Što ako vam se dogodi kvar hardvera i odlučite iskoristiti jamstvo u inozemstvu ili jednostavno obaviti servis na zapadu jer to nitko ne nudi u Hrvatskoj? Takvo što vas može skupo koštati ako ne poznajete birokratska pravila naše drage države. Da vam se ne dogodi isto što i meni iskoristite moje iskustvo.

Ukratko:

Ne šaljite išta materijalno van bez ishodovanja izvoznice u svojoj carinskoj ispostavi!

Opširno:

Nakon pet godina neprestanog rada pokvario mi se jedan ECC modul kupljen u OWC-u. Srećom, uredno sam sačuvao račun, a memoriju sam 2008. godine legalno uvezao kao fizička osoba i na nju platio sva potrebna davanja i carinske pristojbe. Sama memorija ima serijski broj na sebi i isti broj zaveden je i na računu, dakle nema mogućnosti "muljanja". To je i logično jer sam OWC mora imati takav sustav kako bi znao kome može realizirati jamstvo.

Kontaktirao sam OWC i ljubazno su mi rekli da su pronašil tu memoriju pod mojim imenom u svojoj bazi, ispričali su mi se za kvar i rekli da će najbrže moguće odraditi zamjenu pokvarene memorije. Zamolili su me da popunim RMA (Return Merchandise Authorization) i dostavim im pokvarenu memoriju.

Odlazim na poštu s paketićem i prolazim već uobičajenu proceduru kod naših poštanskih službenika: "Aha, a što je ovo? Da nije možda bomba?", "Nije bomba, to je pokvarena memorija koju šaljem u SAD na zamjenu, može li oko toga biti kakvih problema?", "Nema problema, to je sitnica, bit će na odredištu za desetak dana.", "Hvala, doviđenja!". Spremam račun Hrvatske pošte za svaki slučaj jer sam postao paranoičan kada su u pitanju razni administrativni apsurdi u našoj državi.

I uistinu, za desetak dana javio se OWC i rekao da su primili pokvarenu memoriju i da isti dan šalju novu najbržim mogućim putem. Uz to prilažu dokumentaciju da se radilo o RMA postupku zamjene i račun za robu na točno 0$.

Praćenje pošiljke putem interneta je zgodna stvar. Tako sam vidio da je pošiljka isti dan navečer bila u Berlinu, a drugi dan u Ljubljani i ubrzo dolazi na carinsko skladište Hrvatski Leskovac. Kakva brzina!

No, tada na scenu stupa hrvatska birokratska mašinerija. Tek nakon par dana dobivam obavijest od Overseas špeditera da mi je prispjela pošiljka i da im moram poslati punomoć kako bi se mogla obaviti carinska procedura. Popunjavam punomoć, navodim da se radi o povratu robe sa servisa i navodim vrijednost 0$ u skladu s OWC računom kojeg sam i ja dobio u kopiji mailom. Nakon par dana poštom dobivam pismo od Overseas špediterske službe u kojoj se od mene traži da platim gotovo 1000(!!!) kuna troškova za uvoz robe!

Posebno me oduševila stavka PDV-a na poštarinu (iako je na računu OWC-a jasno napisano da su i taj trošak snosili oni). U pismu špediter od mene traži i da dostavim dokaze o plaćanju robe i bankovni izvod, kako bi se moglo provjeriti je li ta roba zaista toliko plaćena. Dakle, njihovom logikom trebao bih im poslati izvod s banke na 0$ koje nisam trebao poslati? Dobro, razumijem da je to neka rutinska procedura koja je tako definirana, ali nije li malo čudno da isto tako nije rutinska stvar zaprimati stvari tim putem kada se vraćaju sa servisa?

