Čovječe, Moonlike - svaka ti čast za ovaj rad na čišćenju.
Pojma nisam imao o tome...
Skidam kapu!

ufff... naskidao sam ih se i naunistavao, neznam im broj. Prvih dana nakon sukoba u juznom Libanonu 2006. ja mislim da smo skidali po 50 do 70 komada dnevno (po EOD Operateru - po glavi).
To mi je struka IEDD/CMD (Improvised Explosive Device Desposal/Conventional Munition Disposal), sto sve spada pod kateegoriju EOD (Explosive Devices Disposal). No, nisam vise u operativi... nakon godina operative ipak sam presao u menadment (mada mi ponekad fali taj adrenalin. To je ovisnost, ko na droge )

Sve ima svoje standardne operativne postupke, a pogotovo u mojoj struci su isti izrazito vazni...

Moonlike kaže:

Ovo za "ovisnost" potpuno vjerujem, kao vozači F1 ili ljudi u drugim adrenalinskim sportovima...
Samo što je ovdje ulog - život.
Smijem li pitati kako si se zatekao tamo; baš u tim zemljama?
Nešto tipa liječnici bez granica samo u tvojoj struci ili?
EDIT:
Ukoliko ne želiš odgovoriti zbog nekakvih možebitnih problema na poslu, ili pak nećeg desetog - zanemari pitanje. Sve u redu.

Za rata sam zavrsio u policiji. Nakon rata odradio skolovanje za tu struku (za IEDD/CMD u to vrijeme se moglo skolovati samo u policiji ili vojsci), te u sastavu policije poceo raditi na razminiranju RH. Onda sam presao u HCR (Hrvatski Centar za Razminiranje) pa iz njega u privatnu tvrtku... ukazao se natjecaj preko ITF-a 2006. (International Trust Fund for Demining nad Mine Victim Assistance) za rad u Libanonu. Javio sam se i dobio posao... ostalo je povijest... nisam se vise vratio u RH na poslove razminiranja vec ostao na medunarodnom trzistu (sto za komercijalne kompanije, sto za nevladine organizacije).

Kako imam i kvalifikaciju za IEDD, to je postalo "popularno" nakon ovih teroristickih organizacija posvukuda, pa sa tako i zavrsio tu gdje jesam u Somaliji... tu bas i nema ciscenja konvencionalnog streljiva i minsko eksplozivnih sredstava vec je srediste na improviziranim sredstvima... i tako.

Čovječe...
Nemam drugih riječi osim onih - skidam kapu!
Zaista.
EDIT:
Znači, sada imamo potvrđeno da postoji i treći član ovoga foruma koji na ovome threadu pouzdano zna o čemu piše, kada piše.

Kloba kaže:


Nije bilo "trči", nego stavi masku (koja ne štiti od radijacije, ali štiti od prašine donekle, prvenstveno oči, ali i pluća), digni kragnu od odjeće i baci se potrbuške na kontra stranu od izvora, i ruke pod tijelo.

Smješnije je to da je komanda za nastavak kretanja bila "opasnost prošla"

dpasaric kaže:


Čekaj malo Davore, znači trebali bismo im uskratiti naoružanje za obranu?
Kao što su nama uskraćivali?

smayoo kaže:

LOOL
Pretpostavljam da se to predavalo u Opštenarodnoj obrani i društvenoj samozaštiti. Nemaš pojma koliko dugo nisam znao što znači ONO i DSZ.

Vidim Đuro, da pratimo iste ljude na Twitteru... Ne moram čitati tamo u komadima, samo dođem tu na kompletan izvještaj u jednom komadu i još preveden, yeah bejbe.

Kloba kaže:


Ne, to je (bio) dio standardne vojne temeljne (pješačke) obuke

Vanjuška kaže:


Ne, nije ista situacija. Naš rat je itekako imao smisla i imali smo protivnika koji je bio vojno jači, ali nije bio toliko suludo vojno jači - i najvažnije nije bio nuklearna sila. Do the math: Rusija neće odustati od Ukrajine bez obzira na cijenu, pogotovo sada kada su toliko daleko otišli i kada je zapad spalio mostove, sada više izbora nemaju. Ako rat još filaš oružjem to samo znači još više mrtvih s obje strane - i Ukrajinca i mnogo Rusa koji to jednako tako ne žele, ali moraju biti tamo.

