21.10.2024 | 16:54
smayoo kaže:
Zar ništa od te tehnologije nije napredovalo? Nekad se na stojadinima, kao, po pravilu, ulje mijenjalo na svakih 5000 (iako to nitko nije radio). Zar ćemo se na to vratiti?
Nekad je zastava 101 (aka Fiatov motor) razvijao 55 KS (40 kW) iz 1108 ccm. Danas iz tolikog motora razvijaš 3-4 puta veću snagu. To znači da je toplinski tok koji prolazi kroz motor također barem 3 puta veći (recimo da smo efikasniji), ali ono što je ključno, tlak na ležajevima radilice je 3-4 puta veći (a ako je u pitanju trocilindarski motor, onda dodaj još 30% na tu vrijednost), a ležajevi radilice plivaju na ulju. Ako se uljni film prekine, game over, imamo zaribavanje i kapitalni kvar motora.
Potom, u pravilu se više ne koristi sivi lijev u izradi motora (ok, niti fiat ga nije koristio za ove motore, priznajem) koji ima puno bolja klizna svojstva. Istovremeno, u potrazi za smanjenjem mehaničkih gubitaka je smanjena širina ležajeva radilice za 20-ak posto (kako glavnih, tako i letećih) pa onaj tlak koji ulje mora držati povisi za još tih 20 posto. Tako je tlak koji ulje mora izdržati u motoru u odnosu na stojadina porasao za cca 4,7 puta (ako uzmemo da je ishodište 3 puta veća snaga koju razvija motor pri istim okretajima, a ako uzmemo u obzir downspeeding onda to raste još i više, ali za volju raspre zaokružimo to na okruglih 5 puta.
Dakle, u startu imamo 3 puta veći toplinski tok koji prolazi kroz motor (većinu pokupi rashladna tekućina, ali dobru trećinu preuzima na sebe ulje, posebno kod turbomotora), potom imamo cca 5 puta veće tlakove na kliznim ležajevima radilice i za kraj, imamo manju količinu ulja u karteru (cca 3-4 litre).
Sad pogledajmo kako je napravljen motor: prije su bile zračnosti dvostruko veće nego danas, trajnost motora cca 100 tkm. Danas motori normalno odrađuju 300 tkm pa i više bez potrebe za generalkama.
I sad na to dolazi sve manji viskozitet ulja u potrazi za mehaničkom efikasnošću motora; nekad su normalne gradacije bile 15W40, danas je već 5W30 zastarjela gradacija ulja i uvodimo 0W20, a na obzoru su 0W16 i čak i 0W8. Tako lako tekuća ulja (kolokvijalno rjeđa, iako znamo da to nije ispravna formulacija, jer je viskoznost recipročna vrijednost fluidnosti) traže još manje zračnosti na kliznim ležajevima radilice, jer bi inače iscurilo ulje i ostali bi bez uljnog filma...
Zašto ja preporučam da se prepolovi servisni interval ulja? Zato jer su motori visoko toplinski opterećeni, i puno rade u mjestu kad brojčanik stoji. Ispravno bi bilo bilježiti radne sate motora, ali imamo brojčanik s kilometrima pa ovaj rad u mjestu ostane nezabilježen. Ulje stari, nakuplja nečistoće (ne zaboravi da je jedno od ključnih svojstava dobrog ulja njegovo detergentno svojstvo koje otapa garež i dovlači ju u karter, a čisto ulje nakon filtracije ide ponovno u proces podmazivanja i čišćenja) i slabi mu efekat čišćenja. To s vremenom dovodi do zaribavanja karika u klipu. Pritom mislim na ulje karike koje brišu ulje sa stijenke cilindra kad klip ide prema dolje i to sastrugano ulje se kroz otvore u klipu cijedi dolje u karter. Kad je ulje prljavo, i staro, može koksirati u tom dijelu klipa (koji je jako toplinski opterećen, sa strane čela klipa je pakao izgaranja) i začepi te rupe za drenažu, ulje se tu nakuplja i karike se zacvikavaju. Karike moraju biti pomične da bi radile svoju funkciju, ako su zacvikane, motor počne trošiti ulje. Da se to spriječi, preporučam da se ulje mijenja na pola servisnog intervala. Nije užasan trošak, a pomaže motoru nemjerljivo.
Uza sve to, interval zamjene ulja će biti u pravilu 10-15-ak tisuća km, dakle 2-3 puta veći od stojadinovog