U ovom članku biti će riječi o tome kako od jednog Maca napraviti prilično svestran media centar, tj. računalo koje će omogućiti da se muzika sa tog ili drugih računala slušaju preko pojačala i filmovi ili televizijski program u živo gledaju na TV ekranu ili na iOS uređajima (iPhone i iPad)

Pojam "media centar" u kontekstu osobnih računala označava računalo zaduženo za čitanje i konverziju raznih video i audio formata i njihovu prilagodbu za reprodukciju preko vanjskih uređaja koji su obično TV ekran i zvučnici spojeni na pojačalo. Prednost upotrebe računala u ovu svrhu je njegova prilagodljivost. Iako možda namjenski izrađene audio i video komponente u konačnici imaju bolje tehničke karakteristike, one relativno brzo zastarijevaju, i rijetko imaju mogućnost nadogradnje, a ti problemi su kod računala manje prisutni jer jednostavnom promjenom softvera lako je prilagoditi se novim željama i zahtjevima. Međutim, tu bih napravio prvu podjelu. Postoje oni korisnici računala kojima je media centar funkcionalnost primarna i stalno ukopčana, i računalo kupuju upravo za to, i oni kojima je media centar sekundarna funkcija a primarna je rad i/ili upotreba usluga na internetu i sl. a media centar funkcionalnost ukopčavaju po potrebi. Prva kategorija korisnika od pravog lica računala, dakle operativnog sistema, aplikacija, file sistema i sl. želi vidjeti što manje, a ovim drugima to ne smeta i snalaze se sa tim sasvim dobro. Ja spadam u drugu kategoriju, i stoga bih započeo priču iz perspektive takvog korisnika, ali u drugom dijelu članka osvrnut ću se na upotrebu računala kao isključivo media centra. Iako vjerojatno pojam "Media Centar" uključuje i muziku, ja ću se u ovom članku više osvrnuti na prikaz video materijala jer mislim da je to tehnički nešto složenije pa traži više objašnjenja.

Oprema korištena u ovoj postavi

• Bijeli Mac Mini  2GHz Intel core 2 duo sa 2GB RAM-a
• Monitor Samsung Syncmaster P2070 (valjda jedini koji ima razlučivost 1900x1600 što je malo zadalo problema, ali o tome kasnije)
• TV Toshiba Regza LCD, full HD (1920x1080)
• AV Pojačalo Yamaha (T-com ga je svojedobno davao povoljno uz produženje ugovora za Max-TV)
• Elgato EyeTV 410 (više se ni ne proizvodi ali Elgato ima nekoliko zamjenskih modela)

Sve komponente ni u doba kupovanja nisu bile top model, a danas pogotovo, time hoću reći da svi modeli Maca ako ga danas kupite mogu i više od toga što moj mini može.

U mom slučaju, upotreba Maca za media centar svrhe započela je dosta davno i tada se nije ni pomišljalo da bi se kroz jednu aplikaciju mogli prikazivati svi sadržaji. Stoga je meni uobičajeno koristiti razne aplikacije ovisno o sadržaju koji se želi reproducirati. Svaka aplikacija traži svoje postavke i ima drugačije sučelje, ali meni to ne smeta jer na računalu radim preko 10 sati na dan, pa se na njemu prilično dobro snalazim, i zato spadam u gore spomenutu drugu kategoriju korisnika. Iako naizgled kompliciraniji pristup, prednost je još veća prilagodljivost, jer usprkos zaista impresivnim media centar projektima/aplikacijama, uvijek će biti nečeg što one neće moći, ali jasno, sve ovisi o osobnom ukusu.

Mac kao DVD player

U doba kada su se na Macovima počeli standardno ugrađivati DVD čitači, DVD "player" još i nije bio tako jeftin, pa se vrijedilo pomučiti mišlju kako natjerati da se slika sa Maca pojavi na TVu u svrhu gledanja filmova. U biti to ni tada nije bilo naročito teško izvesti, ali najbolje od svega je bilo to, da se prilikom gledanja DVDa računalo moglo nesmetano koristiti, jer je Mac podržavalo vanjski ekran (iako u to doba samo na prijenosnicima). Naravno, upotreba računala u takvom scenariju baš i nije bila jako komotna jer je dužina (video) kabela prisiljavala da se Mac nalazi blizu TV-a, a raditi na Macu čučeći kraj ekrana baš i nije naročito ugodno.