A ako ih pak toliko nafilaš oružjem da se počnu zaista uspješno braniti, onda si tek napravio nevolju (zvuči paradoksalno, zar ne?) jer tada Rusi u nedostatku konvencionalnog puta prelaze na taktičke nuklearne i doktrinu spaljene zemlje. A to je onda katastrofa civilizacijskih razmjera.

IMHO ovaj rat treba čim prije smiriti, a ne dolijevati ulje na vatru i ubrizgavati još oružja u sukob. Svaki poslani metak može na kraju biti ispaljen u nekoga.

dpasaric kaže:

Davor ima pravo u ovome što piše po mom skromnom mišljenju.
Kako sam jučer gledao tog Protića kod Olje Bečković, čovjek me fascinirao znanjem povijesti (tu mu je i struka, no dobro ) i svojim zaključcima koje sa tim znanjem potom izvlači.
Ako vam se da ovo odgledati, traje 25 minuta - tu isti čovjek daje izvrsno viđenje kako već jako dugo, niz desetljeća na svjetskoj sceni nema političara vizionara, onog tipa kakav je bio primjerice Winston Churchill, pa i Tito u svojoj vanjskoj politici.
Drži da su Amerikanci totalno podbacili sa svojom vanjskom politikom te samonametnutim ratovima nakon WWII; štogod su naumili ispalo je totalno suprotno (intervencija u Iraku nije smirila regiju, već uzrokovala stvaranje Al Quede itd...); te na koncu - kako se sve ovo moglo spriječiti još devedesetih godina prošlog stoljeća da se Rusiju razoružalo nuklearnog arsenala, što nije napravljeno iz njemu neznanog razloga.
I zaista, Rusija je tada bila gladna - postojao je sporazum oko smanjenja nuklearnog arsenala.
Zašto Ameri još tada nisu stisli gas do daske, prisilili Ruse da se riješe svog oružja po cijenu da se i oni sami riješe velikog dijela svog arsenala - pa bi danas ova priča izgledala potpuno drugačije?
Ukrajina bi već bila oslobođena od strane Zapada jer ne bi bilo straha da će netko u Kremlju stisnuti crveni gumb...
Dobro izlaganje profesora, pogotovo mi se čini interesantnim jer je čovjek Srbin - a nije niti Rusofil, niti Rusofob.

EDIT:
Samo da dodam što znači slovo Z na ruskoj vojnoj tehnici.
Na ruskom se piše ovako: "Za pobedy".
Mislim da je svaki prijevod suvišan.

Lovrić, nekaj si jako sprtljal s ovim odogovorom gore, jer je samo loš citat Davora.

No, ajmo na vijesti: Rusija je još (prek?)jučer rekla da će i teritorije država s kojih dolazi pomoć Ukrajini smatrati neprijeteljem.
Odgovor na to: iznad Rumunjske lete dva B52 u krug, tek toliko da ih se vidi. Vrlo vjerojatno je i iznad Poljske ista stvar.

A onda, prije cca 2 sata dolazi bomba, ali ne fizička, nego:

Rusija objavila zahtjeve za prekid rata:
1. Ukrajina se mora obavezati da neće ući ni u kakve 'paktove', dakle ni u NATO, niti u EU.
2. Krim mora priznati kao dio Rusije.
3. Separatističke regije na istoku mora priznati kao nezavisne.

Evo Davore, došli smo do zaporožca, a tvrdio si da to nema veze. Sad mi reci da Ukrajina NEMA PRAVO ŽELJETI biti dijelom EU. Je li EU vojna ogranizacija?
Ti ćeš voziti alfu, a oni, jebiga, nek voze zaporožec?

Na stranu vozačke hiperbole, ovaj pomak je dokaz da su ciljevi akcije Z za Rusiju neostvarivi i da se traži uzmak i izlaz iz cijele situacije koja je za njih izgubljena.

Djuro genijalac kaže:


Iz tog sam razloga ja post obrisao. Da ne pomislite da sam obrisao nešto zlonamjerno.

Djuro genijalac kaže:


Uvijek se u pregovorima daje malo više uvjeta, tako da postoji prostor za nagodbu. Možda je to taj dio. Sumnjam da bi Rusi nastavili rat da se pristane na sve osim te opcije da jednog dana budu EU kao i njima susjedna Finska.

Uglavnom, sada je najvažnije da ubijanje stane i da se sjedne za stol.

