25.09.2022 | 08:59
Jučer je bio osobito težak dan za RRZ. Izgubili su 4 aviona i helikopter, mislim da je to najviše od početka agresije, i to sve kvalitetne letjelice. Pouzdan znak da im na terenu ne ide ni izbliza kako bi htjeli i šalju avione u misije bliske zračne podrške (CAS) gdje ih Ukrajinci skidaju Stingerima i ostalim PZ oružjima. Kad u jednom danu izgubiš 4 Suhoja (dva Su-25, Su-30 i Su-34) i jedan Ka-52, to su gubici koji nisu održivi.
twitter.com/PaulJawin/status/15736905231...4qN-lVkB4U7iammwHajQ
twitter.com/UAWeapons/status/15737876177...4qN-lVkB4U7iammwHajQ
No, htio sam malo bolje elaborirati prethodni post da svjedočimo početku kraja ruskih snaga Ukrajini. VVP je naredio, sad je to jasno, defacto opću mobilizaciju. Bolji dokaz da stvari ne idu po planu (koji god on bio, čini mi se da je plan da nema plana i da zapravo gledamo samo istu priču s prodavanjem krize i ugroze vlastitoj javnosti kao što to i Vučić čini u komšiluku kako bi se održao na vlasti, samo u većem mjerilu) od ove mobilizacije nije potreban.
No, radio sam malo analizu o zamoru materijala u smislu vojske na bojištu i naletio na ovaj službeni izvještaj za američku vojsku u II. svjetskom ratu.
Ta studija zaključuje da vojnik na bojištu ima vrhunac svoje efikasnosti nakon cca 90 dana i nakon toga njegove borbene sposobnosti padaju da bi nakon 140-180 dana (ovisno o položaju i čovjeku) postao potpuno beskoristan. Ova agresija je krenula 24.02. i to je dan od kojeg su elitne, profesionalne ruske snage (VDV i ostale postrojbe) neprekidno na bojištu na ovom ili onom mjestu, dakle preko 200 dana. Polagani kolaps bojišta oko Hersona i onaj defacto trenutni istočno od Harkiva je pokazatelj premora ruskih snaga (mala digresija: djed mi je prošao Križni put i kao 17 godišnjak preživio i strijeljanje kod Zidanog mosta. On mi je pričao o ovom, kako u jednom trenutku jednostavno nastupi moment kad kažeš da ti je svejedno i odustaneš od svega. On je bio stolarski šegrt koji je bio mobiliziran '44. od strane snaga NDH kao stolar da im napravi neka vrata i prozore za neku zgradu i onda je natjeran na Križni put kad je došlo oslobođenje kao kolaboracionist. Uglavnom, preživio je masovno strijeljanje, pao u jarak, po noći se probudio i posijedio preko te noći da bi ga kasnije spazio jedan suseljan u tim oslobodilačkim snagama, izvukao iz kolone i poslao kući. Dakle, taj zamor, ta rezigancija koja te obuzme u jednom trenutku, jer se tijelo više ne može nositi sa stresom je stvarna, i ovaj to izvještaj potvrđuje; kraj digresije).
Tu je bitno napomenuti da iako se ova studija odnosila primarno na pješatvo u II. svjetskom ratu, danas se ona itekako odnosi i na rusko topništvo. Naime, s modernim sustavom povratne paljbe koji je Ukrajina razvila, te primjenom HIMARS sustava i dronova, posade topničkih sustava u ruskoj pozadini su jednako izložene smrtnoj opasnosti kao i pješačke snage na prvoj crti, ako ne i više. Isto se odnosi i na posade PZO koje su sad itekako ugrožene od strane HARM projektila koje je Ukrajina uspješno integrirala na svoje Migove i Suhoje. Razina stresa kod tih posada je izuzetna, jer je svako ispaljivanje ovih projektila (HIMARS i HARM) kako veli Lovrić siguran pogodak SVAKI PUT. A to su obučeni stručnjaci koji se ne stvaraju preko noći i čiji je gubitak teško nadoknadiv i izaziva veće gubitke ostalih snaga (stvara se tzv. spirala gubitaka).
