25.05.2017 | 10:24
JOHN kaže:
Za moje računalo sjedam samo ja ili ako netko za njega sjedne onda sam mu ja iza leđa jer nešto komentiramo s ekrana. Dakle nitko NIKAD bez moje prisutnosti. Nas je u firmi 7-ero, ako odem na WC netko od kolega naravno da može zasjest. Ured je otvorenog tipa i zna se da se za moje računalo ne smije sjest niti na sekundu. Direktor (vlasnik firme) zna da ne smije sjest za moj komp, tako da toliko o tome tko sjeda za moj komp. Ja sam taj koji sa svojim skromnim znanjem održavam našu lokalnu mrežu (nekoliko PC-a i printera) da za naše potrebe zadovoljavajuće funkcionira (mada sam u više navrata predlagao da za to imamo podršku-uslugu izvana).
Uvod:
Jednog dana u vašu firmu dođe inspektor za provjeru legalnosti softvera. Čovjek ima uredan nalog da izvrši provjeru i vi ste mu dužni omogućiti da izvrši provjeru. On sjedne za tvoje računalo i ušteka svoj USB stick sa softverom koji traži ilegalni softver. Ti mu stojiš iza leđa i pratiš sve što on radi i kad je gotov on vas lijepo pohvali što ste legalni i ode kod slijedeće firme.
Pitanja:
Ti znaš kakav softver koristi taj inspektor?
Ti znaš što je njegov softver sa USB-a tražio po tvom računalu?
Ti znaš što je softver sa njegovog USB-a prikupio tijekom skeniranja tvoga računala?
Ti znaš što je sa njegovog USB sticka prešlo na tvoj SSD/HDD?
Pretpostavke:
U obzir ću uzeti činjenicu da je taj inspektor full ispravan čovjek bez zlih namjera kao i da inspekcija za provjeru legalnosti softvera tim svojim softverom ne prikuplja nikakve podatke sa računala klijenata kod kojih obavlja nadzor... no pretpostaviti ću da sam ja zao i priča ide dalje
Imam xy tvrtku u kojoj koristim računalo. Anonimno prijavim sam svoju tvrtku da koristi ilegalni softver i za koji dan, tjedan, mjesec meni na vrata tvrtke pokuca inspektor sa nalogom za provjeru legalnosti softvera. Čovjeku uredno omogućim pristup svom računalu i on naravno ne nađe ništa ilegalno i konstatira da se radi o lažnoj anonimnoj prijavi i ode dalje.
Zašto sam sam sebe prijavio?
Pa zato što je činjenica da isti taj inspektor koristi najobičniji USB stick koji nema nikakvu fizičku zaštitu za zapisivanje podataka na njega (nema ni softversku) i da sam mu za vrijeme skeniranja mog računala, a da on to nije ni znao na USB stick uvaljao zlonamjerni softver (nije bitno kakav, bitno je da ću ja imati kasnije koristi od njega) i da je on nakon mene došao kod tebe i isti taj USB stick uštekao u tvoje računalo i računalo još xy tvrtki iza tebe...
End:
Evo samo jedna mala priča iz emisije na "Rubu znanosti" za koju ipak treba malo vremena i pripreme... zapravo većina neovlaštenog pristupa korisničkim informacijama ide putem "socijalnog inženjeringa" i to jako jako lako
***
Inače, koga zanima (a spomenut je MUP negdje u postovima) sve je razrađeno zakonima i pravilnicima pa slobodno bacite oko (evo na brzinu tri linka sa poveznicama na materijale, dalje možete sami jer je sve javno dostupno):
www.mup.hr/ministarstvo/dokumenti/zastita-osobnih-podataka
www.uvns.hr/hr/normativni-akti/informacijska-sigurnost
www.policija.hr/main.aspx?id=178391
***
PS. Iz iskustva znam da je najveća zabluda korisnika računala da su njihovi podaci na računalu sigurni, no svatko ima pravo vjerovati što želi