13.10.2017 | 12:31
Dijete kaže:
Mak je jednom dofural 17" Powerbook na mek kavu u kaptol centar... ja sam u ruksaku imao 12" iBook... popio sam dva Guinessa i espresso... bila je to super mek kava...
, da McCoffee, veliš
Ja sam ga samo preko Večernjaka znao.
On je radio nešto u info grafici, ili tako nekom odjelu, ne baš u samoj grafici - mada je sve znao.
Osim po ljubavi prema Apple-u, kojeg sam kao tvrtku upoznao preko njega početkom milenija - znao sam ga i po dolascima u Gradsku (rubriku Zagreb), kada bi ili rekao za neku temu o kojoj bi se treba nešto pisati, ili bi dofurao
lude fotke koje bi sam okinuo prilikom dolaska na posao.
Evo još dva primjera koja pamtim s tim Gospodinom.
Kako nam je (meni i još jednom mladom kolegi, znat će on o kome pričam) pričao o iPodu, jer sam ja noć prije pokrivao (sektori u Gradskoj su mi bili Medvednica i promet), izvlačenje brojeva za prvu Snježnu kraljicu (2005. godina) na Trgu bana Jelačića. Točno se sjećam, nagrada je bila valjda 4. generacija iPoda, a voditelj eventa
Fodor.
Tada Apple nije bio mainstream, i nitko u Hrvatskoj (osim rijetkih) nije znao što je iPod.
Još je Fodor pitao ljude, i toga koji je osvojio nagradu po ne znam kojem sistemu: "znate li šta je iPod?". Ovaj odgovora "ne." Fodor njemu:"ne znam ni ja, ali sada ga imate!"; s onim svojim glupastim cerekanjem.
Uglavnom, drugi dan listamo novine i tražimo svatko svoje žvrljotine i na prvom katu sjedi MAK za baš tom mrcinom koju ti - Dijete - opisuješ, i počne nam objašnjavati koji je to klinac čovjek osvojio. Kako je to izvrsna stvar: ima kapacitet do 64 GB (tada su HDD-ovi kućnih usera imali po 80 GB), tu ti stane muzika, slike, ovo, ono - zapravo novi tip walkmana u kojega stane 32000 pjesama.
Priča druga:
Spustio se u Gradsku (tada je sjedio na katu, a Gradska je bila u prizemlju) da bi urednici dao sliku koju je okinuo pri dolasku na posao, vozeći se u vlaku. Slika je bila izvrsna, slikana iz vlaka. koliko je oštra bila, ili je imao izvrstan fotoaparat, ili je vlak stajao.
Tip sa lukom i strijelom (izgledom profesionalnim), kraj njega drugi (možda trener, frend; pitaj Boga), nekih 15-ak metara od njih meta, a pet metara iza mete dječačić se bezbrižno ljulja na ljuljački.
Slika IZVRSNA (mislim, to je ono kada uloviš trenutak, jer ovaj je baš nišanio), kada smo pogledali sliku nismo mogli ne pomisliti "gle kretena, pogodit će klinca!"
Sutradan je bila u novinama, naravno...