Moji kolege iz muzeja informatike PEEK&POKE sjetit će se kako je bilo uzbudljivo s magnetne vrpce za pohranu podataka prijeći na diskete. To je bio drugi svijet! A tek kada se s mekih (floppy) disketa prešlo na tvrde diskove od tada ogromnih 20 megabajta! Osjećaj je bio kao da je netko čarobno omogućio i običnim korisnicima da imaju ERC u vlastitom domu. Hard diskovi izdržali su najduže kao medij za sigurnu i brzu pohranu podataka, a njihov kraj još uvijek nije blizu. Ipak, odbrojavanje je počelo. Nova SSD tehnologija predstavlja sličan skok kao što je to nekada bio prelazak s 3.5" disketa na prve tvrde diskove.
Tehnološki poroci Imam porok i ne mogu si pomoći: tehnološki sam znatiželjan i volim isprobati nove tehnologije čim prije. Ipak, što sam stariji pokušavam biti razumniji, pa odvagati stvarne potrebe, luksuz i znatiželju i onda donijeti razumnu odluku. SSD (Solid State Drive) tehnologija odavno nije nešto novo, ali je donedavno bila toliko bezobrazno skupa da su je kupovali samo profesionalci u serverskom biznisu i entuzijasti s viškom novca. Zato sam se ovaj put suzdržao od ranih eksperimenata. SSD tehnologiju pratim od početka dolaska na tržište, čitam prikaze, važem cijene, ali do sada nisam bio spreman odlučiti se na taj korak jer sam smatrao da je prerano. Prvi SSD pogoni bili su puni i raznih "porođajnih muka" koje prolazi svaka nova tehnologija. Mnogo ljudi me pitalo je li pametno doplatiti "premium price" za SSD i moj odgovor je uvijek bio "još nije vrijeme za to". Apple voli SSD, ali počeo je s njim vrlo stidljivo - naravno, zbog visoke cijene. Malo tko je spreman doplatiti četiri-pet tisuća kuna da bi u svom novom iMacu dobio SSD od 256 GB (to je jedina opcija koja se trenutačno nudi). Tko kupuje MacBook Pro ipak može birati između 128, 256 i 512 GB kapaciteta, ali u prijenosniku je to jedini pogon, a onda opet imamo problem - pristupačan model je premalen da bi bio jedini disk u računalu, a modeli većeg kapaciteta su velika investicija. Kod Mac Pro modela ponuda nije fleksibilna - možete odabrati samo model od 512 GB po cijeni koju neću navoditi kako se ne biste uplašili i prekinuli čitanje ovog prikaza. MacBook Air prvi U stvarnoj dnevnoj upotrebi sam se prvi put sa SSD pohranom podataka susreo na zadnjoj MacBook Air seriji. Upravo je MacBook Air trenutačno jedini model koji je u potpunosti primjeren za SSD uporabu, a Apple je to diskretno naglasio tako što je to i prvi prijenosnik kod kojega ne postoji opcija da se kupi s klasičnim tvrdim diskom - ili SSD ili ništa! Znamo da je Air ultra-laki prijenosnik koji se većinom koristi za mail, surfanje i uredske aplikacije, pa kao takav može dobro funkcionirati i sa samo 64 GB SSD-om. Apple je dodatno uštedio tako što u Air ugrađuje SSD na zasebnom daughterboardu , a ne u klasičnom 2.5" kućištu u kakvima se inače isporučuju. Oduševila me brzina tog tankog računala koje se po performansama na papiru može sakriti u odnosu na "jaču braću", ali u je u svakodnevnim zadacima nevjerojatno brz! Naravno, razlog takvom osjećaju bila je SSD memorija umjesto klasičnog tvrdog diska. Očigledno današnji operativni sustavi još uvijek jako ovise o stalnom pristupu disku, čitaju i zapisuju tisuće stvari: razne postavke, logove, cache, swap, backup… sve to je "milisekunda ovdje, milisekunda tamo", ali na kraju se sve zbroji i uspori, a i fragmentacija podataka na tvrdom disku vremenom učini svoje. Ako je