Šaljem mail špediteru i objašnjavam da je to nesporazum, da to nije novi uvoz, nego povrat sa servisa i da ću im vrlo rado poslati originalnu dokumentaciju iz 2008. kada je memorija uvezena i kada su na nju plaćena sva davanja, te potvrdu Hrvatske pošte od prije par tjedana kada je memorija poslana na servis. Nije mi jasno zašto bi to tražili kada je sve to logično i vidljivo iz OWC računa na 0$ i RMA povratnice na kojoj su jasno napisani i serijski brojevi memorije, ali dobro - "no big deal", skeniram sve i šaljem špediteru.

Idući dan javlja mi se špediter telefonom i kaže da među dokumentacijom nemam "izvoznicu" i da mi bez toga carinik ne želi osloboditi pošiljku davanja. On to smatra novim uvozom! Pitam kako je to moguće kada postoji sva dokumentacija iz koje je potpuno jasno da to nije novi uvoz? Također, postavljam pitanje zašto me poštanska službenica nije upozorila da je za robu koja se šalje na servis potrebna ta "izvoznica"? Dobivam odgovor da je to moj problem s Hrvatskom poštom i da mogu njih tužiti jer mi nisu dali odgovarajuću informaciju uz komentar: "Mogli ste paket poslati putem nas, tada bismo se mi pobrinuli za izvoznicu.", "Namjerno nisam poslao paket putem vas jer bi cijena slanja nadišla vrijednost robe, zato sam odabrao sporiji, ali jeftiniji put.", "Žao mi je, ne mogu Vam pomoći, jedino da napište molbu i izjavu u kojoj detaljno opisujete slučaj."

I tako sam napisao molbu i izjavu u kojoj sam sve detaljno opisao i priložio još jednom svu dokumentaciju, iako mi i dalje nije jasno zašto carinik ne bi uvažio OWC račun na kojem piše 0$? Zar je moguće da naša carina ne uvažava valjan račun renomirane svjetske kompanije? U izjavi navodim i apsurd da bi trošak od 1000 kn za carinska davanja bio veći i od situacije u kojoj bih tu memoriju kupio novu novcatu.

Idući dan dobivam odgovor od špeditera da je carinik odbio moju molbu i da požurim s plaćanjem. Tražim od špeditera direktni kontakt od carinika, ali mi ga ne žele dati. Pozivam se na to da državni službenici ne mogu biti anonimni i skriveni dok obavljaju javne dužnosti s građanima. Ako mogu od policajca dobiti broj značke, zašto ne bih mogao dobiti ime i prezime odgovornog carinika? Na to ne dobivam odgovor, pa im priopćavam da ću cijeli slučaj prijaviti internoj kontroli Carine, što i činim.

Interna kontrola je ljubazno i strpljivo poslušala moj slučaj i rekli su da sam u pravu, ali i da takav slučaj može biti administrativni problem i da odluka ovisi o carinku i njegovoj interpretaciji dokumentacije. Pitam ih trebam li brinuti o tome da će mi biti naplaćeni troškovi "ležarine" za vrijeme dok traje moj postupak žalbe, uvjeravaju me da ne moram brinuti o tome.

Javljam špediteru da sam se žalio, da paket čeka dok se slučaj ne razriješi i da je interna kontrola rekla da će raspraviti slučaj s odgovornim carinikom. Opet prolazi par dana i na moj upit je li stvar razriješena, dobivam odgovor da nije, da carinik ne želi uvažiti moju dokumentaciju jer nema "izvoznicu" i da on nije dužan osloboditi robu carine ako nema "izvoznice". Pitam internu kontrolu što ćemo sada, kažu mi da carinik postupa po propisu i da se mogu samo žaliti načelniku. Tražim objašnjenje zašto se ponašaju kao roboti kada je svakoj razumnoj osobi jasno da to nije novi uvoz i tražim objašnjenje zašto račun ugledne američke kompanije nije dovoljno vjerodostojan dokument. Sve što dobivam nazad je "nemate izvoznicu".

Obaviještavam špeditera da ću se sada žaliti načelniku čiji sam broj dobio i istovremeno kopam po Zakonu o državnim službenicima kako bih saznao mogu li se oni tako ponašati i u čijem interesu oni zapravo rade? U interesu nas građana koji ih plaćamo ili u interesu špeditera koji bi najradije penalizirao svakoga tko nije robu poslao van zemlje putem njih.

