26.06.2024 | 14:35
JOHN kaže:
I ne treba se ići u servis ili imati servis kako bi se shvatilo da su današnja vozila teška govanca, naročito zbog elektronike. Samo je pitanje koliko si u stanju biti glup kako bi ga preplatio ili ga uopće kupio
Ne slažem se s tom konstatacijom. Mislim da Djuro Genijalac, em što se razumije u temu puno više od ikog od nas, em što radi točno takav posao, ima stav koji je puno bliže istini.
Moja iskustva, obrnutim kronološkim redom:
- Subaru XV 1.6 benzinac boxer osnovna oprema, 5 godina, 142.000 km, 0 ozbiljnih problema, 1 sitni problem (automatsko spuštanje suvozačkog prozora s vozačkih komandi od prije godinu dana ponekad ne proradi od prve, neautomatsko spuštanje radi uvijek). Infotainment sustav je imao glupi SW bug - pojačavanje servisne obavijesti nije radilo s volana, nego samo s osnovne komande (okretnog gumba) do prvog updatea softvera.
- Ford Galaxy, 2.2TDCI napucan svom opremom koje je bilo u ponudi 13 godina, 437.000 km, bilo je kvarova i servisa, ništa neočekivano s obzirom na kilometražu i ništa što bi me ostavilo na cesti, ikad. Što se elektronike tiče, jedan kvar koji se ispoljio negdje kad je auto imao 3-4 godine, krepao je blok tipaka - komandi na volanu - za tempomat te je dvaput u životnom vijeku auta krepao motor desnog prednjeg brisača, treća štopka zamijenjena cca oko 300.000 km, negdje pred kraj života je, nakon jednog sudara počeo povremeno zezati senzor nagiba auta (po kojem se automatski niveliraju ksenonski farovi)
- Toyota Corolla Verso 2.0 D4D, 2006. godište, prodana s 13 godina i cca 250.000 km (ako dobro pamtim), novi vlasnik je veselo i dalje koristi, javi se porukom svake godine kad je vozi na registraciju, injektori zamijenjeni repariranima (Denso) na cca 180.000 km. Sveukupno nekih 3-4 komada H4 žarulja i možda nekoliko ovih drugih. Nikakvih drugih problema povezanih sa strujom nije bilo
- Toyota Carina 3 1.6 16V benzinac nekog višeg ranga opreme za ono vrijeme, 1995. godište, vozili smo ga od 2001. (80.000 km) do 2011. (220.000 km), a nakon toga nećak, pa njegov stari, dok ga nisu doderali na smrt prije 2-3 godine. Konačni saldo je blizu 500.000 km. Krepala (električki) dva injektora kad je auto imao cca 8-9 godina, jedan za drugim na razmaku od pola godine. Zamijenjena lambda-sonda cca na 180.000 km. Krepao motor stražnjeg brisača cca na 160.000 km. Određeni (jednoznamenkasti) broj raznih pregorenih žaruljica. To su svi kvarovi "na struju". Osim toga, zamijenjena pumpa vode na cca 100.000 km. Nakon što sam ga (razbijenog) prodao šogoru, dalje nisam pratio sve, znam da su mijenjali stražnje kočione cilindre nekih 5 godina nakon što je otišao od nas, i još jedno 2 godine kasnije su prebrtvili kompresor klime. U nekom času je karoserija počela jako korodirati i tu mu je negdje bio kraj.
- Daewoo Tacuma 1.6 16V, neka osrednja oprema za ono vrijeme, godište jbt nemam pojma koje, možda 2001, kupili 2004 (36000), prodali 2007 (90000), na autu se u te tri godine NIŠTA nije pokvarilo, a niti vlasnicima prije nas (kumovi od šogorice). Auto smo prodali nakon samo 3 godine jer mi je potrošnja bila (u odnosu na Toyotu) neprihvatljivo velika. Prodao ga kolegi iz firme i prijatelju iz osnovne škole koji je prije toga vozio Škodu Favorit i koji je bio oduševljen potrošnjom
. Dobio ga je za prijateljsku cijenu i uskoro odradio veliki redovni servis, ali je i dalje bio jako zadovoljan. Koliko pamtim, nekih 5 godina kasnije je imao veći izdatak vezano za ispušnu granu i katalizator. Sa strujom nikad ništa. Nikad. Ništa.
- Mazda 323BF 1.3 benzinac, 1989. godište, nitko ne zna koliko kilometara
, kupili ga 2002. godine, poklonili 2004. Auto je bio polugroblje, više puta provaljen (prije nas), netko je prije nas nalijevao običnu vodu u rashladni sustav pa se nakupilo kamenca i ljeti je zakuhavao. Zamijenili hladnjak i to je bilo to što se tiče servisa. Sa strujom nikad ništa. Ni žaruljice. Osim što je motor već bio na umoru (trošio ulja...). Poklonili nećaku (ne onom istom
). On ga je derao još par godina i prodao dalje. Tek taj (nemam pojma koji bi to po redu bio, vjerojatno) 9. ili 10. vlasnik je napravio generalku. Nećak nam je rekao da je viđao taj auto parkiran pred raznim moslavačkim birtijama sve do 2015. godine.