A što EU zapravo misli o svemu vidimo iz toga da je danas njemački kancelar Olaf Scholz odbio pozive na zabranu uvoza ruske nafte i plina, kao i dio zapadnih sankcija Moskvi. Velika Britanija je pak u empatičnoj solidarnosti zabranila ulazak izbjeglicama iz Ukrajine. Svijet je okrutan i pragmatičan, a ne demokratski.

Ja mislim da je Rusima najvažnije da Ukrajina ne uđe u EU i ne bude u NATO-u.
Krim je ionako njihov, a ove pokrajine su za pregovor.
Ukrajina bi trebala biti neutralna i na tome bi trebali graditi budućnost.
Kao tampon bi mogli musti i neke novce.
Kao slijedeći problem je što i Rusija i Amerika svim silama hoće instalirati svog čovjeka na mjesto predsjednika, a u stvari bi im trebao netko tko je neutralan. To bi u fizici bila labilna ravnoteža jer je pitanje kada će nagnuti na jednu ili drugu stranu.

Djuro genijalac kaže:


Možda su taj EU stavili u pregovore da bi imali gdje i popustiti.
Ako sve ostalo prođe, Rusija itekako može trljati ruke.

EDIT: Tek sad sam vidio da je i Davor isto napisao.

Poljska ipak pristaje dati Ukrajini svojih 30 MIG-ova.
Ne znam točno o kojim se modelima radi, vjerojatno 29 - jer im Amerikanci u zamjenu daju F16.
Ako je u pitanju avion za avion - ne da su prošli izvrsno, nego su napravili posao stoljeća...
Ovdje se još spekulira s tim, ali Poljaci inzistiraju da im se nadomjesti flota, a Amerikanci razmatraju.
www.politico.com/news/2022/03/05/white-h...ets-ukraine-00014424

Kloba kaže:


To ne mora uopće biti istina. Ovisi o specifikaciji F-16 i opcijiama koje su uključene, radi li se o novom ili rabljenom (ako je riječ o nadmjestku, onda su to postojeći, dakle rabljeni). Uz ove napetosti, nema šanse da im Ameri daju nešto iz svojeg redovnog sastava. Onda ostaju postrojbe nacionalne garde što je zapravo njihov pričuvni sastav koji dobiva stariju tehniku koja se još može koristiti. Pretpostavljam da bi se iz tog kontigenta moglo namiriti ovih 30 aviona. To što su rabljeni, ne mora značiti ništa loše. U gardi su entuzijasti (recimo, kao da klubu alfista povjeriš vozni park Carabinjera na održavanje, ali im zabraniš kemijanje s dijelovima, nego imaju originalne dijelove na raspolaganju) i javna je tajna da su njihovi avioni u pravilu stari, sa eventualno zastarjelim sustavima, ali u vrhunskom stanju, nerijetko boljem od onih u aktivnim jedinicama.

jura22 kaže:


Ja mislim da tebi nije zdravo mislit.

1. Rusi su sirotinja koja je poslala 5000 svojih građana u smrt u 12 dana.
2. Rusi Ukrajinu nikad ničim neće staviti pod svoj utjecaj.
3. Neutralna Ukrajina koja kao tampon vuče neke novce zvuči pomalo ko Jugoslavija 70-ih. Ako budete dobri imat ćete pasoš za na Zapad. Ako ste na Zapadu i patrioti ste onda će UDBA da vam bude sudba. Ideja da će u tom scenariju Rusija imat ikakve šanse kupit utjecaj nad Ukrajinom je smiješna.

Nisam sasvim siguran zašto i zbog čega Rusiju smatramo (vele)silom kad osim nuklearnog oružja upitne spremnosti drugih vojnih ni gospodarskih resursa nema?

Zasićenih ugljikovodika ima i drugdje, dostupnijih nego u Rusiji i u puno većim količinama. Plinovod treba i održavati a Rusi za to novaca nemaju. Bez Zapada Rusi mogu skoro pa zaboraviti na svoje zalihe plina. A unutarnjih sukoba koji samo što nisu planuli - koliko voliš.

Dugoročno, Zapad može samo pustit da se stvari odvijaju kao i do sad i čekati da Rusi kleknu.