malecni MacBook Air s Core 2 Duo procesorom na svega 1.4 GHz i 64 GB SSD pogonom letio pri uobičajenim dnevnim zadacima, zamislite kako se ponaša Mac Pro radna stanica s 8-jezgrenim Xeonima na 3.0 GHz, gomilom RAM-a i SSD memorijom od 128 GB novije generacije! Sve leti! :-) Vjerujte mi, osjećaj je isti kao kada sam ranih 90-tih na, sada muzejskom, Atariju ST kupio prvi Atari MegaFile tvrdi disk nakon što sam koristio diskete. Mislim da mirne savjesti mogu reći da je SSD najbolja dogradnja koju sam ikada izveo na Macu. Kucnuo je čas! Što se promijenilo da je sada došlo vrijeme za SSD? Četiri su važne varijable, ali tri su presudne. Zvuči čudno, ali prva varijabla, sama brzina SSD diska, je zapravo najmanje bitna! Trik je u tome što je i najsporiji SSD disk nove generacije toliko brži od klasičnog diska da se time ne trebamo posebno zamarati. Naravno, postoje situacije u kojima je klasični disk još uvijek brži - npr. jedan dugački neprekinuti zapis, ali to nam u praksi nije važno jer skupi SSD nećemo koristiti kao skladište za video ili RAW fotografije. Iduća varijabla je kapacitet. Tek u zadnje vrijeme su se počeli pojavljivati pogoni većih kapaciteta (do 1 TB) koji mogu konkurirati klasičnim tvrdim diskovima, a to je presudna stvar. Nema smisla kupiti SSD znatiželje radi, ugurati na njega na silu ono osnovno, a onda za par mjeseci shvatiti da to sve skupa nema pravu upotrebnu vrijednost. Moje mišljenje je da za "laku mail-surf-office upotrebu" u prijenosniku može proći 64 GB kapacitet, ali idealno bi bilo imati 128 GB. Iako to ovisi od korisnika do korisnika, za radni stolni stroj ipak važe druga pravila, tu je ulazni kapacitet 128 GB, a poželjno je imati 256 GB. Treća varijabla je tehnologija. Prvi SSD modeli imali su relativno primitivne kontrolere. Iako bi SSD tehnološki morao biti daleko jednostavniji od tvrdog diska jer nema pokretnih dijelova, stvarnost je drugačija. SSD se ne može ponašati kao RAM i kod njega je isto moguća fragmentacija, ali tamo se problemu pristupa na drugi način jer je ključna stvar broj zapisa na određene lokacije. Cilj je da se svaki dio memorije koristi podjednak broj puta (tzv. "wear leveling") jer ćelije flash memorije imaju svoj konačni ukupni broj zapisa/čitanja. Ovdje bismo mogli odlutati i u tehnološka objašnjenja novih fenomena kao što je "write amplification" problem, ali to bi nadišlo zamišljen obim ovog prikaza. Fokus zadržavam na onome što je bitno običnom korisniku koji ne želi znati previše o stvarima "ispod haube", ali želi naučiti kako mu nova tehnologija može pomoći. Ukratko, novi modeli su nadvladali sve rane boljke, a na tržištu su posebno cijenjeni oni koji koriste Intelov kontroler.
Četvrta varijabla je cijena. Možemo napraviti analizu cijene gigabajta između klasičnih i SSD pogona (pogledati tablicu!), ali iskreno rečeno moj kriterij je ovaj put bila jednostavna "seljačka logika" - naravno ne u pogrdnom smislu, već u smislu da postoji neka granica za koju mislim da ima smisla izdvojiti XY novca radi XZ benefita. Sebi sam je postavio na razinu cijene u klasi od 1,500 kn i čekao da se pojavi lako nabavljiva, tehnološki kvalitetna solucija koja nudi kapacitet koji zadovoljava moje potrebe. Kao takav se pojavio Kingston SSD 128 GB V100 koji nudi brzinu sekvencijalnog čitanja do 250 MB/sec i zapisa do 230 MB/sec. Uz jamstvo od tri godine i saznanje da je unutra Toshibina memorija koja ima MTBF (prosječno