15.01.2014 | 19:56
E, i onda, osim ako nisi imao Atari, koji je imao OS u ROM-u, morao si bootati stroj sa sistemske flopice pa nakon boota ubaciti flopicu s programom kojeg pokrećeš (osim što su se na Amigi igrice uglavnom bootale direktno, jer su dolazile s nekim rudimentarnim ošišanim OS-om).
Ispravak netočnog navoda.
Amigi (ne računajući A1000) je core OS-a (Kickstart), bio u ROM-u. Predvjet bootanja bio je samo 512-bajtni "boot block" na disketi/disku s kojim se mogao inicijalizirati CLI. Igre najčešće nisu koristile dodatne biblioteke (osim onih u Kickstartu) pa ih nije bilo potrebe ni učitavati - tako se štedio RAM. Za razliku od igara, programi su ih koristili, ali u većini slučajeva su potrebne biblioteke imali na disketama s kojih su se učitavali.
E, onda se netko pametno sjetio da višak RAM-a alocira kao tzv. RAM-disk tako da se na njega može prebaciti sistemsku flopicu nakon boota, tako da je ne moraš više turati u drive, sve do reboota stroja.
Amigin RAM disk je mogao preživjeti i reboot.
Ali primarna svrha mu nije bila (RAM disku, nevezano uz platformu) ubrzati boot nego ubrzati pohranu i pristup (privremenim) podacima. Sjećam se da sam ga još na Spectrumu 2+ (128 KB RAM), koji ga je defaultno podržavao, koristio za pohranu "renderiranih" slika - to je bio jedini način za playati na njemu (3D) animacije u (skoro) realnom vremenu.