15.12.2023 | 15:41
Air kaže:
Riba kaže:
Pa to je situacija posljednih par tisuca godina, samo nesto izrazenija od industrijske revolucije.
Osim ekologije.
Uništili smo Zemlju.
Puna je štetnih kemikalija koje se sporo ili se nikako ne raspaju.
jedna od starih novijih vjesti
Uništili smo hranu uništavajući / zatirući biljke koje se same osjemenjuju. Direktiva po kojoj ne bi smjelo biti u upotrebi ništa osim industrijskog sjemena iz kojeg sljedeće godine ne možeš dobiti novu biljku. Na taj način smo uništili bioraznolikost koje je jedan od preduvjeta zdravlja čovjeka.
Zagađene su vode, zagađena su mora, zagađeni su i oceani. U Tihom oceanu je površina Meksika koja prekrivena otpadnom plastikom, to je bilo prije desetak godina sada je vjerujem ta površina puno veća.
Ovo je onako ugrubo, iako bi se mogle napisati knjige što je sve uništeno.
To su posljedice zadnjih stotinjak godina.
Za početak ću biti malo "zločest", pa se prisjetiti asteroida koji je maltene uništio sav život na Zemlji. I to, onako, u puno većoj mjeri nego što je čovjek do sada napravio tijekom svoje "vladavine" na planeti.
Nadalje, ne želim umanjiti štetno djelovanje ljudske rase na prirodu. To zbilja treba smanjiti na najmanju moguću mjeru.
Ono što me smeta u cijeloj priči (ne ovoj tvojoj već općenito) je što se u zadnjih par godina velikim prstom upire u prosječnog čovjeka da je kriv za ogromno onečišćenje prirode i da je kriv za klimatske promijene koje će nas sada preko noći sve skupa poubijati.
Cijela ta krivica i odgovornost nam se nabija na nos. Nama, malim običnim ljudima.
Globalne klimatske promijene se ne događaju preko noći. Priroda živi svojim životom koji je vrlo polagan iz perspektive čovjeka i promijene u Prirodi se događaju polako i mjere se u tisućama i desecima tisuća godina. Globalna zatopljenja i ledena doba su bila i prije čovjeka i događat će se opet. To su normalni prirodni ciklusi. Međutim, ljudska vrsta se *odjednom* nađe u situaciji da je panika. To je jednostavno nemoguće. Ljudi (izabrani vođe), koji su se o tome trebali brinuti i koji su imali odgovornost, mogli su prije 30ak godina imati procijenu u kakvoj situaciji bismo se danas mogli naći. Da je tada sve ukazivalo na moguću paniku, trebali su prije 30ak godina donijeti odluke koje bismo onda mi, mali ljudi, trebali provoditi kako se ne bismo našli u stanju panike.
Mogla se naći alternativa za plastičnu ambalažu, moglo je ranije krenuti s odvajanjem otpada, moglo se usporiti sa rušenjem šuma, moglo se usporiti sa izlovom ribe, poubijati krave koje prde... itd.
Prvi razlog zašto se to nije dogodilo je dakako - novac / zarada. "Novac / zarada" nije baš obilježje prosječnog čovjeka. Jasno je u koga bi tu trebalo prijeti kažiprst. Drugi razlog može biti taj što u stvarnosti nema razloga za paniku. Da, vjerojatno se događa neka klimatska promijena (koja se ionako stalno događa), a
moneymakeri to koriste za paniku i zastrašivanje kao što su kroz povijest uvijek i činili jer je nalakše upravljati uplašenim čovjekom. Upiru prst u nas, čine nas da se osjećamo krivima, a oni, dobrotvori, će nam sada pomoći i reći kako da se ponašamo da izbjegnemo sranje kojeg smo napravili. I ljudi to uglavnom puše.
Slažem se sa svime što si napisao o našem (ljudskom) odnosu prema prirodi. Nekidan sam naletio na neki naslov o printanju mesa / hrane ili nešto takvo... Nisam ulazio u članak, ali o tome se priča već neko vrijeme, pa vjerujem da se na tome radi. Možda zbilja namjeravaju potamaniti sve krave, pa će nam printati junetinu
Na kraju krajeva, zaa Prirodu se ne brinem. Koliko god da joj štetimo, nećemo je uništiti. Kako veli lik u "Jurassic parku" -
life will find a way. S nama ili bez nas u suživotu, Priroda će opstati.
Kroz COVID
lockdowne smo imali priliku vidjeti i kako je malo dovoljno Prirodi da se dovede u normalno stanje i da napravi detoksikaciju. U tom minimalom razdoblju smanjene ljudske aktivnosti, krenule su nicati biljke kroz beton i asfalt, životinje su se približile, pa i ušle u gradove. Sjećam se jedne vijesti (mislim iz Indije) gdje su stanovnici jednog grada napokon imali dovoljno čist zrak da iz grada vide obližnju planinu.
Istina je da trebamo učiniti zbilja mali napor za kvalitetan suživot s Prirodom, ali to se, na žalost, neće dogoditi (da malo pretjeram) dok se ne vratimo robno-robnoj razmjeni.