Djuro genijalac kaže:

Ma znam prijatelju.
Samo nekako se nadam da će Ameri Poljacima dati što žele jer oni direktno ratovati ne smiju, riskiraju Putinovu odmazdu (sjeti se riječi koje je rekao onoga prvog dana u snimljenoj video poruci urbi et orbi - "patit ćete kako nikada u povijesti niste patili ako se umiješate") - tako da zato što Poljaci zaista riskiraju možda im Ameri izađu u susret i daju im ponudu nekih polovnih, no opet vrlo dobrih zamjenih aviona.
Eto, tako sam ti ja to protumačio.

Evo viđenje bivšeg rusko ministar vanjskih poslova Andrej Kozireva, koji je služio pod predsjednikom Borisom Jeljcinom, link

Objašnjava u tri točke zašto je invazija bila realna opcija za Putina.

Meni izgleda realno moguće iako u ovom inforacijskom ratu treba sve uzeti sa rezervom.

Zanimljivo je objašnjenje o stanju vojske. Ako je istina da su neki pojedinci umjesto u nauružanje novce uložili u nešto drugo, tada postoji mogućnost da je stanje u vojnoj i političkoj hijerarhiji Rusije nestabilno jer je to bilo moguće.

To otvara mogućnost da Putin ne drži sve konce u svojim rukama i da bi mogao izbiti i vojni ili obavještajni puč u Rusiji, odnosno da bi netko mogao unutar Rusije "skinuti" Putina.

Mogući razlog je taj da će mnogi biti pozvani na odgovornost kod Putina zbog sadašnjeg dokazanog sramotnog stanja ruske vojske a ti mnogi znaju da to za njih najvjerojatnije znači smrt stoga im je jedna od šansi preuzeti vlast u svoje ruke.

Air kaže:


Ovo sto Kozirev govori je, po mome skromnom misljenju, od svih analiza koje su se pojavile do danas najblize istini.

