25.10.2009 | 12:00
Kad Appleu omrkne, a Microsoftu osvane
Novi Appleov operativni sustav ima vrlo neobične greške. S druge strane, čini se kako su se Microsoftova kola konačno ponovo zakotrljala. Novi Windows 7 je tu, i donosi pregršt novosti. No, ne biste trebali žuriti s migracijom.
Piše: Radoslav Dejanović
arodna poslovica kaže: “Dok jednom ne omrkne, drugome ne osvane.” Ovih dana dogodila su se dva događaja koji jedan sa drugim nemaju apsolutno nikakve veze, ali poslovica ih lijepo opisuje: Apple je korisnike “razveselio” neugodnim propustom u svom novom OS-u naziva “Snow Leopard”, dok je Microsoft izdao svoju veliku uzdanicu, nasljednika abortirane Viste – Windows 7, popraćen vrlo dobrim kritikama većih i manjih IT stručnjaka.
Krenimo od tvrtke Apple. U svom marketinškom stilu, Apple se hvali kako su izdali “The world's most advanced operating system. Finely tuned.” Istinski geekovi na ovo će dobiti neugodan podražaj u jednjaku, no mnogi sretni korisnici Macintosha automatski će se složiti. No, budimo iskreni – proglasiti vlastiti proizvod “najnaprednijim operacijskim sustavom na svijetu” je u najmanju ruku samodopadno.
Dodati k tome kako je i “precizno podešen” svakako titra žicu kakvom umjetniku, modnom mačku ili informatičkom snobu, i to je taj jaki Appleov marketing na djelu. Jak i uspješan, nitko to ne može zanijekati.
No, kako marketing i stvarnost obično nemaju mnogo dodirnih točaka, Appleu se dogodio nevjerojatan propust u njihovom najnaprednijem operacijskom sutavu na svijetu, precizno podešenom.
Zanimljive novosti u Mac OS-u
Snow Leopard donosi nekoliko zanimljivih novosti korisnicima Macintosha: poboljšanu 64-bitnu podršku (iako na nekim Macintoshima “po defaultu” podiže 32-bitni kernel, osim ako prilikom podizanja računala ne držite pritisnute tipke 4 i 6 - “finely tuned”, kažu oni...) i još više 64-bitnih aplikacija. Kritičkom oku teško je previdjeti ovaj gaf, ali prosječan macoljubac zanemarit će činjenicu da mu Apple priča o 64-bitnom OS-u, dok se na njegovom stroju pritom vrti ipak 32-bitni. Najzad, prosječnom korisniku to zaista i nije važno.
Druga zanimljiva novost je Grand Central Dispach, biblioteka koja omogućuje programima “kvalitetnije” iskorištavanje procesora na višeprocesorskim sustavima. Korištenjem ovog API-ja programeri bi trebali moći na jednostavniji i transparentniji način kreirati programe koji su u stanju optimalno iskoristiti procesorske resurse računala. Grand Central Dispatch je vrlo zanimljiv komad tehnologije koji se, istina, nalazi daleko od očiju krajnjeg korisnika, ali to ga ne čini manje zanimljivim.
Treća zgodna novost je OpenCL, jezik koji omogućuje iskorištavanje obilate procesne snage modernih grafičkih kartica, omogućujući programeru iskorištavanje procesora na grafičkoj kartici za CPU-intenzivne proračune; izvrstan alat za matematičke i znanstvene aplikacije, OpenCL tako i Macintosh računala uvodi u klasu računala vrlo zanimljivih znanstvenicima, zbog mogućnosti velikog ubrzanja matematički zahtjevnih aplikacija.
Crni petak na vrlo neuobičajenom mjestu
I, novost koja se vjerojatno neće svidjeti Macintoshevcima: Snow Leopard donosi i ugrađeni anti-malware program, signal korisnicima da se prestanu zavaravati kako je njihovo računalo supersigurno i neprobojno.
Sve u svemu, novo izdanje OS X-a zanimljivije je iznutra nego izvana. No, njegov crni petak osvanuo je na vrlo neuobičajenom mjestu. Nedugo nakon izlaska, počela su sve brojnija šuškanja na Internetu kako novi OS X ima krajnje neobičnu grešku: ne uvijek, ali u određenim situacijama, logirate li se kao gost na računalo (tj. kao Guest account), postoji opasnost da vaš snježni leopard oboli od bjesnoće i uništi sve podatke sa vašeg – glavnog računa (koji je obično i administratorski)! Ovo se navodno događa samo na računalima na kojima je novi OS X instaliran kao nadogradnja na stari.
Zamislimo se na trenutak nad ovim. Imate svog krasnog Macintosha, na kojem imate svoj radni račun, koji je, kako smo rekli, obično i administratorski, dakle posebno važan i posebno zaštićen. Dođe vam netko kome date pristup na gostinjski račun, dakle račun namjenjen osobama koje se inače ne koriste računalom i kojima u načelu ne vjerujete i ne želite im dozvoliti da vam previše prčkaju po računalu.
Gosti to niti neće učiniti, ali nakon njihovog posjeta sam OS će vam veselo pobrisati podatke sa vašeg radnog, glavnog računa! Gdje je tu logika? Kako se može dogoditi da bilo što, što ima veze sa gostom (u načelu računom sa najviše restrikcija i najmanje mogućnosti da nešto pokvari), izazove brisanje podataka računa koji ima privilegije administratora sustava? Kakav je to mehanizam koji to dozvoljava? (prije nego odlučite preventivno ubiti svakoga tko se usudi približiti vašem računalu, napominjem da je problem moguće riješiti tako da zabranite račun gosta na vašem računalu)
Urnebesan propust
“Obični” korisnici Macintosha možda ne razumiju magnitudu ovog Appleovog propusta, ali tehnički obrazovaniji složit će se kako je ovo upravo nevjerojatna stvar i školski primjer stvari koje se ne smiju dogoditi: bilo kakva mogućnost da bilo kakva akcija “običnog” korisnika rezultira gubitkom podataka administratora ne postoji na popisu propusta na koje treba paziti prilikom izrade OS-a: nema je na popisu jer je jednostavno nepojmljivo da bi se takvo što ikad moglo dogoditi na modernom OS-u, bilo kojem.
Obzirom na Appleove akvizicije sposobnih informatičara, ovakav sigurnosni propust... hm, teško je kategorizirati, ali reputaciji tvrtke ovim je nedvojbeno omrklo mrklom tminom. U svakom slučaju, Apple je potpuno zaslužio urnebesan ROFL iz protivničkih redova.
Preneseno s internet monitora!
edit:cijeli članak je predug a i bavi ce microsoftom