03.02.2023 | 21:05
Nakon mnogo natezanja, odgađanja i otezanja, Ukrajina dobiva zapadne tenkove. U isporuci će biti 120-140 tenkova tipa Challenger 2, Leopard 2A5/6 i M1A1/2 Abrams. Svaki od njih je noviji, moderniji, teži i veći od bilo kojeg ruskog/sovjetskog tenka koji Rusija koristi u agresiji na Ukrajinu.
Abrams je teži od T-72/T-80 za 15 do 20 tona. Da to stavimo u kontekst; Abrams na vagu donosi gotovo 75 tona u svojoj posljednjoj inačici ako je opremljen oklopom s osiromašenim uranom. O tome sam već pisao; SAD nisu NITI jednom kupcu Abramsa dosad isporučili taj oklop i sumnjam da će ga imati ovi isporučeni Ukrajini. Tako će i masa Abramsa pasti ispod 70 tona, ali to je još uvijek uvjerljivo najteži tenk na svijetu. No, zato je on, baš kao i Challenger ili Leopard puno bolje zaštićen i njegova posada (4 člana) ima puno veće šanse za odlazak s bojišta u komadu, nego ruske tročlane posade u tenkovima sovjetskog dizajna (T-72, T-80). Naime, pored većih dimenzija (dodatni član posade, posebna smještaj topničkog streljiva) zapadni tenkovi su teži upravo na račun svojeg oklopa.
Sovjetski tenkovi se oslanjaju na lijevani oklop koji je moderniziran upotrebom reaktivnih modula izvana koji trebaju pružiti određeni stupanj zaštite od ručnih PO oružja. No, sam oklop na tim tenkovima je pročitana knjiga. U Iraku su ih Bradleyi masakrirali svojim topom promjera 25 mm do te mjere da su zrna prolazila kroz cijeli tenk i izlazila van an drugoj strani; na početku sukoba se pješaštvo skrivalo iza tenka, no ubrzo su naučili da on u tim situacijama ne pruža apsolutno nikakvu zaštitu i pješačke snage su radije ostajale na otvorenom terenu; to im je pružalo veće šanse za preživljavanje; tenkovi su bili kao sir.
S druge strane, Zapad tvrdi da ruski protuklopni projektili koje njihovi tenkovi imaju u svojem naoružanju s udaljenosti većih od 2 km ne mogu probiti oklop ni na jednom od ovih tenkova koji dolaze u Ukrajinu. Ne tvrdim ni da je to istina, ni da nije, iako sam sklon vjerovati da su tijekom godina nakon kraja Hladnog rata i usporedbenim analizama na Zapadu dobro utvrdili činjenično stanje. Uostalom, T-72 je tenk koji je konstrukcijski star preko 50 godina i bilo bi zbilja porazno da u to vrijeme nije napravljeno ništa bolje.
Za početak, jedan od navjećih nedostataka ruske strane u Ukrajini je postao očit već u napadu na Kijev. AFU su već tad imale moderne zapadne sustave za noćno osmatranje koje ruskim snagama nedostaje. To je jedna od glavnih prednosti zapadnih tenkova: mogućnost opažanja ciljeva s velike daljine.
Drugi detalj o kojem sam već natuknuo tiče se posade. Sovjetski tenkovi imaju posadu od tri člana i sustav automatskog punjenja topa. Zrna su na karuselu ispod kupole i bilo kakav pogodak ili požar u kabini neminovno dovodi do njihove eksplozije. U tom procesu kupola u pravilu (12 tona koja je na tenku smještena samo svojom masom) odleti u zrak, a posada stradava. Zapadni tenkovi upravo iz tog razloga imaju spremište streljiva izvan kabine u kojoj je posada i pune se ručno. Ako se dogodi eksplozija streljiva, postoji okno za odušak koje izlijeće i tamo se ispušta tlačni udar. Šanse za preživljavanje su tako puno veće. Još jedan detalj značajno razlikuje sovjetske i zapadne tenkove. Naime, maksimalna brzina T-72 unazad je 4 km/h; T-80 je 10 km/h, a za T-90 6 km/h. To znači da u slučaju panike nemaju šanse za napuštanje bojišta. Naime, okretanje ih izlaže dodatnoj opasnosti, jer je oklop sa stražnje strane puno slabiji nego s čela pa logika nalaže da se povlače vožnjom unazad, a ona je toliko spora da će ih dotad topništvo druge strane dohvatiti.
No, sam tenk na bojištu nije dovoljan. Uz njega u napredovanju sudjeluje dodatna emhanizacija.
Ova slika sjajno ilustrira o čemu se radi.
Ovdje vidimo leopard i njegove radne izvedenice koje služe kao podrška napadima. Tenk je visoko pokretan, ali nije svemoguć. Zato ga u napdanim djelovanjima na razini psotrojeb prati i nekoliko oklopnih vozila koja imaju logističku namjenu. Jedno nosi sklopivi most za forsiranje manjih rijeka. Drugo je defacto buldožer koji poravnava protutenkovske rovove i istovremeno probija put kroz protuoklopni minsko polje, a treće služi izvlačenju oštećenih tenkova s bojišta. U pravilu je omjer 1:1:1:15-20 gdje se posljednji broj odnosi na tenkove.
Evo još par slika servisnih oklopnih vozila.
I na koncu i vlastita PZO za snage u napredovanju.
Svi ti segmenti snaga u napedovanju moraju biti koordinirani i znati gdje je tko, tko što mora raditi i djelovati usuglašeno. To je nešto što ruske snage dosad nisu pokazale ni u tragovima, a s gubitkom obučene profesionalne vojske i dolaskom mobiliziranih snaga s jedva (ako) obavljenom temeljnom pješačkom obukom ovakvi koordinirani nastupi niti neće biti mogući.