19.07.2022 | 20:00
Nego, ajmo mi malo na teren, ali posredno, tj. preko ruskih izvora koji sve glasnije priznaju sebi, ali i drugima, da je ovo u Ukrajini izgubljena stvar.
Dakle, još jednom: Rusija nije uspjela u Ukrajini.
Krenimo s postom o Ukrajinskom RZ i prvom udaru RF koji je bio, da citiram Sinjane, u ništa..!
Tko želi čitati za sebe:
t.me/fighter_bomber/7928
Ovo je telegram kanal ruskih bombardera na kojem se postavljaju pitanja koja su dosta neugodna za Rusiju.
Po broju dosad srušenih aviona URZ-a (URZ i dalje postoji i leti!) možemo sa sigurnošću ustvrditi da naš prvi udar 24.02. nije pogodio niti jedan njihov avion. To potvrđuje pretpostavku da su Hohljiji (pogrdan naziv za UKrajince) dobro znali dan i sat početka naše SVO (specijalne vojne operacije). A to onda postavlja druga pitanja. Kako i od koga su oni to saznali? Jesu li te informacije dobavljene tehničkim ili sredstvima starim tisuću godina? Je li izvor informacija bilo moguće blokirati? Ako smo mi znali da oni znaju, zašto planovi nisu modificirani? Ako su avione na vrijeme povukli iz baza, jesu li s njima povukli is pecijalnu opremu i posade? Kad i u što smo mi ispalili rakete? Što je bio efektivan učinak tog prvog udara?
Odgovori na ta i druga pitanja koja izviru iz tih odgovora su ključ za našu pobjedu.
No, sad, nakon nekih spoznaja u ruskim redovima idemo dalje, korak dalje i sad pogledajmo kako izgleda slom njihove logistike koji ih je već itekako koštao dosad, a to je bio tek početak.
I opet, oslanjam se na ruske izvore. Sjetimo se priče o onom nesretnom tenkovskom zapovjedniku koji se, navodno, kad je vidio kakve tenkove dobiva u zamjenu za uništene, ubio od muke. To je tek bio početak. Problemi koji sad dolaze na naplatu su vjerojatno nerješivi. Ukrajina im s HIMARS sustavima (da budemo na čisto oko toga, radi se o dvanaest (12!) kamiona) maskarira skladišta na kojima su imali zalihe streljiva i pritom uništava i zapovjedna mjesta. Rusija nema obrane protiv tog sustava (o tome smo već pisali, posebno je Lovrić objašnjavao slabosti njihovih sustava S300 i S400 koji nisu pustili rodu glas) koji se zasad sposoban za udare do dubine 85 km. Pregovori su oko raketa duljeg dometa (do 300 km), ali SAD vjerojatno traže jamstva da Ukrajina s njima neće udarati po ruskom teritoriju (ruskom kao dijelu međunarodno priznatih granica RF, ne ovo što Rusija ima pod okupacijom). S tim raketama je cijeli Krim, ali i cijela crnomorska flota (osim vjerojatno podmornica) dosežan cilj, uključujući i most prema Rusiji. To je pozadina gotovo histerične prijetnje Medvedeva prema Ukrajini ako pokuša nešto na Krimu.
No, pustimo sad to i okrenimo se ruskoj logistici. RUska vojska je oduvijek bila artiljerijska vojska, ali ta je artiljerija sad u velikim problemima. Ne govorim samo o streljivu, nego o puno bolnijem problemu. Topovske se cijevi sa svakim ispucanim projektilom troše. Što je veći promjer, veći je gubitak tlaka i manja izlazna brzina. To se donekle kompenzira računalima i tablicama gađanja, ali ne u nedogled. Ruski artiljerci sami priznaju da im je na području Donejcka i Luhanska tek svaka treća artiljerijska cijev ispravna. I ta bi stuacija mogla samo ići sa zla na gore. Naime, u najboljoj lopovskoj maniri, sve logističke sastavnice su u Rusiji privatizirane. Jedna brigada bi trebala imati svoju logističku satniju u kojoj bi trebali biti i topnici (u smislu mehaničara za topove) te mehaničari za oklopna vozila itd (primjerice, ja sam po VES-u mehaničar za oklopna vozila). No, Rusija je to outsorceala privatnim kompanijama, i sad bi civilni stručnjaci trebali ići na prvu crtu popravljati tenkove i topove, dok HIMARS prijeti. Jasno da, unatoč sjajnim novcima (150.000 rublji za popravak na teritoriju Rusije, odnosno 300.000 za teritorij Ukrajine) nitko ne želi ići, a kako nije rat, nego je na djelu SVO, nitko ih ne može prisiliti. Cijevi su se istrošile ne samo zbog velike upotrebe, nego i kao posljedica sankcija koje su na djelu još od 2014. i aneksije Krima (eto, sankcije Rusiji ne djeluju..), jer visokokvalitetan čelik za topovske cijevi Rusija više nije u stanju sama proizvesti, nego ga je uvozila. Radili su cijevi od onog što su mogli proizvesti i sad već imamo izvještaje o eksplozijama topovca prilikom pokušaja ispaljivanja zrna što uništava cijeli top i topničko mjesto uključujući posadu.