- Renault 4 TL 1984. godište, čovjek od kojeg smo ga kupili je iskreno priznao da ne zna koliko kilometara jer je on sam zamijenio motor dvaput
. Kupili 1999 za 2000 DEM, prodali 2002 za 1800 DEM (tražili 2000, kupac tražio popust, našli smo se na 1800
). Taj nam je prevezao TONE i TONE građevinskog materijala. Imali smo rupu na ispušnoj grani (zavareno) i puknutu letvu volana (to je bilo zabavno iskustvo
). Sa strujom ništa. Ni žaruljice. Ali OK, na tom autu stvarno nije bilo puno struje.
- Rover 416 SLi 1.6 16V visoko opremljen, 1994. godište kupio ga moj pokojni stari iz salona u Trstu sa 12.000 km, prodao ga ja jednom mladom pomorcu 2001. godine sa cca 85000 km) jer nam nisu dječja kolica stala u prtljažnik
. Ovaj ga je zapeštao u stablo mjesec-dva kasnije, totalna šteta.
Nula problema, ikakvih. Niti žaruljice, ništa, ništa, ništa baš ništa. Samo redovni servis.
Auti s kojima jesam imao problema sa strujom (ja ili netko meni blizak):
- Opel Ascona 1.6D (ne turbodizel) Touring oprema, 1986. godište, kupio ga moj stari iz Njemačke 1989. godine sa 46000 km, prodao ga ja svom kumu 2000. godine (cca 180.000 km) za 20 puta po 100 DEM
. Isto se kvarilo toga juhuhu, ali to je prvi moj auto nakon stojadina pa sam svejedno bio oduševljen "kako je dobar"
. Što se struje tiče, bilo je stalno nekih sranja, ni ne sjećam se više svih, ali pamtim ovako: glavni kabel za napajanje grijača motora, je*o me je tucet puta dok nisam popi... i kompletno ga zamijenio, od-do. Skupa s tim kabelom i relej grijača koji je isto stalno bio "radim-ne-radim" i kabel za napajanje ventilatora hlađenja hladnjaka (pri niskim brzinama) koji je bio pretanak (tvornički, od početka) i pomalo se topio dok nije zapalio cijeli snop u kojeg je bio zabandažiran. I sjećam se kako su me tada uvjeravali "Jebiga, stari, nemaš sreće jednostavno, to je njemačko auto, kvaliteta, kužiš, nema tu..."
- Stojadin 1986. godište. Vozio ga od 1989 do 1994. Kilometre nisam pratio jer je bila pukla sajla od brzinomjera
Ajoj... bolje da ne počinjem. Nisam ga smio parkirati uzbrdo kad pada kiša, jer je nalijevalo kišu kroz ventilacijske otvore unutra i onda sva sranja s električnom instalacijom koja idu s tim. Pa pišanje po pumpi goriva ljeti. Pa stisneš štopku, pale se žmigavci...
Prikočiš, auto vuče ulijevo, a ti ga trgaš volanom udesno. Điha, konjiću! Tigar Trayal gume...
- Renault 25 1984. godište 1.9 benzinac, čudo opremljen za ono doba, službeni auto u firmi, vozili smo ga na dulja putovanja nakon što je direktor dobio novi auto, a ovaj je ostao za raju. Pričamo o 1995. do 2000. godini. Kilometri negdje oko 200.000, koliko se sjećam, kad je prodan na dražbi. Jako udoban auto, stvoren za duga putovanja (ako zanemariš da nije imao klimu). Zapalila nam se instalacija na benzinskoj pumpi u Makarskoj, na putu za Dubrovnik, u svibnju 1996. oko 18:30. Problem je bio u kabelu od kratkog svjetla (srećom bili smo dvojica elektro struke u autu pa smo nešto iskemijali). Do Dubrovnika je kolega vozio pod dugim svjetlima, a ja sam, kad bi nailazili s druge strane auti, palio sva 4 žmigavca i gasio duga svjetla (nisam imao tipku, nego dva komada žice spoji-odpoji). Ventilacija kabine je uvijek radila po svom. Okrećeš ti onu preklopku brzine ventilatora, ali on bira brzinu koju on hoće.
S rikvercom se uvijek (kažu - od prvog dana) skupa palio i desni žmigavac (ne kao žmigavac, nego onako, trajno). Lampice na instrument tabli su bile više dekorativne. To se palilo i gasilo na random. Ništa nisi mogao po njima zaključiti. Isto, kažu, od prvog dana.
- Renault 18, 1982. godište, kupili moji starci iz IMV Novo Mesto, još sam bio klinac. Od prvog dana bi na riječkoj kiši sva svjetla popi*dila. Kad god bi stari uključio bilo koji žmigavac, gasila su se kratka i/ili duga svjetla. Odnosno, nisu se gasila, nego su se prigušivala u ritmu žmiganja žmigavaca. Stari je 100x išao u servis, pod garancijom, uzalud. Na kraju je prihvatio novčanu odštetu i savjet "ne vozite ga po kiši, jebiga". U Rijeci.
Eto, tako. Moje je iskustvo - auti su NEKAD bili DRAMATIČNO nekvalitetniji, nego danas. Mora biti da ima neke veze i s izborom marke?