25.06.2023 | 15:50
Kak su putovali naši stari?
Nakon tri dana i 1400km u Lotusu, jedini točan odgovor je - tegobno. Bez klime, bez serva, bez zvučne izolacije, bez navigacije, skoro bez autocesta... bude fora par sati, ali nakon dva dana od po cca. 600km i nekih 11 sati vožnje, prestane biti zabavno i postane mazohistično iskustvo. Auto stvarno traži punu koncentraciju u vožnji, a buka i vrućina na takvim relacijama postanu nesnosne. Zaključak koji se može izvući iz ovog putovanja je - super za nekih 300km dnevno, sve više od toga je previše.
Dakle, krenuo u 5:15 iz Varaždina preko Maribora i Dravograda prema Grossglockneru. Do tamo mi je trebalo oko pet sati (od Klagenfurta do Spittala vozio autocestom). Taj dan cijelim putem krov skinut, vrijeme je do podneva bilo podnošljivo vruće, dalo se izdržati i na 2000+ metara nmv, ali jednom kad sam se spustio s GG, postalo je nepodnošljivo. Asfalt toliko užaren, a ja toliko nisko da nikakva brzina to ne može ohladiti...
Sam GG je ovaj put bio okupiran svim vrstama vozila, od biciklista, kampera, krama do ponajviše motorista. Još mi se nije bilo desilo da tražim mjesto za parkiranje na Edelweissspitzu ili da na Franz-Josef Hohe parkiram na krovu garaže. Ta gužva je utjecala i na kvalitetu vožnje jer sam dosta toga proveo čekajući priliku za pretjecanje. Sama pretjecanja su pis-of-kejk čim se sjetiš da nisi u dizelu i da auto treba barem 3000 okretaja da pošteno krene. Vrijeme je bilo odlično, cesta skroz suha (kratak pljusak od dvije minute taman na Edelweissspitz), taman omjer oblaka i sunca da kreira zanimljive igre sjene i svjetla Kako sam imao više nego dovoljno vremena (nije bilo suicidalnog spoštanja do ledenjačkog jezera), prošao sam cijelu cestu dva puta i ručao odlične knedle s kiselim zeljem
Na Edelweissspitzu su, po običaju, bili parkirani i BMW prototipovi meni nepoznate vrste. Šime je konačno odgonetnuo da je u pitanju LCI aktualne jedinice. Idu sve ružniji i nezanimljiviji. Vidio sam putem nekoliko komada G42 i mislim da će jako brzo dobiti dušu, pored svega kaj nas još iz BMW-a čeka. Od zanimljivih automobila putem, jedna krasna Alfa 8C spider (gazda došao do mene pogledat Elise), kolekcija fiata 500, crveni Countach na cesti nakon Zella, još jedan kričavo zeleni Elise i to je to. Hrpa 991 i 992, ali ono baš hrpetine i jako puno MX-5 ND varijante. Uglavnom, ništa puno zanimljivoga.
Kad sam konačno došao na odredište, osjećao sam se ko Sterling Moss na kraju 1955 Mille Miglia, otprilike mi je i toliko vremena trebalo
Drugi dan puno laganija tura uz austrijsko-njemačku granicu i lagani hike kroz šumu. Navečer sam se našao s frendom koji me provozao Minkenom i počastio dijetnom večerom (da se ne udeblja za svadbu ).
Vožnja u M4 mi je još jedan znak s neba da mi ne treba auto s 450 konja
Treći dan, poslije doručka odlučio poći kući. Lokalnim cestama proz Bavarsku do Salzburga. To je bilo doista lijepo iskustvo. A onda sam se izgubio. Mislio sam da ću kroz Berchtesgaden doći nekud u Austriju, ali jok, nejde baš Nakon toga nekako našao Hallstatt, parkirao se na prvom slobodnom parkingu, ČETIRI JEBENA KILOMETRA od grada, poslikao i nastavio dalje. Tad sam montirao krov jer je počela kiša i više ga do doma nisam skinuo, jer kiša skoro da nije stala, a i bilo je dosta hladno da bi se vozilo bez krova.
Na kraju, ovo je otprilike ruta koju sam vozio zadnji dan, ne mogu sve točno jer nema dovoljno točaka za ubaciti. Prosjek brzine nema, prosjek potrošnje ukupnog puta je bio 6,4L/100km, fakat ništa.
I sad, dal bi opet? Naravno, ali ipak malo kraće dionice... 300-400km na dan bi se dalo izgurati, više od toga, baš teško.