22.09.2022 | 21:33
smayoo kaže:
Točno tako. S ove vremenske distance, i sa životnim iskustvom skupljenim kroz tih 30+ godina, rekao bih da nema uopće dvojbe oko toga da je raspad Jugoslavije bio planiran i konstruiran. Vjerojatno im nije bio cilj da sve skupa postane baš takva klaonica, ali izmaklo im je kontroli. Odnosno - mislili su da se intenzitet izazvane mržnje i antagonizma može na dugme - regulirati, ali ne može. Može se samo napeti i okinuti, a onda ono što uslijedi - izmiče kontroli.
Ja ne kažem da mržnje nije bilo u Jugi, da je nema sada, niti išta slično.
No ovo što si napisao sjetilo me na događaj koji se desio mojoj staroj u Beogradu, za posjeta sestri od moga oca. Oženila se u Beograd i dobila s čovjekom dva sina.
Prvo i osnovno - odmah da naglasim (mada vjerujem da svi to već znate) da NDH kao tvorevinu, ideologiju koju je ista propagirala smatram neizbrisivom mraljom na našoj povijesti za što se još uvijek nismo ispričali.
Jbg, možda da se mi ispričamo prvi jer je naš zločin stariji, možda bi se u budućnosti oni ispričali nama za 90-e.
Utopija, znam...
Nego, vratimo se na staru i posjet Beogradu.
To su bile rane sedamdesete, bila je moja sestra i ti bratići su bili njena "ekipa" i po godinama i po familiji.
No stara se jako vividno sjeća da je jednom od klinaca nešto rekla - zagrebački izraz bi bio "ošpotala ga je" za neku pizdariju koju nije smio napraviti.
Mali joj je iz čista mira urliknuo: "Šta ćeš ti meni u mojoj kući govoriti što smijem a što ne, Ustašo jedna!?"
Stara je ostala PAF.
Dijete od niti desetak godina.
Siguran sam da i mi imamo naše primjere naravoučenja "s koljena na koljeno" - ali nije mi jasno kako se ljudima više da toliko mrziti.
A ovo je primjer familije - jer mali je to morao čuti od starog koji je oženjen za Hrvaticu u doba kada se - kao - nije gledalo tko je kakav i kome se Bogu križa, krsti ili klanja...
Nekako mislim da tu Jugu gledam previše utopistički kada čujem takve stvari.
Offtopic, isprika...