29.11.2022 | 08:41
Dok je na bojištima status quo (Rusi napadaju po cijeloj liniji, AFU ih odbija), evo pregleda zanimljivog summita CSTO-a prošli tjedan i osvrta na Bjelorusiju i Lukašenka u ovoj sramotnoj agresiji na Ukrajinu. Dobavljač informacija je ono duboko grlo iz FSB-a koje se naziva Winds of Change. Zanimljivo sve skupa i baca novo svjetlo na CSTO, odnose između njegovih članica. Za početak, tko ne zna, CSTO (Collective Security Treaty Organisation) je ex-SSSR organizacija koja je zamišljena kao pandan NATO-u. Članice CSTO-a su bivše sovjetske republike SSSR-a koje su 1991. raspadom SSSR-a postale samostalne države.
Za početak, zgodno je primjetiti kako je armenski predsjednik napadno držao odmak od Putina na zajedničkoj fotografiji sa summita tip: prijatelji? Ne, slučajno poznanstvo, samo to....
No, krenimo na priču koja se kotrlja već neko vrijeme o napadu Bjelorusije na Ukrajinu. FSB je pomogao Ministarstvu vanjskih poslova da sklepa zajedničku izjavu tj. rezoluciju sa summita koja bi na mala vrata otvorila mogućnost Rusiji da instrumentalizira kompletan CSTO u svrhu svojeg osvajačkog pohoda u Ukrajini. Drugi odjel se spominje bez preciznijih pojašnjenja, a njih je nekoliko. Onaj koji je bitan u ovom slučaju je u Ministarstvu vanjskih poslova i on je zadužen za Ukrajinu, Bjelorusiju i Moldaviju. U startu je LUkašenko smatran lakom metom, tj. nekim koga će biti lako natjerati da pleše kako MOksva zasvira. No, nakon kolapsa SVO, a da stvari ne idu dobro bilo je jasno već treći dan, Lukašenko se počeo otimati kontroli, i FSB nije bio u mogućnosti da ga ukloni.
Prisjetimo se njegovog sastanka s vojnom vrhuškom 01.03. kad je on javno prikazao kartu s vojnim ciljevima koji su uključivali prodor do i zauzimanje Odese.
FSB je uvjeren da je to bio planski potez kojim je skrenuta međunarodna pozornost na stvarne ciljeve vojne akcije. Zašto bi on to napravio? Nakon javne demonstracije bjeloruske 'nepouzdanosti', Rusija mu je počela uskraćivati informacije što je pomoglo da se ne upetlja u sukob. Nakon toga niti jedan trik da ga se navuče nije uspio i onda je Moskva zaključila da će posegnuti za najstarijim alatoma zanata: potkupljivanjem. To je radilo 50%. Svaki puta bi Lukašenko uzeo predujam (uglavnom u vidu neplativih zajmova), održao agresivne govore protiv Ukrajine, ali čim bi transfer sredstava bio gotov, jednostavno bi odustao od preostale polovice iznosa i dalje ne bi poduzeo ništa. Jedan od njegovih glavnih argumenata bio je da Bjelorusija nije spremna na aktivno sudjelovanje u SVO i zatražio je od VVP-a d amu nađe drugi okvir za sudjelovanje. Tako su došli na lukavu ideju: vijeće CSTO-a će staviti naglasak na borbu protiv terorizma i ekstremizna, području CSTO-a koje je pod izravnim nadzorom FSB-a. Ideja je bila da se potiho u rezoluciju ubaci ovaj tekst:
1 "In order to optimize the mechanism of compliance with the rights of Member States to the Treaty and in accordance with Article 8 of the Charter, all Member States have the right to use their forces to counter terrorist threats on the territory of any of the Member States on behalf of the Organization." (teoretski, to bi omogućilo bjeloruskoj vojsci ulazak na teritorij Ukrajine koji je 'aneksirala' Rusija pod zastavom CSTO-a u svrhu borbe protiv terorizma)
2 "Under Article 10 of the Charter, Member States agree to intensify efforts to improve the consistency of their national laws."
Ove dvije, naizgled beznačajne rečenice su trebale biti ubačene u završnu rezoluciju od strane Drugog odjela za CIS zemlje u Ministarstvu vanjskih poslova Rusije. Ovaj odjel blisko surađuje s FSB-om i SVR (Vanjska obavještajna služba) jer su Bjelorusija, Ukrajina i Moldavija primarne mete ruske ekspanzije.
Bilo je to lukavo zamišljeno, ali ideja je u praksi doživjela potpuni kolaps kad je došlo vrijeme za provedbu. Ove kaluzule bi omogućile MInsku da pošalje svoje snage na teritorij UKrajine pod CSTO zastavom, jer bi to sad bila zakonska obaveza. Službeno bi se to vodilo kao borba CSTO-a protiv terorizma. Jasno da bi ostzale članice CSTO-a bile razjarene ovim potezom, ali CSTO je ionako sad tek malo više od mrtvog slova na papiru pa Rusija pragmatično želi iz njega izvući bilo što dok je to još moguće. Formalno suprotstavljanje Minska ovom bi bilo dosta teško.
Sad kreće krimić. Nitko ovaj plan nije dojavio Minsku. Da je to prošlo, onda bi njegov manevarski prostor bio sužen: sve smo riješili, sad nema izmotavanja. No, Lukašenko je na summitu javno izlanuo da 'sudbina cijelog CSTO-a ovisi o Ukrajini' čime su se pojavile prve napukline u ruskom planu; FSB je jasno uputio sve ruske sudionike u cijelom ovom pothvatu da ne spominju Ukrajinu nigdje ni u kojem kontekstu i da se potiho gura agenda borbe protiv terorizma kako bi se one rečenice ubacile u deklaraciju. No, Lukašenko je napravio ono u čemu je najbolji: skrenuo je pozornost sudionicima na kukavičje jaje koje im se podmeće od strane Rusije.
Armenija, koja ima Rusiju na piku odbila je potpisati bilo što, summit je propao i ode mast u propast. FSB sumnja da je u pozadini svega francuska tajna služba (DGSE), jer je Francuska ključni europski zaštitnik Armenije. Tako je FSB konstruirao priču po kojoj je Lukašenko izdajica (navodno se redovito sastaje s nekim sa Zapada) što ide preko njegovog ministartstva vanjskih poslova. I što se dogodilo? Bjeloruski ministar vanjskih poslova Vladimri Makej je preminuo u misterioznim okolnostima te o tome kruže razne priče. Čini se da je u pitanju odmazda FSB-a i VVP-a te upozorenje Lukašenku da malo pripazi što radi.
Za kraj, Winds of change zaključuje da je rat u Ukrajini izgubljen bez mogućnosti za preokret, posebno nakon kineske poruke o nekorištenju nuklearnog oružja, a sve ostalo je samo predstava za javnost i uvod u borbu za vlast koja je već počela.