19.04.2023 | 19:39
Oprosti mi, ali sve si pobrkao i pomiješao. Nije čudno, to rade i ljudi koji su profesionalno u tom poslu, ali moram te ispraviti jer si na moj post (u kojem se trudim točno objasniti što je čija odgovornost) stavio odgovor koji je u cijelosti netočan, ili barem - neprecizan - i opet unio zabunu.
1. govorimo o sukladnosti propisima unutar EU. Drugdje u svijetu možda vrijede drugačija pravila, ali to nam za ovu raspravu nije relevantno.
2. Izjava o sukladnosti (eng. Declaration of Conformity) je dokument koji utvrđuje i definira ODGOVORNOST (u krajnjoj konzekvenci, i kaznenu) za ispravnost i sukladnost proizvoda propisima
u smislu sigurnosti korištenja (za samu funkcionalnost se pozivamo na jamstvo).
3. Proizvođač može (i mora) preuzeti odgovornost za sukladnost svog proizvoda
samo ako ima sjedište UNUTAR EU. Ako mu je sjedište izvan EU, onda je nedostupan EU pravnom sustavu te ga se, u tom smislu, ne može smatrati odgovornim (jer ne može odgovarati u slučaju da se pokaže nesukladnost). Ako mu sjedište jest (igdje) u EU, onda proizvođač
i samo proizvođač potpisuje Izjavu o sukladnosti, a ne nikakav "ovlašteni zastupnik", "uvoznik" (trgovac koji kupi nešto u Italiji i proda to u Hrvatskoj od 2013. godine više nije "uvoznik", nego obični trgovac).
4. "Ovlašteni zastupnik" je poslovna uloga koja
ne postoji u kontekstu EU pravnog okvira odgovornosti za sukladnost. Neka firma može možda imati poslovni ugovor s nekim proizvođačem takav da je imenuje "ovlaštenim zastupnikom", ali to je beznačajno i ništetno u smislu odgovornosti za sukladnost.
5. Za proizvod kojeg je proizveo netko izvan EU, odgovornost za sukladnost
mora preuzeti (bilo koji, odnosno svaki) uvoznik, tj. pravna ili fizička osoba koja uvozi taj proizvod (bilo da se radi o jednom komadu ili o 100.000 komada) u EU,
bez obzira da li je krajnji kupac taj proizvod kupio od nje, ili od nekog preprodavača. Uloga svih eventualnih preprodavača koji stoje između uvoznika
u EU i krajnjeg kupca je, u smislu odgovornosti za sukladnost -
NEBITNA.
6. U tom smislu, EU izjava o sukladnosti jest obavezan dokument, kojeg sigurno ne potpisuje "ovlašteni zastupnik" (tko god to bio), nego ga potpisuje ili proizvođač (ako je iz EU), ili uvoznik u EU. I nitko treći.
7. Bez obzira na to gdje je sjedište fizičke ili pravne osobe koja potpisuje izjavu o sukladnosti, za stavljanje proizvoda u promet u Hrvatskoj, ta izjava
mora biti napisana na hrvatskom jeziku. Naravno, ako kupiš proizvod online iz npr. Njemačke, trgovac nije dužan imati Izjavu o sukladnosti na hrvatskom, nego samo na njemačkom jeziku.
Par primjera da probam pojasniti:
1. Kupiš pametnu sklopku u dućanu u Hrvatskoj. Proizvedena je u Kini, proizvodi je firma koja se zove npr. "Jedan". U EU je distribuira neka trgovačka firma iz npr. Poljske, neka se zove "Dva". Ugovorni subdistributer u Hrvatskoj je hrvatska firma "Tri", a firma u čijem si je dućanu ti kupio se zove "Četiri". Znači, kupio si proizvod iz četvrte ruke. Izjavu o sukladnosti
na hrvatskom jeziku MORA potpisati odgovorna osoba firme "Dva",
a ne firme "Tri", bez obzira što se firma "Tri" deklarira i predstavlja kao "ovlašteni zastupnik" ili "uvoznik u Hrvatsku" i sl.
2. Kupiš pametnu sklopku od firme "Tri" iz Hrvatske, koja je nabavila 10000 kom. tog proizvoda od proizvođača iz Kine (ili od trgovca iz SAD, nebitno je). Izjavu o sukladnosti na hrvatskom jeziku mora potpisati odgovorna osoba firme "Tri". Jednostavan primjer koji je relativno rijedak u praksi.
3. Kupiš pametnu sklopku od električara koji ti ju je ugradio, obrtnika Hrvoja Horvata, fizičke osobe. On ju je kupio od firme "Tri", a ova ju je kupila od proizvođača, firme "Uno" iz Italije. Izjavu o sukladnosti
na hrvatskom jeziku MORA potpisati odgovorna osoba firme "Uno",
a ne firme "Tri", bez obzira što se firma "Tri" deklarira i predstavlja kao "ovlašteni zastupnik" ili "uvoznik u Hrvatsku" i sl.
Nadam se da je sada jasnije. Možeš primjetiti kako ni u jednom slučaju izjava koju je potpisao proizvođač iz Kine - ne vrijedi ništa, čak i da je na hrvatskom.