14.03.2024 | 20:02
Evo, ovo što ću sada pasteati je rečeno do treće minute i 34. sekunde.
A biti će fina kobasica.
Ja sam vizualni tip i uvijek sam više volio pogledati neki dokumentarac nego pročitati knjigu na istu temu.
No to sam ja, ne baš premudar lik.
Ipak, ono što sam naučio je ne suditi prije nego što znam o čemu se radi.
Rađe ne kažem ništa.
Zaključio sam da bi 12 minuta stenograma bilo ogromno napisati ovdje, pa ukoliko ovo nekoga zainteresira super.
Ako ne, barem je uvidio o čemu se radi.
Ide:
Da li bi otvorio neki biznis u Ukrajini?
Misliš da je za dobru investiciju potreban mir?
Zapravo, za jednu kompaniju jer rat najbolji business na svijetu, a kladim se da za tu kompaniju nikada nisi čuo.
Iza ukrajinskog sukoba možda se krije najveća pljačka u povijesti čovječanstva o kojoj ni jedan medij ne smije da govori.
Puno medija pogotovo onih mainstream, pa i podcasta bavi se temom rata Ukrajini no malo njih ulazi u suštinu. A suština je skrivena daleko od očiju javnosti. Na zapadu se na konflikt gleda kao na rusku agresiju; napad Rusije bez provokacije, povoda i presedana, rat koji može da se okonča jedino ukrajinskom pobjedom i ruskim porazom.
I zato, zapadni političari govore, Ukrajina mora da se podrži, financijski, oružano, doslovno do posljednjeg metka.
Mette Frederiksen, premijerka Danske:
“ S Danske strane, odlučili smo da im doniramo našu kompletnu artiljeriju.”
Malagurski:
Da, svih 58 metaka koji posjeduje vojska Danske.
S druge strane, Rusija na ovaj sukobu gleda šire od eskalacije 2022. godine.
Oni smatraju da je sukob zapravo počeo 2014. godine pučem u Kijevu, ali ja bih rekao da je 2008. godina bila prekretnica.
U Bukureštu, u Rumunjskoj, tada je održan summit NATO alijanse na kojem je donijeta slijedeća deklaracija:
George Bush, predsjednik USA:
“NATO pozdravlja nastojanja Gruzije i Ukrajine da postanu NATO članice i nudi im jasan pravac da dostignu taj cilj .”
Malagurski:
Ukrajinsko članstvo u NATO paktu je problem za Moskvu isto kao što su sovjetske rakete na Kubi bile problem za Washington. Američki predsjednik Kennedy je 1962. godine uveo blokadu suverenog karipskog otoka i svijet je bio nikad bliži nuklearnom sukobu.
Sovjeti su tada spustili loptu i dogovorili se s Amerikancima.
U geopolitici postoje interesne sfere. Ne opravdavam, volio bih da nije tako i da se svi držimo za ruke i pjevamo o cvijeću i ljubavi, ali realističniji cilj bi trebalo biti da se velike sile dogovaraju prije nego dođe do sukoba.
Svakako je bilo i pokušaja da se aktualni konflikt u Ukrajini razriješi neposredno nakon ulaska ruskih trupa.
Točnije, dogovor je suštinski postignut u Istanbulu; po kojem bi se završio sukob a Ukrajina bi proglasila trajnu vojnu neutralnost.
Ali onda se umiješao moj imenjak, tadašnji premijer Velike Britanije.
David Arakamija, glavni ukrajinski pregovarač:
“Kad smo se vratili iz Istanbula, Boris Johnson je došao u Kijev i rekao nam da ništa ne potpisujemo s Rusima. Da se borimo.”
Malagurski:
Ovo je Ukrajinac. I to ne bilo koji. Glavni pregovarač ukrajinske strane u Istanbulu. Šef parlamentarne frakcije ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog.
Ovo nije teorija zavjere. Ovo nije ruska propaganda, Ukrajinci ovo sami govore.
Zapad je želio rat i nije dao Ukrajincima da sve uprskaju tamo nekim mirovnim sporazumom.
I onda se postavlja pitanje - zašto?
Pruski general i vojni teoretičar Karl von Klauzevic govorio je da je politika produžetak ekonomije drugim sredstvima, a rat produžetak politike drugim sredstvima.
Ako je to točno, uzrok svih ratova leži u ekonomiji.
---------------------------------------------------------
Kada je tekst iznad pisan u prvom licu jednine, to je citat Malagurskog - valjda je to svima jasno.
Ponavljam, meni se dopalo što ima puno isječaka gdje vidiš stvarne ličnosti kako govore stvari tako kako ih su predstavljene, ni manje ni više.
A onda poslije ovoga što je napisano, u videu slijedi pričanje o američkom doniranju love i koji je to tek čušpajz.
Ima izjava od CEO-a BlackRocka.
Kako će nakon rata svi lijepo zaraditi na obnovi zemlje (Ukrajine).
I kako oni (BlackRock) nisu dobrotvorna organizacija.
Deseti puta, zaista šteta što se ne odvoji 12 minuta.
Pa da se onda priča šta se o tome misli.