Drugi problem je bio to što je prijenosno računalo bilo prilično skupo i ao ga je netko kupio, uvijek mu je primarna funkcija bila rad, stoga bi si rijetko tko priuštio da mu takvo računalo stalno spojeno na TV. Ako još tome dodamo da je pod "video" u to doba spadao skoro isključivo DVD, a tek nešto kasnije DivX prihvatljive kvalitete, cijela priča je zaista bila interesantna samo za "geek"-ove i za prikaz mogućnosti tehnologije, a manje za stvarnu praktičnu upotrebu.

Međutim, vremena se mijenjaju i danas je cijela priča puno realnija:

• i "ne prijenosnici", prvo iMac a onda i dobrodošli Mac Mini dobili su podršku za vanjski ekran
• AV pojačala postala su uobičajena stvar u kućanstvu
• optički audio izlaz danas podržava svaki Mac
• TV prijemnici dobili su digitalni video ulaz (DVI ili HDMI)
• digitalna televizija otvorila je dodatne mogućnosti
• video rezolucije koje Mac podržava na oba ekrana su postale vrlo respektabilne
• i još ako na to dodamo bežičnu mrežu i nedavne iOS pridošlice stvar postaje zaista zanimljiva

Pa krenimo redom...ovako to u izgleda kod mene

Prvi zadatak  je spajanje računala sa AV pojačalom i/ili sa TV prijemnikom. U mom ali i u danas najčešćem slučaju, to znači spajanje jednog od video izlaza Maca na video ulaz TV-a ili AV Pojačala, i spajanje audio izlaza (obično optičkog) sa audio ulazom AV pojačala.

Video izlaz Maca je ili DVI ili mini Display tipa a koji se sa adapterom opet da pretvoriti u DVI. Video ulaz TV-a ili AV pojačala je uglavnom DVi ili HDMI tipa. HDMI je pojednostavljeno DVI sa zvukom kroz isti kabel, ali ako nam treba samo video dio, onda kupimo DVI na HDMI kabel i dobili smo video signal. Dakle cijela video priča prema TVu se u biti svodi na DVI.

Ali kao što sam gore spomenuo, danas svaki Mac ima dva video izlaza, pa šteta to ne iskoristiti, stoga drugi video izlaz jednostavno spojimo na DVI monitor.

Međutim tu dolazimo do prvog problema. Naime DVI kabeli, a pogotovo HDMI kabeli su debeli i kruti a da i ne govorimo o samom konektoru koji je prilično širok. Stoga je bilo kakvo provlačenje kroz zid prilično teško izvodljivo. Uz to je i dužina kabela nerijetko ograničena, iako se mogu kupiti dugi HDMI kabeli, ali su skupi.

Rješenje nije bilo jednostavno naći ali upornost se isplatila u obliku DVI-Ethernet-DVI adaptera. Ne znam kako je danas, ali tada prije oko dvije godine, to je radila samo jedna firma IOGear a proizvod je imao oznaku GVE200. Direktni link na njega je ovaj. Inače neobično je da se ta firma ne sreće u novostima na netu, a ima prilično iznenađujuće proizvode. Ja sam na kraju adapter naručio iz Nizozemske jer ga nisam našao nigdje bliže. Sada se čini da Europu pokriva EET Nordic firma, a adapter se prodaje za €25. S tim adapterom su svi problemi oko provlačenja i dužine žice za video signal bili riješeni, jer je debeli i kruti DVI/HDMI kabel zamijenjen običnim UTP kabelom koji se relativno jednostavno da rezati na mjeru a konektori su mu bitno manji.

No kako sam htio izbjeći provlačenje Audio (optičkog) kabela, i ujedno mjesto za rad na Macu napraviti što diskretnijim, te mi je čak i Mini na toj polici bio pre velik, odlučio sam Minija staviti kraj pojačala odnosno TV-a. Tako je sada Monitor spojen preko GVE200-a, a TV preko DVI-HDMI kabela.  To je doduše stvorilo jedan drugi problem tj. kako spojiti  tastaturu i miša. Rješenje je bluetooth tastatura i miš. Jedan napomena: Iako je udaljenost između Minija i tastature je manja od 2 metra, ako Minija stavim u ormar, kraj pojačala, već imam problema sa prijemom. Bluetooth veza se često gubi a pokazivač miša na monitoru nerijetko "poskakuje", stoga nemojte računati na veliki domet Bluetooth-a. Sada, sa Minijem kraj pojačala, prijenos audio signala riješen je sa 1m dugim optičkim kabelom. I tako, s ovakvim "setup"-om, dobili smo Maca koji može reproducirati DVD medij, preko programa DVD player, koji dolazi sa Operativnim sistemom. 