vrijeme do pojave kvara) od milijun radnih sati, ovaj Kingston SSD čini se kao dobra kupnja. Kingstona za kralja! Idemo na posao! Ugradimo SSD u naš voljeni Mac Pro! Lako? Teoretski da, ali u praksi je to bilo višesatno mučenje, pa se nadam da ću vam ovim tekstom pomoći da ne prolazite stranputice koje sam prolazio. Gdje je problem? Problem je što gotovo svi SSD diskovi dolaze u kućištu od 2.5" koje se ne može montirati u 3.5" klizne nosače kakve koristi Mac Pro. Da, naravno da možemo izvesti nekakvu "prljavu" instalaciju u stilu kućnog PC majstora, ali to bi bilo svetogrđe učiniti na predivnom Mac Pro gdje je sve apsolutno uredno. Elegantna solucija je kupiti ICY Dock MB882SP adapter koji to fantastično rješava, a nije niti skup. Nažalost, nisam ga uspio dobaviti u Hrvatskoj. U Linksu su ga imali, ali je rasprodan. Mnogi nude razne primitivne adaptere od plastike koji pomažu pri ugradnji SSD-a u PC, ali nisu upotrebljivi za Mac Pro jer diskovi na Macu nemaju kablove već direktno uklizavaju u konektor, a to znači da SATA konektor mora biti na u milimetar točnom mjestu kao i na 3.5" diskovima. Vidjevši da bi moj prikaz mogao završiti prije nego li je i počeo odlučio sam se za malo "sam svoj majstor" angažmana. Otišao sam u Ventex i tamo za par kuna kupio set metalnih vodilica za 2.5" u 3.5" konverziju u nadi da ću konačno iskoristiti moje znanje slaganja Mehanotehnika kompleta iz Izole kojima je u moje vrijeme školovanja bila opremljena svaka bolja Titova osnovna škola. Nakon desetak kombinacija i nekoliko dodatno izbušenih rupa na nosaču sam shvatio da moj plan nema budućnosti. Problem je što je SATA konektor toliko blizu ruba i toliko je visoko (nisko) pozicioniran da ne postoji način da SSD kućište legne u klizni nosač na pravo mjesto. Potpuni fijasko! Naravno, pravi Mac korisnik ne odustaje lako i reći će "think different"! Zašto ne bismo centralno montirali SSD kao na svakoj PC kanti, a onda ga na motherboard spojiti kabelom? Zato jer je problem naći takav kabel (PC napajanje vodi zasebno običnim Molex konektorom), a pogotovo da je dovoljno kratak da ne napravimo ružnu umjetničku instalaciju od kablova u sterilnom Mac Pro kućištu. Isto tako, uopće ne bi bilo elegantno svaki put zavlačiti prste negdje duboko da se otkači kabel. Još jedan propali plan. Četvrta sreća Nemamo ICY Dock, klasičan PC adapter ne pomaže, kablovi nisu opcija… što je preostalo? Preostao je Macov Drive Bay One! :) Naime, prvi utor po redu je smješten točno iznad velikih Macovih sporohodnih ventilatora, a to znači da bi uz dvije dobro odmjerene gumene nožice učvršćene za metalnu vodilicu SSD mogao sigurno i uredno ući u svoje ležište bez da kompromitiramo legendarnu Mac Pro internu estetiku! ;) Zamišljeno - učinjeno!
Jeste li za preventivno šišanje? Hardver je spreman za uporabu! A softver? Mac trenutno prepoznaje novi SSD, formatiramo ga na uobičajen način i uočavamo da Mac nije uključio TRIM podršku. TRIM što? Ne, nije akronim, to je tek računalna naredba koja javlja SSD-u koji blokovi su slobodni i mogu biti pobrisani. Zašto je to važno? Zato jer SSD da bi nešto zapisao prvo mora pobrisati datu memorijsku ćeliju. Dok je disk prazan to ide brzo, ali kada se radi ponovni zapis na neku lokaciju to bitno uspori operaciju. Zato se operativni sustav trudi stvar preventivno dovesti u red, tj. izvesti garbage collection i na taj način spriječiti usporavanje zapisa kako se disk puni.
