26.02.2019 | 23:33
drazenp1706 kaže:
Pokušao sam nedavno koristiti streaming servise, no nije to za mene.
Mišljenja sam da su glazbeni streaming servisi zanimljiv koncept za mlađe generacije, nazovimo ih konzumenata. Danas se sve svodi na princip DAJ MI ODMAH-DAJ MI ŠTO JEDNOSTVNIJE-DAJ MI SAMO HIT-NE ŽELIM SE TRUDITI! A upravo je streaming glazba tu naišla na vrlo plodno tlo. Norma za konzumaciju glazbe je postala pjesma, hit, a ne album. I to je žalosno, o knjigama da i ne pričam.
Sjećam se srednjoškolskih dana, kada sam mjesecima tražio ploče, a kasnije ih godinama slušao i upijao svaku pojedinu pjesmu, jednu po jednu. Tada su se albumi SLUŠALI i uživalo se u glazbi više nego danas, danas je sve nazovimo-hit! I to loš, jako loš. Došla su neka nova vremena, sadržaja ima previše, a glazba je za većinu postala usputna stvar.
Glazbu osobno doživljavam kao hobi, albume slušam jedan po jedan, studiozno istražujem sve o umjetniku koji me zanima. Jedan sam od onih koji dan danas kupi pokoju ploču ili CD. Za mene vrijedi ona stara izreka, manje je više - siguran sam da i dan danas uživam mnogo više slušajući u miru uz topli čaj LP Kraftwerka Die Mensch-Maschine nego mnogi u milijardama pjesama preko raznih streaming servisa sa zvukom upitne kvalitete.
Usput, na streaming servisima ima jako malo kvalitetne glazbe, pri tome mislim na razne raritetne i bootleg snimke, te neizostavne B-singlove.
U nadi da nisam nikoga uvrijedio, to je samo moje mišljenje, cijenim svačiji glazbeni ukus.
imam potrebu reagirati na ovo, bez neke polemike jer shvacam, barem si tako mislim, tvoje stajaliste.
kada sam bio mladji, uvijek sam si ponavljao, "molim te, kada malo odrastes nemoj biti ko ovi stariji koji stalno govore da je prije bilo bolje".
nisam nesto star, ali sa svojih 35 godina, cesto se nadjem u situaciji da vec sada govorim "prije je bilo bolje".
posto to radi svaka generacija, a svijet ipak ide naprijed, mozda ima nesto i u tome da je nama osobno prije bilo bolje, jer smo eto bili mladji.
hit kao mjerna jedinica nije novost streaminga. prva polovica 20. st. je vise single orijentirana. 1968. nakon duplog white albuma od beatlesa, imaginarni netko je mogao reci "u moje doba smo slusali samo najbolje stvari, a ne 30 pjesama nalupanih u mjesec dana drogiranja u indiji."
objektivno je danas situacija puno bolja, bez ikakve rasprave.
1994. izadje album od jovanottija, lorenzo 1994, single serenata rap. hocu taj album vise od icega na svijetu, cekam na radiju tu pjesm, usput poslusam tonu drugih koje me ne zanimaju. jedva skupim pare, docekam da odemo u trst, i nakon beskonacnih peripetija dodjem do albuma. przilice u to vrijeme su SF, jedino sto nas je spasavalo bilo je presnimavanje sa kaseta.
i ajde sada ti nabavi 10 albuma godisnje?
kako je bilo nekome 80ih, 70ih po tom pitanju? jos gore!
ja eto i danas obozavam taj album, i svaki puta kada ga poslusam prodje me filing zadovoljstva kojeg sam tada imao, pa lako upadnem u klopku da kazem "eh, ja jedva dosao do albuma lorenzo 1994, ali znao sam to cijeniti, a ti sada slusas justina biebera kada ti se prohtije na youtubeu".
treba biti objektivan, i mogu samo zaliti sto ni ja tada nisam imao priliku poslusati svu glazbu koju sam zelio slusati.
nekada je tehnologija ogranicavala komercijalnu glazbu, prve ploce su bile pogodne za singlice i krace pjesme, pa se u tom pravcu i razvijala glazba. 60ih se okrenula stvar na albume, singlovi su mogli biti duzi od 3 minute, i glazbenici kojima je to odgovaralo iskoristili su priliku. danas mozes biti i jedno i drugo. izvodjac koji radi vise na singlovima ili onaj koji radi albume, i to je pravednije i za slusatelje i za same izvodjace, jer recimo ima hrpa glazbenika koji bi snimili 3 dobre stvari pa bi morali skupiti jos barem 8 da mogu izdat album, i onda bi ovih 8 bilo sacuvaj boze, (recimo od domacih mi pada na pamet neno belan). ovako izda te 3 dobre i zdravo.
queen je po meni vise single orijentirani band od recimo floyda. na stranu "a night at the opera", koji opet zvuci pomalo kompilacijski (sto nije nista lose kada su kao u ovom slucaju sve pjesme vrh), albumi su im rijetko strukturirani, a desi se i poneka pjesma koja zvuci bas kao, eto morali smo nesto sloziti da diskograf napuni album. "wish you were here" sa druge strane je jedna cjelina, kao i vecina ostalih albuma floyda, i za njih je forma albuma prirodnija.
danas izvodjaci imaju obije opcije, a potrosaci nikada lakse ne mogu doci do sadrzaja. da ima suma u svemu tome, ima, ali jebe mi se za sum. onaj koji slusa sada cecu, severinu, latino cajke, ne bi slusao nista kvalitetnije i da je osudjen na ploce. cinjenica je da nikada lakse, jednostavnije i legalnije nisam dolazio do glazbe koju zelim slusati, i ne bi se vratio po tom pitanju u proslost nikada.
da spomenem jos par prednosti streama u odnosu na fiziki album/single:
- nekada smo kupovali albume na slijepo. osim singlova koji su do tog trena izasli, obicno 2 do 3 pjesme, ostatak nisi cuo. kupit album pa ispadne da ti bas i ne lezi, i nije neka sreca.
- gomilanje albuma/singlova koji su ti trenutna zabava, a kasnije ih neces slusati, jer ima stvari koje ti pase u jednom trenu zivota, radi li se o ljetnom hitu, ili sto vec. ovako ga streamas, i kada te prodje taj gust, nemas cd koji skuplja prasinu na polici.
- u svakom trenu mogu poslusati sto mi se slusa (a ne znam sto ce mi se slusati sutra). do nedavno sam znao pola kapaciteta iphona ubiti muzikom, a onda bi skuzio da dosta toga ne bi zavrtio jedan jedini put, iako volim tu stvar ili taj album. jednostavno ne bi se potrefio trenutak da me pita da to poslusam. nisam sustavni konzument, nego me neki dan okrene da bi poslusao to i to, i za takav slucaj bi "teglio" tonu sadrzaja sa sobom.
danas na telefonu imam nesto elementarnih albuma za mene, ostalo je stream, a albume koji su mi posebno dragi, nastojim kupiti ako vec nisam. lp ili cd ako nema prve opcije.
povukao bi za kraj paralelu sa knjigama. kindle i e-format - ne moze mi nitko reci da je je to korak nazad. od 5 knjiga koje pricitam, vratit cu se mozda jednoj, i zasto bi pobogu ovih 4 drzao na polici? steta papira, steta prostora. ovu jednu od pet zato kupjem u papirnatom formatu i ostaje kod mene, ili je poklanjam osobama za koje smatram da dijele moj ukus.
imamo srecu da zivimo u dobu kada mozemo imati i jedno i drugo, treba biti zahvalan na tome.