Jasno to bi bilo puno previše posla da se na tome zaustavimo.

Mac kao Video player

Sljedeća mogućnost ovakve postave je gledanje običnih i HD filmova koje Apple nudi kroz iTunes Store. Na žalost, u hrvatskom iTunes "dućanu" filmova (a ni muzike) osim nekih "podcast"-ova nema. Ako Vam je baš jako stalo do tih filmova, postoji mogućnost kreiranja korisničkog računa na u američkom iTunes Store-u, a kako se to radi, možete pročitati u ovom članku.

Ali čak i bez iTunes-a, postoji načina kako doći do filmova, običnih ili HD, u raznim video formatima, a postoji nekoliko programa koji podržavaju puno formata, ja preporučujem VLC, iako možda nije najelegantniji, izlazi na kraj gotovo sa svim video datotekama i podržava i vanjske datoteke sa titlovima.

Mac kao DVB-T player i recorder

Međutim, ni tu se ne treba zaustaviti, jer Mac može još toga. Sljedeći korak je DVB-T ili digitalna televizija. Iako mi (Hrvatska) obično tehnološki kaskamo za ostatkom Europe, u DVB-T slučaju smo dosta napredni. Naime, iako dugo u testnoj fazi, digitalna televizija je u Hrvatsko već dugo prisutna. To me je ponukalo da istražim mogućnost upotrebe Maca kao prijemnika i snimača digitalne televizije. Koliko je meni poznato, ni danas nema puno proizvođača koji nude rješenje za Mac platformu, no kako god, jedan se prilično etablirao, a to je njemački Elgato i softver koji dolazi sa njihovim hardverom, EyeTV.

Moje iskustvo sa Elgatom je prilično dugogodišnje, jer je prvi komad hardvera koji sam od njih kupio još bio namijenjen za analogni televizijski signal, a EyeTV program koji i dan danas opslužuje njihov hardver, oni "vuku" još iz onog doba, što ne mora biti nužno loše, ali u njihovom slučaju imali su zaista puno vremena "uglancati" svoj softver a nisu to napravili. Meni ostavljaju dojam onih kompanija koje bombastičnim naslovima i frazama oslikavaju svoje proizvode kao revolucionarne i snagu troše na image i marketing te to naplaćuju kroz više cijene proizvoda, umjesto da se uhvate pravog posla. No nakon ove inicijalne kritike, ostaje činjenica da su im proizvodi dovoljno dobri da bi bili prihvatljivi, a alternativa baš i nema puno.

Što se sve može napraviti sa Elgato DVB-T prijemnikom i njihovim EyeTV softverom: Pa prije svega, možete snimati TV emisije. Emisije se snimaju u MPEG2 formatu, što znači da zauzimaju dosta mjesta na disku, film od sat i pol je veličine oko 3.5GB. Na žalost našeg RTL-a i Nova TV, reklame se vrlo jednostavno mogu izrezati iz snimljene emisije, tako da ja skoro pa više nikada ne gledam film onda kada ga "puštaju" na televiziji, već pričekam da se snimi, "očistim" ga od silne propagande i onda ga pogledam na miru.

Na žalost, stara dobra navika počinjanja emisija "oko" vremena predviđenog u najavi programa, još uvijek je prisutna, tako da je nužno snimanje staviti bar 15 min prije i snimati bar 15 min duže, ali i to se da vrlo lako izrezati prilikom čišćenja reklama, sve što Vam treba je malo slobodnog mjesta na disku.

Naravno, moguće je gledati i emisije koje se trenutno emitiraju, i tu postoji, sada već ne tako egzotična, opcija zaustavljanja emisije, tj. iako se emisija upravo sada emitira, i vi ju gledate "uživo" ona se da pauzirati. Ono što se u biti desi, je da EyeTV počne snimati emisiju na disk, i kada Vi "odpauzirate" emisiju, on Vam ju vraća sa diska, i istovremeno snima trenutni signal.

Nadalje, sve dok se programi odašilju na istoj frekvenciji, moguće je istovremeno snimati dva ili više (u nas 4!) programa. EyeTV baš ne rješava to elegantno, kao da su tu mogućnost htjeli sakriti, ali unatoč tome radi ispravno. Ili možete gledati jedan kanal a snimati drugi, što je često prilično zgodno.

