31.12.2012 | 18:33
To ti je tipična pogreška koju ljudi i inače rade. Da planiraju ili projektiraju neki tehnički sustav na način da se pokušavaju svjetiti svih njima zamislivih situacija. Upravo takva linija pogrešnog razmišljanja je dovela do katastrofe u Fukushimi.
Ja imam običaj navečer, dok moji odu spavati, sjesti u dnevnu sobu u fotelju, na TV okrenuti HRT3 (slušati što razgovaraju, ili slušati glazbu kad ide "Vrijeme je za jazz" ili što već tome slično), staviti laptop u krilo, surfati po jabučnjaku, linkedinu, eventualno počistiti mailove na koje nisam odgovorio toga dana, pisati članak za neku konferenciju, raditi na knjizi, pripremati iduće predavanje za studente. Nekad to traje sat, nekad dva, a nekad me krene pa ispadne i 5-6 (do 3-4 ujutro). I zato ne želim razmišljati koliko još imam baterije, kad mi je utičnica ionako tik do fotelje pa mi tu uvijek stoji uštekan rezervni magsafe. Eto. Možda ti je besmisleno, možda ti je nelogično, ali meni tako savršeno odgovara...
Druga, gotovo podjednako česta situacija je da me netko nazove sav histeričan dok sam u autu, na putu iz Ri u ZG, OS, ST, SA, BG, NS... i hoće baš tada, baš te iste jebene milisekunde da mu pošaljem nešto jer će već za 3 minute biti kasno i srušit će se svijet u bezdan ništavila ako on ne dobije taj dokument od mene. I onda ja lijepo stanem na prvom odmorištu, spojim se mobitelom na net, a lapom na mob i pustim da se šalje taj dokument. Međutim, kako su naše mobilne mreže uglavnom u Q (što populacija koja se nikad ne mrda iz 4 najveća grada uglavnom ne kuži), to nije tako brzo kako bi čovjek pomislio. Slanje zna potrajati dosta dugo jer je mreža loša. E, da mi se ne bi dogodilo da mi lap isiše bateriju pa da onda kasnije na sastanku ili koordinaciji moram tražiti utičnicu, ja imam auto-punjač za MBP (i za mobitel, naravno). Tako da se MBP lijepo vozi na sjedalu, spojen na struju, i šalje mail preko usr... EDGE veze bajt po bajt, njih 3-4 milijuna, dok se ja dalje vozim na odredište, da ne bi radi jednog histeričnog klijenta kasnio na sastanak kod drugog histeričnog klijenta.
Za ovo se mogu složiti da je besmisleno i nelogično, ali nisam ja taj kojeg se pita u ovom slučaju, nego onaj tko plaća moje usluge. Eto.