Tada mi je rečeno da oni više ne žele čuvati paket i da će kontaktirati pošiljatelja (OWC) da se o njihovom trošku paket vrati nazad u SAD!

OWC se tada javlja meni i u nevjerici komentiraju da još nisu imali slučaj da neka carina ne vjeruje njihovom računu kao vjerodostojnom. Kažu mi da će odbiti plaćati trošak slanja nazad jer da nadilazi vrijednost robe.

Špediter mi javlja da OWC ne želi platiti trošak slanja nazad i da hitno platim troškove ili će moja pošiljka biti UNIŠTENA! Pitam ih nije li to konačna potvrda da pošiljka nema vrijednost za koju carina tvrdi da je ima kada sam pošiljatelj kaže da mu je jeftinije da se sve uništi?! Ne dobivam odgovor. Prijetim im odvjetnikom ako unište pošiljku i kažem da ću sa svime izaći u medijima jer kako sam o problemu pisao na društvenim mrežama, već sam dobio upit od novinara bih li pričao o tom apsurdu za novine.

U Zakonu o državnim službenicima (Narodne novine 92/2005.) nalazim ovo:

"Članak 19.
(1) Državni službenik obvezan je pružiti javnosti sve potrebne informacije o obavljenim poslovima, sukladno propisima kojima se uređuje pravo na pristup informacijama.
(2) Dužnost je državnog službenika osigurati obrazloženje o svim provedenim postupcima i odlukama donesenim tijekom obav­ljanja dužnosti.

Članak 20.
Državni službenik je dužan obavljati poslove učinkovito i pravodobno te u skladu sa zakonom pružiti pravnu pomoć izbjegavajući neopravdano složene i teško provedive postupke i sprječavajući situacije koje mogu dovesti do postupanja štetnog za očuvanje pravnog interesa stranaka ili države."

Dakle, zaključio sam da ovakav postupak carinika nije od koristi nikome, a svakako je na štetu stranke. Zovem načelnika i objašnjavam mu slučaj. Kaže da sam ja "kao čovjek" u pravu i da on ne može natjerati carinka da postupi drugačije ako je on odlučio da moji papiri nisu dovoljni, a izvoznice nemam. Još mi govori kako bi on najradije "iz novčanika izvadio novac i platio taj trošak" samo da ja budem zadovoljan i da se ova sapunica završi, ali eto, gdje bi došao da to stalno radi, a i jako mu se žurilo jer "mora pregledati još mnogo kamiona". Kažem mu da taj carinik radi protiv interesa građana i da bi trebalo provjeriti slučaj, ali on ponavlja da ne može ništa učiniti.

Kao idući korak, žalim se Odjelu za odnose s javnošću s detaljnom kronologijom postupka do sada. Odgovaraju mi da su slučaj "spustili u Rijeku". Odgovaram da ja jesam iz Rijeke, ali da paket i problem nisu u Rijeci, nego u Hrvatskom Leskovcu. Vrlo brzo mi se javlja riječka carinska ispostava. Čovjek je izuzetno ljubazan i razuman. Kaže da se radi problem oko sitnice i da postoji način da se to razriješi ako postoji dobra volja. No, on je nemoćan išta učiniti jer paket nije kod njih.

U međuvremenu špediter mi javlja da je paket ipak vraćen pošiljatelju - ne znam o čijem trošku, vjerojatno špeditera ili carine jer znamo da je pošiljatelj odbio platiti povrat, pa pretpostavljam da nisu željeli ući u sudski spor ako bi uništili pošiljku kao što su prijetili.