EyeTV podržava i dijeljenje svoje biblioteke ili tzv. "Library sharing" pri čemu EyeTV na jednom Macu vidi biblioteku EyeTV instalacije na drugom Macu na istoj lokalnoj mreži. Na žalost to je funkcija koja kod mene nikada nije radila pouzdano. Ponekad se biblioteka drugog Maca pojavi, a ponekad ne. Kako mi ta funkcija ne treba često, toleriram problem, ali nekome tko recimo redovito želi gledati snimku na nekom Macu koji je u drugoj prostoriji, to bi moglo biti prilično iritantno. Tom problemu se donekle može doskočiti na način sa jednog Maca "zakačite" na disk drugog Maca direktno preko Findera, pa čitate datoteku kao svaku drugu, preko "open file" opcije EyeTV programa. Imajte samo na umu da gledanje MPEG2 snimke preko mreže traži žičanu mrežu, bežična tj. Wi-FI, po mom iskustvu, nije dovoljno brza. I još jedna napomena, nije moguće gledati televizijski program u živo, već samo snimku. Program u živo, moguće je gledati samo na Macu na koji je prikopčan Elgatov prijemnik. Gledanje programa u živo, Elgato je upakirao u novi proizvod EyeTV Netstream. Iskreno, više Vam se isplati kupiti polovni iPad, vidi dole....

Elgato je u EyeTV ugradio i mogućnost konverzije snimke za gledanje na iOS uređajima, koja bi se kao trebala odvijati automatski, ali ni ova funkcija nije baš sretno riješena, naime, nije moguće sačuvati samo konvertiranu verziju datoteke, već u slučaju konverzije, EyeTV čuva i MPEG2 i konvertiranu H264 datoteku i to sve drži unutar jedne "bundle" datoteke. Iako se "bundle" da otvoriti sa Finder opcijom "show package content" i iz njega izvući H264 datoteka i nakon toga obrisati izvorna, to i nije baš neko elegantno rješenje. Nadalje, konvertirana datoteka se ne da "čistiti" od reklama, stoga automatska konverzija koja kreće odmah nakon završetka snimanja nije praktična. Uz to, kompresija preko EyeTV-a je bitno sporija od kompresije preko drugih (besplatnih!) programa, a Elgato je to riješio tako da je izbacio na tržište hardverski konverter (Turbo 264) i naravno masno ga naplaćuje, a performanse mu (ovisno o video formatu) nisu bitno bolje od besplatnih softverskih konvertera.

Svrha pripreme datoteka za iOS uređaje je ta da se tako pripremljena datoteka onda može "streamati" tj. mrežno slati na na iPhone ili iPad. I opet kritika, iako funkcija postoji, ni ona nije stabilna i snimka često zna zapinjati, a premotavanje tj. pomicanje naprijed i natrag po filmu je skoro nemoguće. Srećom cijelu ovu priču o gledanju snimke na iOS uređajima, puno bolje rješavaju drugi programi, a o tome će biti riječi malo kasnije.

Ipak, postoji jedna funkcija koja radi relativno dobro, a to je "streaming" televizijskog programa u živo a ne snimke. I tu sada prelazimo na sljedeći dio, a to je gledanje videa sa Maca, preko bežične lokalne mreže na iOS uređajima.

Mac kao video streaming server

Dakle, prvo, kao što sam malo prije spomenuo, ako imate Elagatov hardver, i EyeTV softver (dolaze u paketu), i još date $5 za EyeTV na iOS-u, tada se startanjem programa na iOS uređaju, spajate na EyeTV server na Macu, izabirete kanal koji želite gledati i EyeTV server počinje slati snimku u živo, programa koji ste izabrali. Time jedan iPad ali i iPhone, pogotovo iPhone 4, postaju pravi mali TV prijemnici.

Što se tiče gledanja video snimke, puno bolje performanse od EyeTV-a daje program Air Video. I tu se priča sastoji od dvije komponente, besplatnog server softvera na Macu, i programčića od $3 na iOS-u.

Sve skupa radi vrlo dobro. Postoje dvije opcije, jedan je gledanje video datoteke (bila ona EyeTV MPEG2, ili neka DivX datoteka) sa tzv. "live convert" opcijom, ili gledanje već konvertirane video datoteke. "Live convert" opcija je posebno praktična, jer ne zahtijeva nikakvu pripremu. Želite pogledati neki film, iskopirajte ga na Maca, i to je sve. Air Video server konvertira video u realnom vremenu i šalje ga na mrežu. Jedina mana ovog načina je da "premotavanje" tj. pomicanje naprijed i natrag po filmu ne funkcionira baš najbolje. Druga opcija je da se datoteka konvertira u H264. Konverzija se može jednim klikom pokrenuti sa iOS Air Video programa. Čak je moguće izabrati više datoteka za konverziju a one će se konvertirati jedna za drugom. Ako je datoteka konvertirana to je unutar iOS programa posebno naznačeno. Ono što je interesantno, je da konverzija preko Air Servera, je bitno brža od one preko EyeTV-a. Moguće da EyeTV radi manju izlaznu datoteku, tj. radi bolju kompresiju, ali meni je bitnije da čim prije mogu početi gledati film, i sve dok razlika u kvaliteti nije vidljiva, numerički parametri me ne brinu naročito.

