02.10.2017 | 10:27
Mah... dobro... To što si eventualno nekad u većini ne govori baš ništa o tome da li si u pravu, odnosno ni na koji način ne doprinosi argumentaciji tvog (mog, bilo čijeg) stava. Većina češće nije, nego što jest u pravu.
Da se razumijemo, i meni je, isto kao i Žapcu - žao što najsposobniji i najobrazovaniji, pa još i mladi - odlaze iz Hrvatske. Mi smo diplomirali na ETFu 1995. godine i naše je generacije, rekao bih, onako odoka, skoro pola bilo otišlo nekamo van. Loš je to osjećaj. Mučan, gorak...
Za nas koji ostajemo, mislim. S čime da ga usporedim...? Kad sam bio mlad, bavio sam se veslanjem. Osmerac. Znaš zašto Cambridge i Oxford imaju tradicionalnu utrku baš osmeraca? Jer osmerac u veslanju nikad ne pobjeđuje zato što ima najmišićavije, nego NAJSLOŽNIJE veslače. To je disciplina koja prvenstveno gradi i iskazuje duh kolektiva, tima, predstavlja upravo tu sinergiju da osam ljudi zajedno može više nego što je zbroj onog što može svatko od njih ponaosob.
A taj mučan osjećaj... to je kao da veslaš u osmercu, a ljudi oko tebe kažu "ma, jebeš ovo" i jednostavno iskoče iz čamca.
Razlika između Žapca i mene je u tome što je za njega Hrvatska neki apstraktan predmet bezrezervnog patriotizma, a za mene je Hrvatska = "ljudi koji žive u njoj". A oni, danas sam toga svjestan, u ogromnoj većini ne zaslužuju da itko podmeće leđa za njih... Jer je za taj spomenuti osmerac vezan konop na kojem visi njih 40 i deru se "Ajde, brže, zar ne vidiš da se utapamo??!" "Gladan sam!!" "Kad će marenda?" itd.
Tako da ja ne samo da ne krivim nikog tko odlazi, nego ih i ohrabrujem u tome. Boli me to. teško je i mučno što svoje studente educiram znajući da će ih 2/3 otiči u pečalbu, ali nisu oni krivi što mene to boli. Niti su oni krivi što smo mi, njihovi roditelji, i oni prije nas doveli ovu zemlju do takve sveopće moralne i društvene kaljuže.