06.01.2023 | 09:31
Pozdrav svima nakon nekog vremena. Na bojištima nema nekih velikih promjena. Sve su linije dosta fluidne pa jedan dan Rusi napadnu, AFU se povuku, a onda u protunapadu opet osvoje ono što je bilo njihovo. Lokalno se , dakle, događaju neke promjene položaja, ali globalno gledano promjena nema.
Kako su govorila predviđanja iz Ukrajine, čini se da je Rusija pokrenula novi val mobilizacije. Davor će sad reći: jesam vam rekao da oni ne mogu ovo izgubiti!, ali to je jedan način gledanja na cijelu stvar. Drugi način je da je Rusija u par mjeseci potrošila (potratila, kako god to htjeli nazvati) prethodno mobiliziranih cca 300 tisuća ljudi. Pa sad iz te činjenice sami izvucite odgovarajuće zaključke i pritom vodite računa o ovim činjenicama: NAKON prvog vala mobilizacije Rusija ne da nije napredovala prema ostvarenju svojih ciljeva, nego je izgubila i Herson i cijelo područje oko njega.
No, osobno mislim da se približavamo strateškoj prijelomnici ovog rata. Naime, Zapad je napravio puni krug u shvaćanju rata i njegovom tijeku. Krenulo se sa stavom da Ukrajina nema što tražiti, pada za 72 sata. To se nije dogodilo. Idući korak je bio: Ukrajina se herojski drži, idemo im malo pomoći da se mi bolje osjećamo oko toga, nakon što ju Rusija ipak pregazi. Rusija nije uspjela zauzeti Kijev i povukla je svoje preostale snage. Idući korak u shvaćanju Zapada bio je: Ukrajina bi mogla obraniti (veći dio) teritorija. To se sad mijenja u narativ: Ukrajina ovo može pobijediti u potpunosti.
Pritom se Ukrajina drži stare socijalističke (uz malu modifikaciju, jasno) koju smo i mi primjenjivali na socijalno nekad: čuvaj se, pa će te i socijalno čuvati. Ukrajina je to modificirala u: pomogni si, pa će ti i drugi pomoći.
Naime, ukrajinski stručnjaci su uspjeli u još jednoj adaptaciji postojećih platformi za NATO tehniku. Podsjećam na integraciju HARM projektila na MiG-29 što je jako zagorčalo život posadama S300 i S400 sustava na ruskoj strani.
Sad su uspjeli integrirati Sea Sparrow SAM (Surface to air missile) na postojeće sovjetske BUK platforme kojih imaju na bacanje, ali im je ponestalo projektila za njih. Sea Sparrow je zamišljen kao mornarički PZO sustav za zaštitu brodovlja od prijetnji iz zraka i koriste ga sve mornarice NATO-a kao i Australija. Na ovaj način je Ukrajina vjerojatno srednjeročno riješila problem PZO, jer joj sad nisu potrebni kompletni sustavi, nego samo rakete koje su već stigle ili su u dolasku kao dio paketa pomoći vrijednog 3,8 milijardi dolara.
Drugi dio pomoći koji stiže u Ukrajinu se sastoji od oklopa. SAD šalje 50 Bradleya (koje i mi kupujemo).
Oklopno vozilo koje se iskazalo u Zaljevu protiv ovih istih tenkova (T-72 uglavnom) s kojima će se susresti u Ukrajini i ubijalo ih kao muhe pomoću ugrađenog topa (25 mm) s pancirnim zrnima koja su prolazila kroz oklop T-72 kao kroz putar. Činjenica je da su se pješačke snage Iraka skrivale iz tenkova, ali Bradleyi su ih tako rešetali da su i ti pješaci iza tenka bili doslovce raskomadani pa je pješaštvo prestalo dolaziti iza tenka (glavni cilj), jer su imali veće šanse preživljavanja na otvorenom...
Uz to Njemačka šalje 30-ak svojih oklonih Mardera.
A sve je počela Francuska objavom da šalje AMX-10 RC oklopno vozilo (nije gusjeničar, ali je opremljeno topom 105 mm) koje je defacto tenk.
Primjetan je trend udovoljavanja zahtjevima Ukrajine koja traži ozbiljnije borbene sustave koji su joj potrebni za oslobađanje teritorija koji je trenutno pod okupacijom. Tu se primarno misli na oklop koji sad počinje stizati. Tome treba pridodati M-T55S iz Slovenije (temeljito obnovljen T-55) te češke T-72 koji su također prošlo kroz program obnove i poboljšanja. No, oružja iz sovjetske ere se polako troše, sve članice NATO-a sa zaostalom sovjetskom tehnikom su to već manje-više donirale Ukrajini i idući korak (kojem već svjedočimo u koracima) je potpuni prelazak Ukrajine na NATO naoružanje koje se, čak i u svojim starijim generacijama pokazalo potpuno nadmoćno i bitno efikasnije od sustava koje koristi Rusija.
Nastavno na to Norveška je poslala 10000 topovskih granata.
VVP je jučer proglasio prekid vatre i zatražio da ga se pridržava i Ukrajina dok traje Božić po Julijanskom kalendaru. Pravi razlog je ovaj:
Popuna streljiva za ruske snage koje se suočavaju s ozbiljnim nestašicama pojedinih tipova na bojištu. Ovo su bombe, a poseban osvrt zaslužuje način pakiranja i slanja u otvorenim vagonima i bez ikakve zaštite.
Trenutno svjedočimo razmještaju figura prije nego se krene u napad. Inicijativa je i dalje na strani Ukrajine, a ova oklopna vozila koja stižu sa Zapada meni izgledaju kao priprema jednog koncentriranog prodora iz smjera Zaporižja kroz rusku obranu koji će ruski okupirani teritorij prepoloviti i Krim ostaviti potpuno izložen. Kad smo već kod njega, most je i dalje izvan funkcije, a kad dođe do ovog prodora očekujem da će uslijediti novi udar na most s ciljem da ga prekine u potpunosti.