Svojedobno se pojavio još jedan program: Zumocast, sa vrlo sličnim funkcijama kao Air Video, ali sa nešto ljepšim grafičkim sučeljem, ali nakon kraćeg testiranja, pokazao se nestabilnim. Spominjem ga samo zato, jer je moguće da će nadolazeće verzije biti stabilnije.

I EyeTV i Air Video i Zumocast, imaju opciju "streaming" videa slati i na internet. Ja sam testirao samo EyeTV i nije se pokazao dovoljno upotrebljivim. A nedavno je Iskon predstavio uslugu Iskon.TV za iOS i ostale, i čini se da to radi vrlo dobro. Vrlo vjerojatno će i t-mobile tj. t-com i MaxTV krenuti sa nečim sličnim, tako da mislim da se nećete morati oslanjati na "kućno" rješenje.

Evo, ako ste izdržali do kraja ovog članka, onda sada zamislite ovo:

• sin gleda DVD u dnevnom boravku,
• kćer gleda film preko Air Videa na iPhone-u u svojoj sobi
• žena gleda televiziju u živo preko EyeTV-a na iPad-u (da, radi i paralelno jedno i drugo, i to na istoj Wi-Fi mreži)
• EyeTV snima TV emisiju
• a Vi radite, a neko mora i radit :-)

i sve to na jednom Macu...nije loše, je tako?

Mac kao "pravi" media centar

Evo, ovim poglavljem napokon dolazimo i do drugog dijela ovog članka, u kojem je se ostale funkcije Maca u potpunosti zanemaruju i on se prvenstveno koristi kao media centar.

Iskreno, ja sam u svojim saznanjima malo "zahrđao" jer nisam ni bio svjestan koliko su media centar aplikacije uznapredovale od kada sam ih ja zadnji put proučavao, i ovim putem se zahvaljujem na komentarima originalnog članka koji su me uputili na novosti. U međuvremenu sam par aplikacija isprobao i testirao, i zaista sam se ugodno iznenadio. Pa krenimo redom.

XBMC

Ova media centar aplikacija je relativno jednostavna za instalaciju i osnovno namještanje. Preuzeti se može sa ove poveznice, open source je tipa, i besplatna je. Kao što ćete vidjeti na strani za preuzimanje, postoji za više operativnih sistema, dakle nije "Mac only".

Instalacija Mac verzije je vrlo jednostavnja, preuzimanjem "disk image" datoteke i njezinim otvaranjem, dobiti ćete jednu jedinu ikonu koja je sama aplikacija, dovoljno ju je iskopirati na lokalni disk, obično u mapu "Applications" i možete ju pokrenuti.

Pokretanjem dobivate prozor u kojem sve dešavaju sve operacije. Iz menija možete izabrati "Full Screen" opciju, kada prozor nestaje i sadržaj ispunjava cijeli ekran. U tom trenutku Mac nestaje i u potpunosti se pretvara u media centar. Radi jednostavnosti, predpostavimo da Mac ima samo jedan ekran, tj. da je spojen samo na TV ili na Monitor na kojem želimo gledati sadržaje, kasnije ću se osvrnuti na to što se dešava sa drugim ekranom.

Dakle XBMC izgleda ovako:

u osnovnoj postavci kontrola mišem je ukopčana, tako da menije sa lijeve strane možete izabirati skrolanjem mišem i klikom, strelicama gore-dolje i tipkom enter na tastaturi, ili Apple Remote IR daljinskim i njegovim tipkama.

Upotreba je jednostavna i ja ju neću tu opisivati jer ćete vjerojatno 90% sami shvatiti, a u slučaju da negdje zapnete, pročitajte zadnji pasus ovog članka.

Plex

Druga media centar aplikacija koju sam isprobao je Plex, koji možete preuzeti na ovoj poveznici. I ovaj projekt je open source, i on je besplatan, i postoji za više platformi. Ja sam testirao verziju 9, koju oni zovu Plex Nine, i koja je dostupna od prošlog ljeta. Prije verzije 9, koristila se verzija 8 (prilično logično :-)), i ne bih to ni spominjao da nije nečeg interesantnog: naime koliko sam uspio vidjeti iz nekih "screenshotova", Plex 8 jako jako jako....liči na XBMC. Nisam siguran tko je koga kopirao, ili da li je to možda bio jedan projekt, koji se razdvojio, ali to za svrhu ovog članka nije ni bitno, spominjem više kao kuriozitet.

