04.07.2014 | 17:02
Joooj, kako ste mi super s vašim zdravim životom... Nemate pojma o čemu pričam, niti s kakvim se svakodnevnim problemima borimo, ali formirali ste stamen-kameni čvrsti stav po kojem sam ja kreten koji želi od sina napraviti invalida jer bi mu kupio električni autić eto, tako, iz obijesti.
Gdje živite? U gradu, pretpostavljam. Koliko su vam velika djeca? Još uvijek ne toliko da sama pohađaju razne aktivnosti po gradu, pretpostavljam. Ili, ako jesu, sjednu na gradski autobus ili tramvaj pa se odvezu, jel? Super je to. I ja bi tako.
E, a mi živimo u prigradu. Autobus, onaj za doći do grada, ide jednom na sat, a onda treba uhvatiti još jedan. Sin mi ide na plivanje 3x tjedno i na streličarstvo 2x tjedno. Ide i u školu, naravno. A mi radimo oboje, naravno. I još imamo dvoje mlađe djece. Svaki put kad ide pješke do škole (2 km) razmišljam o tome da li će stići u jednom komadu. Jer "ulica" nema nogostup (uopće, niti metra), zavojita je i nepregledna, kolnik je širok 4-5 m, promet je dvosmjeran i pun vozača koji misle kako je sigurno po takvoj cesti voziti 60-80.
Kad između škole i treninga mora potrošiti po 2 do 2,5h na tandrkanje autobusom za prijeći udaljenost od 12 km, zadaća se piše nakon treninga, u 21h, a lektira se čita u autobusu i na stajalištu. I to je u osnovnoj školi. U srednjoj je to već jako teško na taj način nastaviti.
I zato u takvim okolnostima većina starijih klinaca koji ovdje žive voze vespe čak i prije nego bi po zakonu smjeli. A meni osobno je vespa jako preopasna i puno bi radije da vozi nešto na 4 kotača. Eto.