Javljam Amerikancima da im se pošiljka vraća i da ću ja platiti ponovno slanje u Hrvatsku ili na drugo mjesto, ovisno o tome uspijem li dogovoriti postupak s Carinom. Odlazim u carinarnicu u Rijeci sa svom dokumentacijom i objašnjavam slučaj. Načelnik je izuzetno susretljiv, ljubazan i profesionalan. Nakon zajedničkog pregledavanja svih računa, serijskih brojeva i RMA povratnice zaključuje da neće biti problema da se pošiljka oslobodi carine, ali uvjet je da paket dođe na carinu kod njih, a ne u Hrvatski Leskovac. To se može postići tako da se pošiljka ne šalje kurirskom službom, već običnom poštom bez praćenja i posebnog osiguranja. Pristajem na taj rizik i javljam u SAD da memoriju pošalju najobičnijom poštom na moju adresu.

Nakon otprilike mjesec dana putovanja pošiljka dolazi, carina me ljubazno o tome obaviještava emailom, a paketić prolazi carinu bez problema i ja konačno imam svoju memoriju. Sveukupno je proces trajao gotovo tri mjeseca.

Nemojte ponoviti istu grešku, prije nego li šaljete bilo koji dio na servis, zatražite izvoznicu u svojoj carinskoj ispostavi!

Svaka čast na upornosti i hvala za korisne informacije koje nam mogu zatrebati.

Davore, iz iskustva bi mogao reći, da je moguća sprega špeditera i carinika. Najočitiji je nedostatak dobre volje. Nema komentara. DrAle je sve rekao.

Uh, ja sam onda imao sreće.
Prije godinu i pol sam poštom slao potrganu memoriju OWC-u, sve je prošlo ok. Dobio sam poziv od naših kad se ispravna memorija vraćala iz USA, di me pitaju što je to točno bilo, a ja sam objasnio da sam im slao potrganu memoriju na zamjenu.

To ti je kako na koga naletiš od djelatnika. Vjerovatno ima više slučajeva kao tvoj Tomislave, ali eto ima i drugačijih, pretpostavljam da ipak manje.

Ovo je strasno
Davore, kako si imao zivaca i vremena toliko se natezati s njima? Citajuci tvoj post, ja bi sjeo u auto i otisao do carinika u WTF Hr.Leskovac da mi pokaze sporan paketic. Tom prilikom bi cekicom zdrobio RAM. Tad bi sjeli i napravili zapisnik o unistenju posiljke i problem rijesen.

Davor ima beskonacne zivce. Ja bi isto poludio. I onda ljudi iz ciste potrebe svercaju da ne prolaze ovakvu torturu.

@jmirakul - mislim da je ovo bio inat. Kada znam da sam 100% u pravu, kada znam da svi mi plaćamo te službenike tamo iz poreza, kada znam da su oni tamo da služe građanima, a ne mi njima, a oni se ponašaju apsurdno i zlonamjerno, onda moram stvar istjerati do kraja, ne više toliko zbog mene, nego radi svih onih ljudi koji će tek upasti u njihovu birokratsku klopku.

Inače, imao sam dvije prijateljice novinarke u pričuvi za slučaj da stvar ne završi pozitivno, pa bismo se prepucavali preko novina, a to mi ne bi mi bilo prvi put; izveo sam to dva puta, jednom s Carinom, a jednom s bankom koja nije poštovala odluku Trgovačkog suda(!!!).

Istu stvar sam imao i ja sa 2 WD Raptora koja su mi se pokvarila, a u medjuvremenu je taj uvoznik prestao poslovati u Hr. Sjediste je u Latviji. Poslao sam ih tamo, oni vratili nove Veliciraptore, ops, 1000 kn carina i Pdv. Ja odbijem platiti, oni vrate paket. Trazim ih da posalju sa svog slovenskog skladista frendu u sloveniju, oni nece. Onda s am ih tuzio WDu, u cikim garantnim uvjetima jasno pise da na WDov trosak ide dostava ukljucujuci i namete. Onda su mi se javili telefonom da njihov covjek dolazi u Hr na neki sastanak i da ce mi ih dostavit. No frajer se nije javio nego mi je iz Zagreba poslao paket u Zagreb.