Nisam baš previše napisao o situaciji na terenu jučer, jer se zapravo nema što previše pisati. Sve upućuje na to da Rusi grupiraju snage kako bi okružile Kijev, iako moram priznati, ne razumijem s kojim ciljem. Kijev je izuzetno velik grad. Nade u brzo zauzimanje glavnih poluga vlasti i svrgavanje vodstva države su odavno prestale postojati i sve što Rusi sad mogu raditi je maltretiranje stanovništva koje im sigurno neće donijeti pobjedu u ovom ratu.
Satelitske snimke pokazuju da je u Bjelorusiju došao dodatni kontigent letjelica (primarno brobenih helikoptera) koji prije nisu bili vidljivi pa se zaključuje da je to došlo iz Rusije. O RuRZ smo već potrošili puno tikpvonice i bandwitha pa se neću na to vraćati, osim napomenuti da je potvređeno da su Ukrajinci iznad Harkiva srušili još jedan SU-34 i da rusi i dalje nemaju ni približnu kontrolu nad zračnim prostorom Ukrajine.
Ukrajina je primila novu pošiljku turskih borbenih dronova tipa baryaktar koji se isplaćuju brže od vrećica za pakiranje kokaina u Kolumbiji. Onaj konvoj sjeverno od Kijeva stoji sad već osim dan i Ukrajinci ga malo-pomalo načinju. Po svim procjenama tamo je barem 10000 ruskih vojnika vezano uz izuzeteno puno tehnike.
Još sam proučavao logistiku jučer i došao sam do vrlo zanimljivih spoznaja po tom pitanju. Ono što sam pisao prije stoji, ali sad imam i neke konkretne podatke. Prije ove invazije cestovna logistika ruske vojske je bila sposobna za podržavanje snaga u napredovanju maksimalno 150 km ispred sebe. Sad je to već značajno manje, jer su izgubili jako puno opreme (provjereni podaci, koliko u ratu nešto može biti provjereno) govore o gubitku ruske strane od nešto manje od 300 kamiona. Na prvi pogled, ha, 300 kamiona, ok, snaći će se....
Zamislimo najbedastiji scenarij dostave coca-cole. Prosječna brzina neka bude 60 km/h (za veliki vojni kamion otprilike realno, ako su ceste prohodne i u dobrom stanju). Sat vremena da utovariš kamion, sat vremena se voziš, sat vremena istovaruješ i sat vremena se vraćaš. Jedna tura traje 4 sata. U danu ih možeš obaviti 3. Jer i tvoj kamion treba neko održavanje, servisiranje, posada treba spavati, jesti itdt. Dakle, tim ritmom možeš održavati nekog tko je daleko 60 km. Ako je on daleko 90 km, onda možeš obaviti samo dvije ture dnevno i tvoj logistički kapacitet je pao za trećinu, iako imaš i dalje na raspolaganju istu opremu i iste ljude.
Ukrajinska strana itekako je svjesna ovih logističkih izazova i vrlo pametno napada baš logistiku. Kako su Rusi brojniji i bolje opremljeni, Ukrajinci nemaju što tražiti u bilo kakvoj izravnoj konfrontaciji (osim obrane naselja i strateških točaka), ali stalno udaraju po logistici kako bi smanjili moć tih snaga kojima se suprotstavljaju.
Gledamo li samo klasične vojne gubitke na tlu, onda su oni zasad u omjeru gotovo 4:1 u korist Rusa. Za svaki komad ozbiljne tehnike (tenk, samohodni top i sl) koji su oni uništili Ukrajini, izgubili su četiri svoja. Budući da je njihova brojčana premoć u APSOLUTNIM brojevima veća od toga, oni si to, uvjetno rečeno, još uvijek mogu priuštiti. No, ako se u igru uključi i ova logistička priča, onda stvar postaje puno manje izvjesna i po meni je to osnovni razlog zašto je Rusija ponudila pregovore o prekidu rata uz one, posve neprihvatljive uvjete koji su defacto isti kao i prvog dana napada. Rusija time samo želi kupiti vrijeme bilo na taktičkoj razini, bilo na strateškoj, regrupirati se, iznova uvježbati/dograditi vojsku i evo ih natrag, ako se nešto stubokom ne promjeni.
Harkiv pokazuje zastrašujuće sličnosti s Vukovarom. Grad na granici, s velikim brojem ruskog stanovništva, očekivalo se da će on pasti čim se ruska vojska pojavi ante portas. No, on stoji i danas. Okružen, ruše ga stalno, ali stoji. I vidim isto cinično nuđenje humanitarnog koridora za civilno stanovništvo kroz koji bi vjerojatno trebale ući ruske snage u grad što je i dokrajčilo Vukovar 1991. Što se tiče čuđenja naših televizija zašto ponuđeni smjerovi evakuacije vode samo prema Rusiji ili ruskim snagama, to je logično: pa neće pustiti ljude van da se oni onda pridruže snagama koje se bore protiv njih.
Na jugu je za Ruse povoljnija situacija. Tamo bis e moglo reći da invazija zapravo i napreduje sukladno nekim očekivanjima. Ne tako brzo kako bi Kremlj želio, ali napreduje. To je posljedica dva momenta: prvi je da je dolje teren prohodniji. Zemlja je čvršća. To znači da okupacijske snage ne ovise samo o cestama, a to onda braniteljima bitno otežava obranu. Drugo, tu je i more i stalno prisutna opasnost od mornaričkog desanta negdje u pozadini što dodatno razvlači obrambene snage. Priznajem da ne znam kakva je konfiguracija obale na tom dijelu Crnog mora i radi li se plažama tipa Normandije ili stjenovitim prilazima koji bi bili sličniji našoj obali ili pak vertikalnim obalama.
No, tragikomična nekoordinacija i nesposobnost ruske vojske rezultirala je izravnom potvrdom gubitka još jednog generala. Pokazuje da se je sposbnost voođenja operacija nižeg zapovjednog kadra vrlo loša i onda zapovjednici postrojbi moraju na teren dovoditi stvari u red. No, kako je general Gerasimov nastradao živuća je potvrda nesposobnosti i korupcije.
Sve je više neposrednih dokaza da snage u napredovanju koriste civilnu tehniku kao pomoć. Najbedastiji primjer su GPS lokatori koje nalazimo u većini napuštenih kamiona, lansera i slične tehnike. No, sad dolazimo do najboljeg dijela. Kad je voditelju FSB-a javljeno da dolazi poruka, on je tražio, logično, da se uključi sigurni sistem komunikacije ERA u koji je ulupano izuzetno puno novaca. Javljeno mu je da on ne radi. Naime, on za svoj rad zahtijeva minimalnu pokrivenost 3G signalom. Na području gde je stupila ruska noga/gusjenica, prvo se uništi mobilna mreža kako bi se spriječilo informiranje pa tako nije bio dostupan ni 3G ni 4G signal i onda je javljeno običnim telefonom što je ulovljeno i tako potvrđen gubitak generala. Tako sad vojska ima super skupi sistem komunikacija koji ne može koristiti u području gdje ruska vojska operira. Da nije smiješno, bilo bi... ne znam, još smiješnije...