Mac OS X Snow Leopard ima TRIM podršku za SSD pogone od svojeg 10.6.6 izdanja, a novi OS X Lion će je imati od početka, ali samo za uređaje isporučene od Applea. Na taj način Apple se osigurava da nešto ne pođe po krivu ako netko instalira SSD koji nema TRIM podršku. Naravno, cijela priča se svodi na jednu nulu ili jedinicu u postavkama, pa ako znamo da naš SSD podržava TRIM možemo ga jednostavno uključiti. Ako niste terminalski tip, možete koristiti besplatni programčić Trim Support Enabler koji će to u trenu učiniti za vas. Ljetno čišćenje Sve je spremno, još samo da instaliramo OS i možemo krenuti u testove! "Not so fast Yamamoto!" - mudar korak prije nego li prekopiramo sistem na novi disk je da izvedemo generalno čišćenje. Ja svoj sistem vučem bez reinstalacije još od G5 stroja, samo radim upgrade na upgrade i kako nisam imao problema, a diskovi su dovoljno veliki, nisam se nikada bavio čišćenjem. Ipak, kada je u pitanju SSD od samo 128 GB korisnik mora smanjiti rastrošnost i ukloniti nepotrebno. U toj sam akciji uklonio 80(!!!) GB nepotrebnih podataka. Kako taj posao najlakše obaviti? Odgovor je DaisyDisk! Radi se o potpuno fantastičnom alatu koji elegantno i pregledno prikazuje tko je popapao vaš prostor na disku. Jedan od savjeta koje mogu dati je i to da svoje iTunes i iPhoto biblioteke premjestite na veliki sekundarni disk. U iTunesima to podešavate u postavkama, a za iPhoto je dovoljno da bazu fizički prebacite na drugi disk, a onda povučete njen alias na mjesto originala. Jednostavno! Fotokopirka spremna! Kada ste uklonili smeće i sve pripremili za selidbu u novi dom vrijeme je za legendarni Macov shareware alat - Carbon Copy Cloner! Zašto on? Zato jer će napraviti doslovnu kopiju baš svega, a to znači i svih skrivenih i zaštićenih datoteka kao što su vaše registracijske licence i bitne sistemske datoteke. Prepustite posao njemu i možete biti bezbrižni. Kada obavi zadatak ostaje vam još samo kao startup disk podesiti novi SSD pogon i napraviti restart!
Dobrodošli u računalstvo 21. stoljeća Iako reboot nije nešto što se na Macu mora često činiti, to je dobar pokazatelj brzine računala. Mac Pro dolazi do desktopa za dvadesetak sekundi u potpunoj tišini! Buđenje iz sleepa je gotovo trenutno, a Adobe Photoshop CS5 se podiže za jedan jedini "bounce" (neformalna mjerna jedinica brzine učitavanja aplikacija među Mac korisnicima zasnovana na broju skokova ikone u doku), a onda možete zamisliti kojom brzinom se otvaraju razne male aplikacije i alati! :)
Pogledajte brzinu podizanja aplikacija sa SSD pogona!
Brzina učitavanja svih 90-ak instaliranih aplikacija istovremeno! Koliko god moderni tvrdi diskovi bili tihi ipak se čuju. To pogotovo važi za prozračno Mac Pro kućište. Upravo zato SSD je fantastičan u ovom Macu jer ionako tih tower postaje još tiši. Iako zagrijavanje diskova nikada nije bilo problem u Mac Pro računalima, svakako ne može škoditi činjenica da se SSD memorija minimalno zagrijava.
Brzina pokretanja računala sa standardnim tvrdim diskom i novim SSD pogonom
Paralelni test četiri MacBook Pro modela u kojem najnoviji koristi klasičan hard disk, a stariji modeli su dograđeni SSD pogonom Još! Joooš! Nije mi dosta! Možemo li dva SSD-a staviti u RAID 0 polje i tako udvostručiti brzinu? O da! Naravno, to je već prilično bahato rasipanje resursa ako ne pogonite server s novom hit-društvenom mrežom, ali brzina rada podsjeća na vremena kada je bio popularan tzv. RAM disk koncept (rane 90-te). Ipak, RAID još uvijek ne radi idealno sa SSD pogonima. Appleova hardverska RAID kartica ih za sada ne podržava, a u softverskim RAID poljima ne radi gore spomenuta TRIM naredba. Nije upitno da će vremenom i te mogućnosti biti dodane.
Kao da brzina samog SSD pogona nije dovoljna! Ovo je demo dva SSD-a u RAID 0 polju! Kupiti ili čekati? Objektivno, nema razloga za žurbu. Cijene SSD memorije će i dalje padati, a kapaciteti rasti. No, to važi baš za svaku računalnu komponentu, pa i nije neki argument. Ako ne radite nešto vremenski kritično SSD nema opravdanja osim vlastite komocije i tehnološkog luksuza. Oni kojima MacBook Pro često ispada iz ruku (a znam ih barem četvero!) SSD može biti zgodan zbog svoje robusnosti - nema pokretnih dijelova i nema opasnosti da će se pri fizičkom udaru oštetiti delikatni mehanizam tvrdog diska. Naravno, odluka ovisi i o tome kako koristite svog Maca. Netko tko se bavi obradom videa ili je profesionalni fotograf nema previše koristi od memorije malog kapaciteta, ali možda bi ga veselio SSD scratch disk za Photoshop ili mali video buffer za brzu obradu i postprodukciju HD videa. Poznajem i neke igrače koji ga koriste tako da gore instaliraju cijeli World of Warcraft kako bi učitavanje novih zona bilo trenutačno! Ah, razmažene li civilizacije… Ukratko, ako imate koju tisućicu viška sigurno vam neće biti žao, ali nemojte uzeti model premalog kapaciteta jer ćete se više mučiti s preslagivanjem sadržaja na druge diskove, nego da uživate u njegovoj brzini. I nemojte ga slučajno posuditi uz opravdanje "malo da vidim kako radi" jer kada jednom probate SSD i naviknete se na takav rad - povratka više nema!
