26.09.2022 | 15:28
Djuro genijalac kaže:
Osnovna pješačka obuka ima nekoliko ciljeva (Lovrić, nadopuni me po želji). Prvi je da se vojnik ne nauči koristiti, nego STOPI sa svojim oružjem. Između ostalog, to znači da ga mora znati i moći rastaviti i sastaviti u potpunom mraku kako bi otklonio neki eventualni zastoj ili uklonio neku nečistoću iz mehanizma koja ga je učinila neefikasnim.
Druga je da stekne određenu razinu fizičke forme koja će mu trebati i možda spasiti glavu u kritičnim trenucima (kad treba pretrčati 600-700 metara brisanog prostora u 10-ak sprinteva po 50 metara ispresijecanih bacanjima i zalijeganjima). I treća, vjerojatno najbitnija, da stekne povjerenje u sebe i svoje suborce, da nauči djelovati pod stresom, da se stvori kohezivna skupina ljudi koji brinu jedni o drugima i slijede zapovjedi osobe koja zna što čini i ostavlja takav dojam.
E moj djuro, u sta me uvali
Sad se moram raspisati...
Usljed nekih romanticarsko/politickih okolnosti ja sam imao iskustvo da sam za niti godinu dana prosao i rusku (JNA) obuku, kao i americku (NATO).
Naime odrastao sam u obitelji gdje se cvrsto vjerovalo da vojska napravi od tebe covjeka, da je velika sramota biit nesposoban za vojsku i tome slicno. Meni to bilo smijesno i naivno razmisljanje. Medjutim danas, kada vidim ovu ticktock generaciju i na sta sve momci lice, kao i kakve su invalide od sebe napravili, ja bi sutra vratio obvezni vojni rok. Postajem kao roditelji od kojih sam se grozio
Dosadilo ocu da mene gleda kako se unistavam nocnim zivotom i kako gradim karijeru nekoj DJ-a, te potegne veze da meni stigne poziv za vojsku. On je imao policijsku karijeru, pa sam eto i ja zavrsio u u vojnoj policiji.
Mogao sam birati da sluzim vojsku u Hrvatskoj, u HVO u Capljini ili u Tuzli, u vojsci BiH. I kako sam imao neku veliku ljubav, koja je zivjela nedaleko od vojarne u Tuzli, odaberem tu opciju. U svom sam gradu, lakse za vikende, izlaske u grad, bjezanja iz kasarne i sve sto ide uz to.
Zavrsio sam obuku onu temeljnu, gdje je za sve isto. Mozda 2 mjeseca. Zatezanje kreveta, uniforme, glancas cizme ko kreten, ribanje hodnika, pozdrav zastavi, fiskultura, drilovi, ona neka najosnovnija pjesacka obuka u ucionicama i na poligonu. Duzili smo klasicne CZ automatske puske, sa drvenim kundakom. Vecinu dana proklinjes majku sto te rodila. Puzis, trcis do povracanja, sklekovi i sve to. By the way, ulazni rezultat na prvi dan vojnog roka mi je bio 2 i pol skleka. Treci sam znaci uradio do pola. Zgib 0. Trbusnjaci mozda 5-6. Vise od toga nisam mogao
Nakon te temeljne obuke ide prekomanda u odredjene jedinice za nastavak specijalisticke obuke, ovisno o vesu. Moj je bio 11107. Ja sam tako otisao u vojnu policiju, gdje sam zavrsio u protu-teroristickoj jedinici i nastavio obuke tog tipa.
Tada sam vec bio osjetno spremniji i sposobniji. Nabacio 10-ak kg misica i generalno se osjecao puno bolje za vrijeme te obuke. Proslo je i tu 3 mjeseca, te preostalo vrijeme vojnog roka sam treba provesti na vojno policijskim zadacama. Patrolirati gradom, pretresi vojnika, red i mir, pratnje naoruzanja i tako to... Ugl sve to naporno i gadno je trebalo ostati iza mene.
Znaci imali su u potpunosti obucenog vojnog policajca, sa odredjenim protuteroristickim specijalnostima. Mozda malo ispod onoga sto je JNA nudila, jer BiH je generalno siromasnija drzava od bivse Juge pa smo imali manje gadjanja i nekih praktickih stvari, ali teoretska i psihofizicka obuka je bila identicna.
Za to je trebalo 6 mjeseci zivota u vojarni. Ne mozes vojnika napraviti za 15 dana kao sto Rusi pokusavaju.
I sad dolazi kvaka 22. Umjesto blagostanja i hladovine u VP, do kraja vojnog roka mene prozivaju na razlgas da se javim u neki ured.
Dodjem ja tamo, nas 55 postrojeno. Sve sto je bilo Hrvata u vojarni su skupili u jednu jedinicu. Dodali isto toliko Bosnjaka, te napravili jedinicu koja se nazvala "multietnicka". Ukupan broj ljudi 110.
Rekli Amerikanci, ako hocete drzavu morate imati jedne oruzane snage. Moja jedinica je bila pilot projekt kako ce izgledati Armija BiH, nakon sto se ujedini sa HVO.
I od tog dana krece moja PONOVNA obuka. Sve iz pocetka, kao da sam dosao prvi dan. Americke oznake, americki drilovi, americki raspored postrojbi, oznake, strojeve radnje. Kao da sam u nekoj potpuno nepoznatoj vojsci. I sami narednici su se u letu ucili s nama. Dobili smo drugaciju opremu, zaduzili M-16 (govno A1 koje je zaglavljivalo na svakom gadjanju). Amerikanci direktno ucestvovali i radili s nama, u sklopu tog programa "opremi i obuci".
Tako da su nas ucili ponovno kako se krece vod u napadu, kako u obrani i tome slicno. I posto sam imao svjezu JNA (citaj rusku) obuku, mahinalno u glavi usporedjujes jedno s drugim. I nije ni cudo sto Rusi ginu ko muhe u svakom ratu. Ova NATO obuka je imala puno vise smisla u dosta stvari.
Mozda zato sto sam ja fizicki usao spremniji u taj dio obuke, meni osobno je sve bilo osjetno lakse i logicnije. Pogotovo mi se svidjela dodatna podjela u 3 tima (ALFA, BRAVO, CHARLIE), kao i uloga narednika na terenu. Oni su ta sprega koja cini koherentnom neku vecu jedinicu, na nacin da osobno poznaju sve mogucnosti ali i ogranicenje nekog pojedinca. Neces covjeka za kojeg znas da je spor, slati da trci preko neke cistine. Oficir to ne moze znati ali narednici i vodje timova znaju svakog covjeka u dusu.
Zato sto nemaju narednike i kvalitetan podoficirski (docasnicki) kadar, Rusi salju generale na prvu crtu da zavode red medju vojskom. Pa ih izgube 8-9 u tim avanturama, sto je nezapamceno u povijesti modernog ratovanja.
Kroz sve sto sam ja prosao na svom primjeru, prosao i svakiukrajinski vojnik. Morali su rewire mozak i nauciti da razmisljaju drugacije. To je proces koji traje od 2014. i koji eto daje rezultate na terenu. Sto je, realno, jos jedna velika pobjeda zapadne doktrine ratovanja, pored apsolutne tehnoloske vec dokazane.