Znaci rat ulazi u zavrsnu fazu? Ukr. obrana se oformila i utvrdila?


MOzemo li ocekivati onda neki UNPROFOR vec do ljeta koji ce zabetonirati trenutno stanje ili ce Putin tvrdoglavit dalje?

Ne, nisam to rekao. Rekao sam da uz sve kako je SAD (ovaj tren, ne SAD kao Amerika), ovu razinu gubitaka ruske snage ne mogu još dugo trpjeti uz TRENUTNE logističke pretpostavke, a da im se ne ugrozi napredovanje koje, barem na jugu, iako sporije od željenog za rusku stranu još uvijek nije dovedeno u pitanje.
S druge strane, na koji to ti UNPROFOR misliš da bi se postavio između Ukrajine i Rusije? Da bi ta operacija zaživjela, Rusija bi se trebala složiti s njom, a ona ima pravo veta u VS. Dakle, nema šanse.

Djuro genijalac kaže:


upit je i isao u pravcu problema na sjevernom dijelu... kako obrana jaca, tako ce i rusko napredovanje biti slabije... pa meni izgleda da je bolje onda stati i uzeti sta se uzelo, nego forsirati neko granatiranje i rusenje gradova koje ne mzes realno zauezti... mozda sam preoptimistican...

Ne znam koliko ste upućeni u sve o početka i jeste li pratili događanja na terenu od starta napada Rusije na Ukrajinu. Cijeli je plan predviđao pad Ukrajine u par sati. Ovo ispod je meme, ali proizvod njihovih padobranskih elitnih jedinica koje su krenule prve na Kijev u helikopterskom desantu.



Ne znam razmijete li ćirilicu pa evo objašnjenja. Gore desno: utvrđujem, V. Putin

Raspored dana ruskih desantnikov

06:00 buđenje
07:00 tjelovježba i osobna higijena
08:00 zajutrak
09:00 Napad na Ukrajinu
12:00 objed
13:00 Zauzimanje Kijeva
18:00 Koncert
21:00 Pozdrav