Za:
Protiv:
|
Komentari
Samo žašto carbon copy cloner kad OSX ima u sebi alat koji isto radi bez greške ( migration asistant )
http://eshop.macsales.com/shop/SSD/OWC/Mercury_Extreme_Pro_6G/
cijena je pala za nekih 30-40 zelembaća u mjesec dana, a čini se da je fakat dobar i pouzdan...
Sve me nekako svrbi paypal account da još malo ubrzam već dovoljno brzi MP 8C
Za godinu dvije će se sve te dječje bolesti i manjkavosti SSD tehnologije istitrati, a cijena će biti drastično niža.
@scarface32 - cijelu tu priču sa senzorima pišem u tekicu pod "loši potezi".
No kako sada stvari stoje mislim da ću još malo pričekati i nabaviti WD 750GB na 7200rpma za sada.
HDD je na mjestu superdrivea. Sada su veći fileovi i oni koji ne trebaju brz pristup na HDD (320gb), a instalacije i radni fileovi na SSD.
Cijeli kit (za unibody) sa alatom i svim potrebnim za razumne novce na macsales.com
Sve radi prema očekivanom. Baterija traje jednako, s adapterom za superdrive bay dolazi i kučište za samu pržilicu, lijepo i tanko.
Sveukupan trošak: cca 2000kn.
Upravo objavljen video novog top-of-line iMaca s 256 GB SSD-om!
Nakon što sam nadogradio na 8GB rama još to nije bilo "to" pa sam se odvažio za kupnju SSDa. Nakon ne znam koliko pročitanih foruma uzeo sam Intel 320 128GB. Je da je nešto skuplji (nekih 100-200kn) ali po netu najmanje problema s njim, a performanse jako dobre.
Rezultat - drastično ubrzanje: sistem se diže u roku odmah (od paljenja na gumb do početka rada 19 sec), svi programi se otvaraju trenutno bez loptanja. Cjeli MBP se manje grije i da ne kažem da je nečujan (nije si ni prije čuo nešto specijalno). U početku sam mislio da će biti malo mjesta, ali kad sam poprebacivao dio koji koristim skoro pa nikada i iTunes library na TimeCapsule i dodatni NAS ostalo mi oko 36GB mjesta.
Ovo je sad maksimalno što se ovaj moj može ubrzati, nema koristi ni od bržeg SSD-a jer SATA kontroler ide do 3Gigabita pa recimo SSDovi na 6Gigabita su čisto bacanje novaca jer se ne mogu iskoristiti do maksimuma.
Ukratko moje tople preporuke svakom tko misli u svom MBP zamijeniti HDD sa SSDom.
Dakle, osjećaj brzine je nevjerojatan, Vue 9.5 xStreme koji je mrcina od softvera se otvara za 2-3 sekunde... čudo jedno
Navodno su OWC i ostali koji su na novom Sand Force kontroleru, napravljeni tako da im ne treba TRIM jer imaju svoj vlastiti sustav Garbage Collectiona, TRIM samo može poremetiti stvari
Eto toliko, hvala
meni je u user folderu situacija sljedeća: documents - 10 GB, library - 10 GB, movies - 120 GB, music - 22 GB, pictures - 2 GB i virtual box - 53 GB.
i šta sad? šta od toga mora na SSD?
a na koji disk se instalira OS, jel on ostaje na HDD-u?
ako radim instalaciju od nule, šta onda? kako instaliram OS na oba diska?
Druga stvar koju treba znati je da se otkrila neka nekompatibilnos t ove serije s Lionom pri zapisu restore image situacija, pa vrlo lako može doći do korupcije file systema koji Disk Utility ne može popraviti. To je dosta ozbiljna stvar, pa svakako držite SSD pod TimeMachineom. Meni se to već dogodilo, sada ćemo vidjeti ima li ovaj update ikakve veze s tim.