Dakle Plex 9 je korak dalje od Plex 8 i time i od XBMC-a. Nekima će se taj korak svidjeti a nekima ne. Naime 9-tka donosi nove funkcije ali dodaje i kompleksnost cijeloj priči, bar inicialnu, dok se sve ne namjesti po volji. Unatoč tome, developeri su napravili sve što su mogli da instalaciju naprave jednostavnom, a i upotrebu, ali kako god, ipak je kompliciranije od XBMC-a.

Instalacija nije samo "drag-and-drop" već se izvršava pokretanjem instalacijskog paketa. A on pak instalira dvije komponente, Plex Server koji oni zovu Plex Media Server i Plex klienta, kojeg zovu Media Stream Home Screen ili jednostavno Plex.

Namjena Plex Server komponente je da "sluša" zahtjeve za medijom, bilo od Plex klienta na Macu, ili od Plex klienta na iOS ili Android uređajima (o tome kasnije). Do Media Servera se dolazi preko male ikone u Menu Baru Maca:

Preko istog menija dolazite i do još jedne funkcionalnosti Media Servera a to je Media Manager. Startanjem Media Managera možete definirati mape iz kojih će Plex (server) isčitavati video sadržaje. Prilikom instalacije "wizard" Vas pita u kojoj mapi držite video datoteke, tako da je nakon instalacije osnovna konfiguracija spremna, ali na ovaj način možete boje prilagoditi konfiguraciju Vašim željama. Plex isčitava i sve pod mape unutar izabrane mape, stoga je na Vama kako ćete organizirati stvari, ali svaka mapa koju tu dodate, pojaviti će se na glavnom ekranu Plex klienta kao zasebni unos, probajte i shvatiti ćete.

Prva funkcionalnost koja razlikuje Plex od XBMC-a, je da Plex Media Manager, nakon što ste mu zadali mape koje će koristiti, informacije o pronađenim filmovima traži na internetu i ako mu uspije, prikazuje poster filma, kratki sadržaj, ocjene i još kojekakve informacije. I ono što je posebno zapanjujuće, je da filmove koji si nazvani hrvatskim nazivom sve jedno pronađe i priaže ih izvornim, engleskim nazivom. Vjerojatno "vuče" informacije iz IMDB-a koji vidim da u zadnje vrijeme prepoznaje i hrvatska imena filmova. Ali svaka funkcija može donjeti i probleme, tako, Server ne uspije uvijek identificirati film, to je bolji slučaj, jer ne prikazuje nikakve dodatne informacije. Gori slučaj je kada ga krivo identificira, i tako je moj video tečaj "Chi Running" postao hongkongški akcijski film :-) . Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim kako to riješiti, jer opcije koje su očite, nisu riješile stvar. Riješio ga je desni klik na poster filma i selekcija opcije "unmatch", time jednostavno kažete serveru da ne pokušava otkriti koji je to film, i sve 5.

Kada ste riješili Plex server dio, vrijeme je da startamo Plex klienta, koji se instalirao u "Applications" mapu, i zove se jednostavno Plex. Startanjem aplikacije ponavlja se priča o XBMC-u, dobivamo prozor u kojem koristite sve funkcije media servera, i on izgleda ovako:

Dakle u ovom dijelu još uvijek vrlo sliči na XBMC, ali ako sada krenete u pojedine menije, primjetiti ćete bitne razlike. Navigacija po menijima je ista kao kod XBMC-a, uz iznimku da je miš kod Plexa u osnovnoj postavci iskopčan, ali se može ukopčati ako Vas to veseli. Dakle Plex upravljate preko tastature ili Apple Remote-a.

Ja ni kod Plexa neću puno govoriti o upotrebi jer je i tu sve vrlo jednostavno, ali dajte si malo vremena i isprobajte sve funkcije, i klikćite desno i lijevo i na mjestima na kojima naizgled to nema neku funkciju, jer se počnu niotkuda pojavljivati dodatne opcije i meniji.

Dakle cijela Plex priča je prilični impresivna, nevjerojatno koliko se tu truda uložilo, pazilo na design i detalje, sve je oku vrlo ugodno, i radi glatko i bez prekida. Jedino imam osjećaj da ti developeri žele ugurati svakakve funkcije u Plex, pa ih je ponekad i malčice previše i to na uštrb jednostavnosti.

