21.11.2008 | 21:06
Načelno smatram kako je elektro u pravu, tj. kako je princip-princip. Ako oni tako rade i reklamiraju se da tako rade, onda tako trebaju i raditi ili snositi neke posljedice.
S druge strane, pragmatično, za par dana vjerojatno nema smisla praviti frku, ako se radi o par dana. Ako se pak radi o tri mjeseca kao što je nmrzlja spomenuo, u tom slučaju
Zakon o zaštiti potrošača (NN 79/2007) kaže:
Glava V.
PLAĆANJE PREDUJMOM
Kamate na predujam
Članak 29.
(1) Ako trgovac zahtijeva ili izričito uvjetuje kupnju proizvoda ili pružanje usluge djelomičnim ili ukupnim jednokratnim ili obročnim predujmom i isporuči proizvod ili obavi uslugu nakon primitka predujma, dužan je potrošaču prigodom isporuke proizvoda ili pružene usluge obračunati i isplatiti kamate po kamatnoj stopi poslovne banke trgovca za oročene štedne uloge na tri mjeseca za cijelo razdoblje, računajući od dana primljenog predujma do dana isporuke proizvoda, ako je rok isporuke proizvoda ili usluge dulji od jednog mjeseca.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje se i u slučaju kad trgovac ne može isporučiti ugovoreni proizvod ili obaviti uslugu.
Dakle, bez obzira da l' je njega za*ebo Powercom, cijena nafte na svjetskom tržištu, Talibani ili Sunčeve pjege, dužan je platiti kamatu na primljeni predujam.
Trgovce namještajem to baš i ne pogađa (s obzirom da rade s par tisuća posto marže), ali trgovce računalima sigurno da.
U elektrovom slučaju, međutim, više se radi o povredi drugog načela:
Glava II.
ZAVARAVAJUĆA POSLOVNA PRAKSA
Zavaravajuće radnje
Članak 110.
(1) Poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži netočne informacije glede okolnosti navedenih u stavku 3. ovoga članka, zbog čega je neistinita ili na neki drugi način, uključujući cjelokupan dojam, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača, čime ga dovodi ili je vjerojatno da će ga dovesti da donese odluku koju inače ne bi donio.
(2) Poslovna praksa iz stavka 1. ovoga članka smatra se zavaravajućom unatoč tomu što je informacija glede jedne ili više okolnosti navedenih u stavku 3. ovoga članka točna, ako dovede ili je vjerojatno da će dovesti prosječnog potrošača da donese odluku o poslu koju inače ne bi donio.
(3) Okolnosti iz stavka 1. i 2. ovoga članka na koje se zavaravajuća poslovna praksa odnosi jesu:
– postojanje ili priroda proizvoda,
– osnovna obilježja proizvoda, kao što su njegova dostupnost, koristi, rizici, izvedba, sastav, pripaci, postojanje postprodajne pomoći potrošaču i sustava rješavanja pritužbi, metode i datum izrade ili nabave, dostava, podobnost za ostvarivanje svrhe, način korištenja, količina, specifikacija, zemljopisno ili tržišno podrijetlo, rezultati koji se očekuju od njegove uporabe ili rezultati i bitni pokazatelji testova ili provjera provedenih na proizvodu,
– opseg obveza trgovca, motivi trgovačke prakse te priroda postupka prodaje, bilo koja izjava ili simbol koji se odnosi na izravno ili neizravno sponzorstvo ili odobrenje trgovca ili proizvoda,
– cijena proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti glede cijene,
– potreba servisiranja, rezervnih dijelova, zamjene ili popravka,
– priroda, obilježja i prava trgovca ili njegovog zastupnika, kao što su njegov identitet, imovina, kvalifikacije, status, odobrenja, članstvo u određenim udruženjima ili povezanost s nekim drugim subjektima, njegovo industrijsko, komercijalno ili intelektualno vlasništvo, nagrade i priznanja,
– prava potrošača, uključujući prava koja potrošač ima na temelju pravila o odgovornosti za materijalne nedostatke,
– rizici kojima potrošač može biti izložen.
(4) Poslovna praksa, se isto tako smatra zavaravajućom ako, u konkretnom slučaju uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja, prosječnog potrošača navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o poslu koju inače ne bi donio, a uključuje:
– bilo koji oblik stavljanja proizvoda na tržište, uključujući i komparativno oglašavanje koje dovodi do poistovjećivanja tog proizvoda s nekim drugim proizvodom, zaštićenim znakom, zaštićenim imenom ili drugim znakom raspoznavanja konkurenta na tržištu,
– nepoštivanje obveza, od strane trgovca, koje proizlazi iz pravila postupanja trgovaca koja ga obvezuju, pod pretpostavkom da ta obveza ne predstavlja tek namjeru već je riječ o čvrstoj obvezi koju je moguće provjeriti te pod pretpostavkom da je trgovac u okviru poslovne prakse naznačio da je vezan tim pravilima postupanja.
Opet, ako su pretežita iskustva s ovim trgovcem zaista pozitivna, kako ljudi ovdje pišu, vjerojatno zaista čovjek nije kriv i vjerojatno su ga zaista za*ebali, i vjerojatno zaista nema smisla šiljiti ako se radi o par dana kašnjenja.
Ako je to sve tako, ja bi npr. tražio neki dodatni poklon kao zadovoljštinu. Neki gadget, torbu za laptop, tako nešto.
Ako pak ispadne da se ne radi o kašnjenju od par dana, lijepo tražiti svoj novac natrag, a ako odbije - prijava državnom inspektoratu, novine i tako dalje...