18.06.2020 | 13:01
Ima jedna poučna pričica koje se sjećam iz svojih mladih inženjerskih dana.
Brod na pučini, u oluji, naletio na hridinu, rupa u oplati, prodire voda, mornari pumpaju, barba (kapetan) gleda zabrinuto. Nakon dosta vremena, mornari iznemogli viču: "Barba, ne moremo više!". Barba odgovara: "A onda fermajte!" (fermajte - stanite, prestanite). A mornari na to: "Ma... ne moremo fermat, ćemo se potopit!". A barba na to: "A... onda pumpajte!".
Dakle, filozofije, teorije, statistike, q..ac, palac... - sve je to jako učeno i pametno, ali ogromna većina ljudi na svijetu treba raditi da bi preživjela. Dugoročno, ako ne mogu zaraditi svoj kruh i nemaju od čega platiti račune i kupiti hranu (da se svedemo samo na najosnovnije), svi će radije izabrati rizik od bolesti od koje troje-četvoro od sto oboljelih - umre, nego sigurnu bijedu. Naravno, oni dovoljno kratkovidni kojima plaća dolazi iz neke dovoljno velike vreće da se problem ne vidi odmah, misle da to nije njihov problem, sve dok se i ta velika vreća ne isprazni dovoljno da se i na njihovoj plaći to osjeti...
Elem, i granice su pootvarane zato što se barem nešto od ekonomije treba pokrenuti, ne zato što se nekom tako svidjelo.