Jedna od takvij je i slijedeća, naime kada uđete u jednu definiranu video sekciju (koja je u biti mapa koju ste Vi definirali, na slici bi to bila sekcija H264 iTunes Movies), tada se pojavi slijedeći podmeni:

Dakle, ne da nam da odmah vidimo datoteke u toj mapi, već sam stvara podkategorije. I to je zgodno, i impresivno, ali samo ako u mapi imate 10 ili više datoteka, ali ako ih imate dve ili tri, onda je ovo korak viška. U biti diskusija o ovome se vodi na Plex forumu, i to već pola godine, ali za sada nema rješenja, naravno nije to ništa tako strašno.

Druga primjedba je da je dokumentacija zastarjela, i uglavnom se odnosi na Plex 8. Ali uvijek treba imati na umu da to sve rade ljudi dobre volje, tako da prag tolerancije zaista treba biti jako jako visok.

Plex na iOS-u

I kao da ovo nije dovoljno, "Plexovci" su otišli i još jedan korak dalje, i napravili Plex klienta za iOS (i Android). I sada razdvajanje Plex aplikacije na server i klient komponentu dobiva više smisla, jer iOS klientu nije potreban startani Plex klient na Macu, Plex server je taj koji "sluša" i odgovara na zahtjeve, ovog puta iOS Plex klienta. I ovaj klient je napravljen prilično dobro. Ima pristup istim sadržajima kao i Plex na Macu, jednostavno zato jer ih "uslužuje" isti server. Radi i konverzija videa u realnom vremenu, tj. ako želite gledati neki video koji nije u H264 formatu, Plex server će ga u realnom vremenu konvertirai i slati iOS klientu, isto kao i ranije spomenuti AirVideo server.

Jedino što fali je podrška za podnaslove, Mac verzija ju ima, ali iOS (još) nema. Našao sam i jedan "bug", ako neka od definiranih mapa nije dostupna (u mom slučaju dijeljeni tvrdi disk na drugo Mac-u, koji sam u međuvremenu pogasio), i Vi ju izaberete u iOS klientu, on će se srušiti, eto, čisto da znate.

Plex na iOS-u je univerzalan, dakle radi i na iPhone-u i na iPad-u, i košta manje od $5, što je zaista najmanje što možemo učiniti da bi potpomogli ovaj projekt.

I ako Vam još ni ovo nije dosta, ima još, Plex na iOSu se može koristiti i kao daljinski za Plex na Macu. Ako je Plex (klient) na Macu startan, startanjem Plexa na iOS-u dobivate mogućnost za aktiviranje daljinskog. Dugmeta koliko hoćeš, samo ja nisam našao načina da se vratim u "parent menu", jasno dok nisam shvatio da daljinski ima još jedan ekran, do kojeg dođete "swipeom" na lijevo, i na njemu Plex možete kontrolirati gestama!! E pa jedna od gesta je dupli klik, koji Vas vraća na "parent meni"....ludilo, kažem Vam.

I još samo da napomenem, i XBMC ima klienta za iOS ali samo za "jailbreakani" uređaj, i taj klient nije ništa drugo nego "port" klienta sa Maca, tako da izgleda isto kao na Macu, i time nije prilagođen za mali ekran. Uz to, koliko sam shvatio, taj klient bi medij mogao "vući" jedino sa "Samba sharea". Dakle lijepo da se trude, ali to još nije ono pravo.

Po meni bi bilo bolje da se ta dva tima udruže i snage usmjere u jedan proizvod, ali ljudi su ljudi, nije lako dogovoriti se, pa neka rade kako misle da im je najbolje.

Front Row

Nakon Plex-a pa i XBMC-a, Front Row izgleda kao maturalni rad srednjoškolca, ali opet, možda je nekome to sasvim dovoljno, a jednostavnije je od svega prije navedenog. O njemu neću puno pričati, jer ga vjerojatno već svi poznate, samo bih dao jedan hint, i to sam ga dobio u komentaru od "Piko" korisnika "Jabučnjaka", ja sam svojedobno odustao od Front Row-a samo zato jer se on startao uvijek na "glavnom" ekranu, tj. na onom na kojem je "Menu bar". Dakle očito koncept Front Row-a ne uzima u obzir na mogućnost drugog ekrana i opcije da se medij gleda na sekundarnom a ne na glavnom ekranu. Srećom, opet se našao netko pametan i napravio nam TV-Row aplikaciju. Startate ju, izaberete ekran na kojem želite Front Row, on to upiše u postavke Front Row-a i to je to. I još jedna napomena, čini se da u novoj verziji OS X-a "Lion"-u, Front Row-a više neće biti.

