09.09.2019 | 20:12
Koja je priča...
Ja je ne znam točno. Sumnjam da je itko ovdje dovoljno star i upućen u informatiku osamdesetih pa da to zna iz prve ruke, osim možda MAK-a koji nas već godinama ne posjećuje.
Uglavnom i ukratko, u vrijeme SFRJ prisutnost stranih firmi (za bilo što, pa i za računala) na tržištu Jugoslavije bila je moguća jedino preko neke domaće firme. Koja je, kao, nešto proizvodila (zapravo češće samo dovozila u komadima pa trivijalno sastavljala, kao što to danas rade gotovo svi proizvođači u EU) "po licenci" te inozemne firme. Tako je Iskra "proizvodile" ZX Spectrume (ali samo 16 kB verzije, dakle beskorisne
), EI Niš je "proizvodio" Honeywell radne stanice i servere, a PEL Velebit (ako se dobro sjećam imena) iz Varaždina je proizvodio (uz neke svoje školske pokušaje, zvane Galeb i Orao) Apple računala (ako se dobro sjećam, bio je Apple IIc, pa kasnije onaj osnovni Mac...?).
Bila je i firma Ivasim iz Ivanić grada koja je proizvodila Apple II klonove (tzv. Ivel Ultra ili tako nekako), ali oni su ih radili sa standardnim QWERTZ tipkovnicama, po tadašnjem JUSu (to bi bila ova današnja PC tipkovnica približno, a zapravo se radi o preinaci standardnog njemačkog layouta, dakle DIN norme, još iz 1950-ih godina).
Uglavnom, taj PEL Velebit iz Varaždina bio je "glavni" igrač za Apple u ex-Yu i oni su jednostavno progurali tu čudnovatu QWERTY-YU (danas HR) kombinaciju i kod Applea je "registrirali" kao službenu. Ne znam zašto i ne znam tko točno, ali pretpostavljam da je to bilo zato što se radilo o minimalnoj preinaci standardne engleske (međunarodne) tipkovnice. Bo.