06.03.2023 | 03:58
dpasaric kaže:
To je najbolji dio - ja rusku propagandu uopće ne pratim...
To puno toga objašnjava. Vjerujem da bi imao manje empatije prema Rusima u ovom ratu kada bi imao više informacija.
A vi, čini se, mislite da čitam i gledam Ruse jer nemam isto mišljenje kao vi koji se hranite u našim masovnim medijima? Rusi me ne zanimaju previše, na početku sam saznao kako oni vide situaciju (ono što Lavrov ponovio prije par dana) i dalje je kod njih sve jasno, oni točno rade što i kažu - za razliku od licemjernog zapada gdje i sami "uglednici" s vrha te piramide govore da lažu - jer moraju, jer im je to posao. Pa krasno. Tako da su oni koje ovdje treba pratiti mi sami - naša zapadna strana i kako ćemo se iskobeljati iz ovoga što smo zakuhali.
Ja kao ja (ne "mi") sam nedavno napisao da ne pratim nikakve medije. Sam sam si to zabranio. Upratim onoliko koliko ne mogu izbjeći.
Tako nisam mogao izbjeći ni Lavrovo izLAGANJE gdje ga je gledateljstvo ismijalo na njegovu izjavu da je Rusija napadnuta. Možda je to i montaža, nisam provjeravao.
Ono što ja u ovom trenutku ne vidim je razlika između "licemjernog zapada" i "nelicemjerne Rusije". Do prije godinu dana bih se potpuno složio s tobom jer sam i ja gledao samo stranu licemjernog zapada. Sad mi Rusija nije ništa bolja od toga. Imam svoje simpatije prema "Majci Rusiji" kao što imam simpatije i poštovanje prema svim narodima koji imaju dugu (ili kratku) tradiciju i povijest. No, narod, povijest i tradicija je jedno, a politika i aktualni događaji su drugo.
Jbga, kad ti frend napravi pizdariju, ostat ćete frendovi, ali ćeš mu reći da je napravio pizdariju.
Po ne znam koji put ću ponoviti da pratim gotovo isključivo naše zapadne izvore (i nezavisne, npr. onaj sumit u Indiji). No, neću čitati MSM (mainstream medija koja je potpuno kupljena), nego izvore koji mogu biti objektivni jer nisu dio te pohlepne militantne korporativne hobotnice.
Good luck with that. Ja ne vjerujem ni tim "nezavisnima", a pogotovo sad, kad smo u III. svj. ratu i sve je mi je propaganda dok se ne dokaže suprotno.
Starcraft se pokazao točnim - na samom početku sam rekao da nema smisla voditi ovaj rat i da je trebalo odmah sjesti za pregovarački stol. Ukrajina nema šanse dobiti rat jer je od samog početka odnos snaga nemoguć, tj. da se izrazim u Starcraft termina - custom mapa je podešena na "insane", a igrač u obrani nema pola jedinica koje može koristiti napadač. Nebitno je sada tko je teran, zerg ili protoss, naravno da sve to koristim kao okvirnu metaforu.
Godinu dana se ratuje u Ukrajini, zemlja je teško načeta i jedva funkcionira, a svakim danom su šanse da povrati teritorij sve manje. U najboljem slučaju će završiti kao Cipar ili prikladnije - Koreja. Što duže traje, to će više teritorija izgubiti.
Kao okorjeli igrač SrarCrafta, ne bih nikada povukao paralelu između igre i stvarnog života / smrti. Možda je "romantično" usporediti neke situacije, ali to su dva potpuno različita svijeta.
Mi barem ne moramo koristiti igre za usporedbu jer smo uživo svjedočili ratu koji je ostavio posljedice na sve nas. U StarCraftu nemam priliku stajati na balkonu obiteljske kuće i gledati kako se MiG-29 okreće iznad mog vrta i raketira položaje HV-a. Isto tako u StarCraftu se ne može dogoditi da te kontaktira neprijateljski zrakoplov i pita te gdje je najsigurnije da ispuca rakete jer se mora isprazniti prije nego se vrati u bazu. U StarCraftu se ne može dogoditi da u Frankopanskoj slušam predavanje iz Metalnih konstrukcija, pa, kad se čuje "BUM!", svi pogledamo u sat i skužimo da nije podne.
Iz čiste obijesti, odmazde i divljaštva zbombani su HNK i dječja bolnica u Klaićevoj. To je ono što ti tvrdiš da nema šanse da bi Rusi napravili u Ukrajini, a dogodilo se nama, ovdje.
Rat je. Rusi su napali Ukrajinu i sigurno se tamo ne prošetavaju kao Majka Terezija.
Bez obzira na svjetske politike, spletke, intrige... Kako sam (iskreno) zahvalan svim hrvatskim braniteljima što su mi omogućili da danas trkeljam po ovom forumu, tako sam zahvalan i svim ukrajinskim braniteljima što štite moj (sebično) način života.
Pregovarački stol nije upitan. Dogodit će se prije ili kasnije. Jedino je pitanje bi li tog pregovaračkog stola bilo da Ukrajina nije izdržala godinu dana boreći se protiv svjetske nuklearne velesile već da je pala u par mjeseci rata (?). Što bi onda bilo?
Ja nisam "optimist" poput Djure. Naprotiv, početkom rata sam vidio puno crniji scenarij od ovog današnjeg. Ako sve skupa stane na Ukrajini, mislim da mi svi skupa možemo odahnuti. Ameri će Ukrajini "nekako nadoknaditi" izgubljeni teritorij, a Rusiji će ostati njihov
"precious" Krim.