Ostale media centar aplikacije

Uz do sada navedene postoji još par media centar aplikacija koje nisam osobno testirao, Boxee i nessViewer. Jedan od čitatelja je spomenio i Kylo, iako interesantan, ne bih ga svrstao u media centar jer je on prvenstveno zamišljen kao "internet browser" koji se gleda na TV-u i upravlja daljinskim. Istina je da na taj način daje pristup online sadržajima, između ostalog i video materijalu, ali to ga ne čini media centrom, bar ja tako mislim.

A što se dešava sa drugim ekranom?

Da, najbolje od svega je, da se Media Centar aplikacije i upotreba Maca na drugom ekranu ne isključuju!!! Dakle, iako se na sekundarnom ekranu "vrti" media centar aplikacija u "full screen" modu, to ne utječe na rad na drugom ekranu. I sve dok Plex ili XBMC nisu aktivne tj. "front" aplikacije, miš i tastatura ne utječu na njih, dakle slobodno možete koristiti Maca. Jedino nisam siguran za Front Row u TV-Row kombinaciji.

UPNP

Evo i još jedne moguće integracija Maca u media centar postavci i to preko UPNP-a, protokola koji neke namjenske video komponente podržavaju taj protokol tj. dadu se prikopčati na ethernet mrežu i onda "traže" drugu komponentu koja bi posluživala medij za reprodukciju. Ja nema iskustva sa time, ali jedan čitatelj navodi LG BD390 Blu-ray uređaj koji prepoznaje EyeConnect, softver prije spomenute kuće Elgato Systems a koji Mac-a pretvara u UpNP server kojeg onda LG uređaj pronalazi. U ovakvoj postavci na TV je spojen dotični uređaj a ne Mac što omogućava veću fizičku udaljenost Maca od TV-a a i manje kabela, jer ih povezuje samo jedan ethernet kabel. I dok se EyeConnect plaća, postoji još jedan "donationware" na kojeg me isto uputio čitatelj, PS3 Media Server, koji je čini se prvenstveno namjenjen povezivaju sa "Play Station"-om, ali ako je UpNP, trebao bi raditi i sa drugim uređajima.

Daljinski upravljači

I za kraj, još svega par riječi o daljinskim upravljačima, jer kako ćemo znati tko je "glavni" u kući, ako nemamo daljinski :-). Daljinskih uređaja za Mac ima prilično puno, prije pojave IR prijemnika na Macovima, nekoliko proizvođača je nudilo takve daljinske, međutim mislim da se više ne proizvode jer su postali suvišni dolaskom Apple Remote-a. Međutim Apple Remote ima podršku samo za Appleove aplikacije, pa su se pojavili programi koji su proširivali funkcionalnost na ostale aplikacije i omogućavala razne daljnje postavke načina rada Apple Remote-a. Najpoznatija je Remote Buddy. Meni iskreno nikada nije "legla" jer mi je nekako uvijek bila prekomplicirana, ali ako Vas ova tema zanima, svakako ju isprobajte.

Za one koji imaju neki od iOS uređaja, pojavilo se pregršt aplikacija koje omogućavaju daljinsko upravljanje Maca. Obično se sistem sastoji od programa na iOS uređaju, tj. klijentu, i aplikaciji koja se instalira na Mac-a, to je server dio. Ja sam isprobao Snatch, i radi dobro, te omogućava dizajniranje vlastitog daljinskog, jednog ili više, na iOS uređaju.

I kao završna egzotika, pojavili su se i IR hardverski moduli za iOS uređaje, da, imam i jednog takvog :-), radi se o NewKinetix Re-u, sistem se sastoji od spomenutog IR "dongle"-a i programa za iOS. Zgodno je, i radi u biti dobro, jedina mana je da nemate osjet stiskanja dugmeta na daljinskom jer tapkate po staklenom ekranu iPhone-a ili iPad-a, i koliko god to izgledalo nebitno, vjerujte mi, bitno je i čudno je do te mjere da nije "gušt" koristit jer uvijek iznova morate gledati u uređaj da bi znali gdje Vam se prst nalazi.

Evo, nadam se da sam bio jasan, kad već nisam bio kratak :-) 

Autor članka je i osnivač usluge tehničke podrške za Mac korisnike, ako imate pitanja vezana za članak ili Maca općenito, registrirajte se na uslugu pod www.macmesupport.com.