija dobila legitimitet za osvajanje Dalmacije kojom će vladati sljedećih skoro 400 godina. Ali grad u Dalmaciji koji je danas među najrazvijenijima zavaljujući Kalmeti i njegovim Arbanasima.
Natrag na jezik...
Uglavnom, kako je vrijeme prolazilo, a ja prelistavao net, nalazio sam sve više napisa ljudi, što sam ti i napisao u postu koji sam objavio, tipa "Dubrovčani su rođeni sa štokavicom".
I shvatio sam da si u pravu više ti nego ja, da bi na kraju naletio na ovaj diplomski rad, preletio ga pogledom - i vidio da se autor poprilično pozabavio temom koja nas zanima, te da je odgovor ispao regija na koju nitko nije niti pomislio.
Eto.
Ovo je bilo opširno, ali neki me kritiziraju za ovo i ono, da stavljam Srbe kako jedu na temu o PS5 ne uviđajući da je prvi video upravo kako se taj srbin svađa sa ženom zbog kupovine TV-a za PS5, ali ne da mi se zamarati nebitnim.
Uglavnom, da - shvatio sam da većina ljudi Dubrovčane smatra ljudima koji su pri samome vrhu u pravilnome pričanju hrvatskog jezika u svakodnevnom govoru.
To je to. Pozdrav, majstore!