Ovo pokazuje koliko su oni bili samouvjereni da će se Ukrajina predati sama od sebe čim se pojave. Sukladno tome je napravljen i plan akcije koji se zapravo sveo na manevar oklopnih snaga kao na velikoj paradi, ali na teritoriju krive države. Ukrajinska vojska se othrvala u prva tri dana dok je trajao šok, jer nitko nije očekivao da će se ruska vojska tj. Putin odvažiti na to što je bio veliki dio plana Rusije, otprilike slično kao i japanski napad na Pearl Harbor 1941. Dok su se Ameri snašli, Japanci su zauzeli cijelu jugoistočnu Aziju i stavili SAD pred svršen čin defacto im uništivši pacifičku flotu.
Ovdje je ideja bila da će Ukrajina pasti odmah, maknuti nepoćudno rukovodstvo (Janukovič čeka u Bjelorusiji i sad) i cijeli je svijet pred svršenim činom kao i kod aneksije Krima 2014.
To se nije dogodilo, jer je Ukrajina izdržala početni nalet. Vrijeme koje su imali na raspolaganju od 2014. kad su im Rusi s ročnicima oduzeli Krim u par dana Ukrajina je jako dobro iskoristila. Putin onda nije krenuo u osvajanje cijele Ukrajine, iako je, objektivno, tad to mogao izvesti. Ukrajina nije imala vojsku vrijednu spomena i sposobnu za obranu bilo čega, pa ni poluotoka Krima. To je bila kardinalna greška Putina. Strah je dobar, kome ga Bog dade. Ukrajinci su s postali svjesni da su potpuno nemoćni i krenuli su u izgradnju vojske. Provociranje s pokarajinama Donetsk i Lugansk im došlo kao naručeno. Druga Putinova greška. Održavao je tamo napetosti i pomagao separatizam iz svojih unutarnjepolitičkih razloga, ali na taj način je pružio mogućnost Ukrajniskoj vojsci koja je, uz pomoć vanjskih savjetnika, imala idealne uvjete za obuku i usavršavanje (uz primarnu motivaciju realnog straha od gubitka države). Pet generacija vojnika i zapovjednika je prošlo kroz te sukobe s ukrajinske strane i to je sad sila od 55 do 60 tisuća ljudi s neposrednim borbenim iskustvom. Ruska vojska koja je poslana na Ukrajinu to nema.
Rusi se pregrupiraju u pokušaju da na sjeveru ostvare neki prodor koji bi rezultirao padom Kijeva. To bi bilo veliki simbolički smisao za Ukrajinu i svi se slažu da će Zelenski morati donijeti neke teške odluke po pitanju teritorija i povlačenja snaga, jer mu je linija bojišta prevelika da bi ju mogao braniti cijelo vrijeme na ovaj način kao dosad. No, s druge strane, ruski ratni stroj je hrđav, neodržavan i pitanje je koliko dugo još može funkcionirati.
Ukrajina dobiva pomoć, ali tu se radi primarno o obrambenim sustavima za PO i PZ obranu koji im trebaju. Kompleksniji borbeni sustavi zapadnog tipa im sad ne pomažu, jer traže temeljitu obuku da bi bili efikasni, a za to sad Ukrajina nema vremena. Pomoć u ljudstvu u vidu dobrovoljačkih jedinica koje se dolaze u Ukrajinu je osjetljiva tema. Tu ima, oduvijek je bilo, pa i kod nas, svega. Od čistih krimanalaca koji dolaze samo u provod, adrenalin junkyja, onih koji bježe od ruke zakona, do prekaljenih ratnika kojima čast nalaže da se bore na strani slabijeg i pravde. Mogu pomoći, ali mogu i odmoći; u svakom slučaju, neće obraniti Ukrajinu, niti preokrenuti ishod rata.
Karte koje su u opticaju ovih dana koje pokazuju istočne dijelove crvenom bojom kao dijelove koji su pod kontrolom ruskih snaga zavode tj. navode na pogrešne zaključke. Naime, ruska je vojska krenula u jednom velikom naletu koji je sve trebao odmah riješiti zbog posve krivih taktičko situacijskih pretostavki (već detaljno elaborirano). To nije bila sila koja je imala zadatak okupirati neki teritorij.
Primjer operacije Barbarossa pokazuje kako izgleda sila koja kreće u okupaciju teritorija. Ide prvi ešalon snaga. Iza njega ide drugi ešalon. I na kraju ide treći. Drugog i trećeg ešalona na Rusiju nema, jer ga.. jednostavno nema otkud biti. U kombinaciji s katastrofalnim nastupom RuRZ dosad koje nije ni na tragu zračne prevlasti nad Ukrajinom, imamo situaciju u kojoj je sigurno samo to da Ruske strane kontroliraju SAMO onaj teritorij na kojem fizički jesu. Zato im je logistika, u startu nedovoljna, pod ovako teškim udarima cijelo vrijeme. Jedno je sigurno: ovaj rat je pokazao da Rusija jest velesila što se tiče nukleranog arsenala (uz otvoreno upitnu njegovu efikasnost, ali kako se samo postojanje tog oružja ionako svodi na blef, nitko to baš ne bi želio u praksi ispitati), ali što se tiče konvencionalnih snaga ona je relativno brojna, ali slabo opremljena, loše vođena i još gore obučena vojska s kojom NATO ne bi imao puno posla tj. konvencionalni sukob bi se pretvorio u jednostrani masakr. To je najgora ostavština koju će Putin, kako god se ovo završilo, ostaviti za sobom. Nestanak mita o moći ruske vojske. Posve sam siguran da sve ostale zemlje okruženja koje su dosad razmišljale na način kako Davor sugerira; imamo velesilu za vratom, ne možemo ih dobiti nikako, itekako pozorno prate sve ovo i vrlo pažljivo analiziraju način borbe Ukrajinaca.
Sjećam se dobro našeg rata za nezavisnost i zastrašujuće su sličnosti tj. koliko toga se preslikalo. Da Ukrajina nije priznata država i članica svega što smo mi tek željeli biti, rekao bih da je situacija identična. Ovo spominjem, jer se sjećam analiza koje su se pokazale točnim na početku raspada Jugoslavije. Srbi će pustiti Slovence nakon malo buke, Hrvatsku će razrušiti koliko se da, ali ju isto ne mogu zadržati. Moja je pretpostavka da je to scenarij koji će zadesti Ukrajinu. Gotovo 80 posto puka vjeruje da će dobiti rat. Ako ih Rusija i pobijedi vojno, neće ih nikad pokoriti. Ako ih nikad neće pokoriti, onda su rat već izgubili tj. on je potpuno besmislen tj. ako smijem reći, 'nedobivljiv' u svojem zacrtanom opsegu. Što će biti, kad bi moglo završiti ovisit će o mnogočemu, a posebno o tome kolko Rusija može izdržati sve skupa. Ljudi počesto uspoređuju Rusiju sa SSSR-om na način da je i SSSR bio zatvoren prem zapadu pa su imali sve što im je trebalo i živjeli su. Istina. Ali SSSR je, kao i Jugoslavija, proizvodio sve što im je trebalo. Rusija to ne čini. I oni su imali svoju pretvorbu, uništili gotovo sve i tvornice koje postoje na njihovom teritoriju rade gotovo isključivo sklapanja od komponenti koje sami nisu u stanju proizvesti.
Davor kaže da će Kina uskočiti u igru. Možda. Ali ne odmah, a posebno ne sad.

