smayoo kaže:


Kod nas je "književno hrvatski": grah, i kuha se bez kiselog kupusa, sa kobasicama ili sušenim (najčešće svinjskim) mesom (rebra, pršut).

Kračice i butkice (prednja i zadnja svinjska koljenica) se ipak češće kuhaju sa kupusom (od kojih je najpoznatije jelo: zelena menestra, tri vrste kupusa i tri vrste mesa, kuhane na laganoj vatri par sati).

Kod mene ti je buckuris svega. U BiH se koriste termini cijoj si granici blizi. U Bihacu mjere tlak, u Tuzli se mjeri pritisak i sve je to kao na knjizevnom bosanskom

Tako isto i za hranu.

Mi doma govorimo kiseli kupus. Zelje nemam pojma sta je, iskreno.

Kada smo u Bosni kuhamo grah u serpi, a u Dalmaciji kuhamo fazol u teci

Koljenica znam sta je, kracica prvi put cujem u zivotu. To mi zvuci nekako slovenski...

Hvala na pojasnjenju!

Mi u Hrvatskom zagorju kuhamo u "rajngli", tj. teči ili šerpi. Kračice su prednji dio, a buncek stražnji dio pajcekove koljenice. Bažulj, grah ili fažol…

Pjesma ide ovako,

"Ko sa žlicom bažulj dira, taj na riti trubu svira"

U grah varivo se kod nas stavlja gotovo sve, ječmena kaša, tijesto, kiselo zelje, korenček (žuta mrkva), uz obavezno kuhanje sa nekim suhim mesom, uglavnom stari i žuti špek, kojeg više nitko neće - i onda to ispadne najbolje, a sve se mora polako kuhati…

A o kiseloj repi neću ni pričati, kuhana sa svinjskim kožicama j nogicama!!!

Nažalost, kod nas u kući jedino ja jedem kiselu repu, a nema dovoljno male količine da mogu pojesti za gušt, uvijek ostane previše. Ali meni je kisela repa najdraža tako, sama sa sobom i malo bučinog ulja.