Ukrajina je o ovom od početka vodila računa i dozira svoje snage. Kad je počela agresija imali su cca 250 tisuća ljudi i odmah su mobilizirali još 750 tisuća te snage redovito rotiraju na bojištu. Ljudi redovito odlaze kućama na odmore, posjete obitelj, prijatelje i onda se vraćaju na bojište odmoreni, sa dodatnom motivacijom, jer znaju za što i za koga se bore. Dakle, tu je Rusija odmah u startu izgubila rat, a ovo je tek početak.
Sad mobilizirani ljudi prolaze ubrzanu obuku od dva tjedna i onda ih šalju na bojište. Svi koji su odslužili bilo kakvu vojsku znaju da se u dva tjedna ne postaje vojnikom. Osnovna pješačka obuka ima nekoliko ciljeva (Lovrić, nadopuni me po želji). Prvi je da se vojnik ne nauči koristiti, nego STOPI sa svojim oružjem. Između ostalog, to znači da ga mora znati i moći rastaviti i sastaviti u potpunom mraku kako bi otklonio neki eventualni zastoj ili uklonio neku nečistoću iz mehanizma koja ga je učinila neefikasnim.
Druga je da stekne određenu razinu fizičke forme koja će mu trebati i možda spasiti glavu u kritičnim trenucima (kad treba pretrčati 600-700 metara brisanog prostora u 10-ak sprinteva po 50 metara ispresijecanih bacanjima i zalijeganjima). I treća, vjerojatno najbitnija, da stekne povjerenje u sebe i svoje suborce, da nauči djelovati pod stresom, da se stvori kohezivna skupina ljudi koji brinu jedni o drugima i slijede zapovjedi osobe koja zna što čini i ostavlja takav dojam.
U dva tjedna obuke ovi nesretnici će naučiti rastavljati AK-47, eventualno s njega ukloniti hrđu i možda ispucati koji spremnik streljiva i to je sve. Neće doći u formu, neće steći povjerenje ni u koga i neće biti EFIKASNA borbena postrojba.
Dodatni problem: zapovjedni kadar. SVE što je imala, uključujući i dočasnike (koji su kralježnica svake vojske, a koji su potpuno zapostavljena kategorija u ruskoj vojsci) Rusija je već poslala na bojište. Ti su stručnjaci već izmoreni, pregorjeli, izginuli; ukratko neupotrebljivi ili ne postoje, a oni su ti koji bi trebali ove nesretnike pripremiti za rat. Govorim o ljudima tipa onih narednika iz Full Metal Jacket ili Oficer and a gentleman.
Potom, ove mobilizirane snage trebaju popuniti POSTOJEĆE postrojbe koje su u nekim slučajevima tako deetkovane da je od njih ostao pokoji vojnik (6-7 od originalnih 65-70). Tu sigurno nema discipline, ali nema ni mehanizma u koji bi se pridošlice uklopile. Ako na 50 ljudi dođe njih 10-15, vide uhodan sustav, onda se relativno brzo prilagode ili ih postrojba na to natjera (svi se sjećaju sapuna i deke/ćebeta...). Ako dođe rulja koja je brojčano nadmoćna starosjediocima i to puta 10, onda rulja uspostavlja pravila ponašanja.
I sad dolazimo do, u ovom ratu se pokazalo tako, ključnog detalja cijelog ovo sranja VVP-a: logistike. Rusija nije bila u stanju logistički opsluživati POSTOJEĆE snage u Ukrajini kako valja, a sad očekuje da će im barem utrostručiti broj na bojištu (ako ne i više) i to će klapati? Pa postojeće snage nisu imale za jesti pa su morale kokošariti uokolo. tj. 'živjeti od zemlje'. A kad se to dogodi, onda organizirana vojna formacija postaje nakupina lopova i pljačkaša koji se međusobno bore oko plijena što smo već vidjeli puno puta kroz povijest, a posebice u Ukrajini. Tu su još i razne frakcije o čemu sa već pisao kad sam opisao nakupine snaga u Ukrajini koje nastupaju u ime RF i zašto se one ne mogu zvati Ruskom vojskom.