Klap, klap, klap!

Trebalo bi u emoje staviti ruke koje plješću. Nedostaju mi sada.

@Djuro genijalac užitak te je čitati.

Slažem se sa prijedlogom da bi tvoje tekstove trebalo nekako izdvojiti i ujediniti kao jednu kronologiju o ratu u Ukrajini.

I ja se pridružujem.
Putin je navodno izuzetno ljut na Xi Jinpinga.
Ovaj mudro šuti, čeka da se velesile prošlosti pokolju da bi zavladali oni.
Da nije toliko opijen sovjetskom doktrinom, možda bi to i uvidio.
Kinezi će istim smiješkom na licu jednom rukom Rusima pretvarati valutu u juan, a drugom Amerikancima isporučivati naručene čipove i ostalu robu.
Pa službeni Peking u međuvremenu igra svoju, treću igru za koju mi možemo samo pretpostaviti da joj je krajnji cilj postaviti Kinu na mjesto svjetske supersile broj 1 u 21. stoljeću.
Raspadanjem Varšavskog pakta sa druge strane nekadašnje Željezne zavjese našlo se 125 milijuna ljudi koji su nekada živjeli pod sovjetskom čižmom i više nikada to ne bi htjeli iskusiti.
Primjer, Orban i njegovo instant mijenjanje politike prema izbjeglicama iz Ukrajine naspram istih iz Sirije i stajanje na stranu NATO pakta i EU s kojima u doba mira uvijek provocira sukobe glumeći neku neovisnu facu iz doba Austo Ugarske.
Čim su SAD i Bruxeless započeli politiku "zavrtanja ruke", odmah je popustio.
Neki stručnjaci drže, da političari u Bruxelessu imaju kičmu, sami bi odrezali dovod ruskog plina u Europu (kojeg je među velikim državama najveći uvoznik Njemačka koja sama troši ukupno 40 posto ruskog plina).
Jednostavno, našao bi se čovjek koji bi narodima objasnio "čujte, kriza je - totalno je sranje, da ćemo patiti, hoćemo i plaćati ćemo plin puno skuplje nego do sada jer ćemo ga kupovati ili od Irana i to malo što možemo u LNG-u." - tako nekako.
No potom bi objasnio i svome narodu i Kremlju da Rusija neće vidjeti niti pišljiva eura od EU za njihova rudna bogatstva dokle god se ne unormale sa politikom prema Ukrajini.
E, to bi bila politička poruka Kremlju ekonomski jaka kao što je vojno jaka poruka Putina o stavljanju nuklearnog arsenala u stanje pripravnosti.
I to je to što povjesničar Protić priča kada kaže da danas više nema političara sa vizijom i kičmom.
Sjetite se govora W. Churchilla kratko nazvanog "we shall never surrender":

On je tim govorom konformističku europsku naciju ujedinio da trpe svojevoljno.
Šalju svoje sinove farmere na frontove i praktički spasio UK dok im nije došla u pomoć SAD.
No do tada je trebalo izdržati...
Što se nama možda ne čini lako, ali za europske standarde je itekako teško, zbog čega se današnji EU birokrati i boje to poduzeti.
I to je umijeće politike, konkretno vanjske.
Kojeg - kako Protić kaže, stvarno ispada da danas ljudi na čelu glavnih europskih zemalja nemaju - niti malo...