Idemo dalje tj. natrag na tenkove. O njima sam već puno pisao, dokumentirani su katastrofalni gubici (koji su i bili razlogom pormjene doktrine i oslanjanja na topništvo) koje se pokušava nadomjestiti iz onih ogromnih skladišta. Time se vraćamo na uvodnu priču o onom zapovjedniku koji se navodno ubio. Drugi tenkisti govore o tome da im dolaze na bojište stari tenkovi koji su neispravni i nekompletni. U prosjeku, od 4 sastave jedan funkcionalan, ali ni on nije potpuno opremljen. Tenkovi dolaze na bojište posve neprovjereni (Lovrić, kaj ti veliš na to?!?!?) pa je bilo dosta slučajeva (20 posto!) da je kupola zaglavljena u položaju u kojem je stajala 40 i više godina. Posada bi to otkrila na terenu, napustila tenk i pobjegla, jasno.
Sad imaju dodatni problem: ova skladišta streljiva moraju formirati daleko iza linije bojišta da ostanu izvan dosega HIMARS-a, a nema dovoljno kamiona da to preveze do prve linije. I ono o čemu je Lovrić tu govorio u nekoliko navrata: sve se prekrcava ručno. Nema viličara, nema paleta, nema samoutovarnih kamiona. Vojska 20. stoljeća s logistikom 19. stoljeća je krenula u rat u 21. stoljeću.
Ruski su časnici toga svjesni: 'Kolovoz će biti težak. Nećemo dobiti novu opremu, i nismo u stanju popraviti staru. Ako Ukrajina krene u napad u tom trenu, nećemo ih imati s čim zaustaviti.'
To se već događa na području Hersona. Ukrajina je probno probala pogoditi most na izlazu iz grada kraj kojeg su se ruske snage ukopavale (pisao o tome neki dan) i pogodila ga je danas. Na njemu je rupa, ali još stoji u njihovoj milosti. Mogu ga srušiti kad požele i to je poruka koju su poslali ovim pogotkom. Istovremeno, njima će biti potreban, pa je bolje da ostane stajati.
Sve je više izvještaja o raketnim udarima na zemaljske ciljeve pomoću S300 sustava. On ima ograničenu mogućnost djelovanja po ciljevima na zemlji i dokaz je da je rusko topništvo u banani, ali i predstavlja pokušaj odgovora na udare HIMARS-a (bojeva glava S300 je puno manja, jer je namijenjena uništavanju aviona, a i preciznost prema ciljevima na zemlji je manja, ali za pucanje po civilima je dobra).
Upravo slijedom svih ovih činjenica koje su sad očite, general bojnik Budanov, zapovjednik obavještajne službe Ukrajine (koji je točno predvidio datum i vrijeme ruskog napada kad su ostali u vladi još vjerovali da do toga neće doći) je dao vrlo precizno predviđanje u intervjuu za Sky News još u svibnju (
news.sky.com/story/ukraine-war-military-...end-of-year-12612320):
'Raspad tj. točka pucanja (misli na ruske snage, op. aut.) je u drugoj polovici kolovoza.
Većina borbenih djelovanja bit će gotova do kraja godine.
Kao rezultat svega toga, obnovit ćemo vlast (dakle osloboditi sve, op. aut.) na cijelom našem tertoriju, uključujući i Krim.'
Rusija je pokušala i dobrim dijelom uspjela u Luhansku uvući Ukrajinu u artiljerijski dvoboj u kojem je imala prednost 45:1. To je sad neutraliziralo 12 HIMARS kamiona i bojišnica je, iz ukrajinske perspektive iznova stabilizirana. Istovremeno, na jugu se približavaju Hersonu kojeg Rusija s ovim snagama koje ima ne može nikako zadržati i toga je itekako svjesna. Upravo iz tog razloga je opet ponudila pregovore, a Putin je danas otišao u Iran dogovoriti one dronove, jer mu je RZ narodski rećeno, mlohava ćuna.