Inace, kad nesto narucujete, ako ikako mozete, narucujte u Zagreb. Puno vise posla i manje vremena za bavljenje takvim posiljkama. Govorim o posti. I naravno, sto sporija metoda slanja to bolje za izbjec carinu i PDV

Prilično sam uvjeren, Davore, da si zaista postao žrtva dogovorne sprege između tzv. "brzih" kurirskih službi (moja su iskustva jednako loša s DHL-om, Overseasom, FedEx-om... - nema razlike) i tog konkretnog carinskog službenika (klasična korupcija - on dobiva ispod stola postotak od onog što im napravi "prometa" jer oni naplaćuju svoje usluge prema postotku onog što ti moraš platiti carine, PDV-a i ostalog. Konkretno, u ovom slučaju, oni tebi ne bi mogli naplatiti ništa dodatno da je priznato da se radi o povratu pokvarene robe. A njihov je cilj da te uvijek oderu za neke svoje kvaziusluge.

Ja sam na isti način vraćao pokvarenu bateriju dobavljaču sa E-baya, u Kinu. Slao sam je poštom, a on je meni isto tako poštom vratio. 0 problema. Zamjenska baterija me dočekala u poštanskom sandučiću. Inače, izvoznica je onaj obrazac koji si u pošti popunio kad si slao memoriju natrag u OWC. Feler je u tome što obrazac koji pošta koristi ne predviđa primjerak za pošiljatelja (ima jedan za njih, jedan na našu carinu, a jedan putuje s pošiljkom). Zato sam ja tada bio zamolio u pošti da mi je fotokopiraju (izvoznicu), zlu ne trebalo. I nije mi trebala, jer je pošiljka i natrag stigla poštom, pa su oni sravnili tracking number i nikakvih problema nije bilo.

Isto tako problema ne bi bilo ni da si ti u OWC robu slao Overseasom, osim što bi te to koštalo više nego nova memorija. Ali spačka je definitivno njihova jer to je njihov uobičajen način tjeranja korisnika da koriste njihove usluge, čak i onda kad to uopće nema smisla.

Kupujem preko interneta već 15 godina. Samo me jednom dobavljač zajebo (tj. nije on kriv, ja nisam pitao, a njemu se podrazumijevalo) pa poslao pošiljku TNT-jem. Je*o sam im sve po spisku. To je klasičan mafijaški racket.

Obična, najobičnija pošta (tzv. UPS, ili xxxx postal service) rules.

Zona sumraka

Ljetos sam kupio SSD preko macsalesa. I cim sam ga ukopcao u Mac, prestao je raditi. Kontaktirao sam ih i sve 5. Ispunio RMA otisao u centralnu postu u Zagrebu platio 200 ili 300 kuna shippanje i kroz 2 tjedna dobio novi disk u postanski sanducic. Sve je proslo glatko. Doduse za novce koje sam dao Carini i HP-i mogao sam kupiti ekvivalent u RH ali eto )

@dpasaric, svaka čast na živcima i trudu, ja bih vjerojatno navratio do njih čekićem broj 6 i reciklirao memoriju.

Usput, mene fascinira da se roba carini po osobnom sudu i procijeni pojedinog carinika .. meni je naime tako na carini u Jankomiru jedno dva tjedna stajala baterija za prijenosnik jer je lik koji je bio zadužen za moju pošiljku dan nakon što je dobio papire za nju završio na bolovanju pa sam ga morao čekati da se vrati na posao jer mu se njegovi kolege nisu htjeli miješati u posao .. wtf.

@Bertone: Ne daj Boze da je covjek umro. Dobro si prosao na kraju

smayoo kaže:



Samo bi vam htio skrenuti pažnju da je UPS-ov ugovorni partner za Hrvatsku upravo Overseas pa da ne bi bilo zabune.

Pardon, moja greška. Ne UPS, nego USPS (United States Postal Service). To se, naravno, odnosi na kupovinu iz USA.

Obična balkanska govna. Možeš mislit šta će sad tek raditi od kad im je pao "poso" iz EU-a.