24.03.2024 | 15:19
drlovric kaže:
Ja pojma nemam sta se dogodilo u Moskvi niti me nesto me puno zanima, ali ne mogu se oteti dojmu da Putin ima zeludac pobiti svoje vlastite ljude
O da, itekako! Jedno pitanje za sve okupljene. Znate li kako je Putin došao na vlast?
Evo male poduke, a onda iz ovog primjera izvucite sami zaključke i dalje divanite o Moskovskom masakru.
U kolovozu 1999. Jeljcin je postavio tadašnjeg šefa FSB-a Vladimira Vladimiroviča Putina na mjesto premijera. Istog dana ga je najavio kao svojeg nasljednika. No, tu je postojao problem: da bi Putin postao predsjednikom, morao je proći kroz izbore u kojima nije imao šanse, jer je bio POTPUNO nepoznat. Ono, za javnost, doslovce nitko i ništa, nepoznati aparatčik koji se, u najboljem slučaju, mogao nadati podrški od 2-3%.
U trenutku imenovanja Putina, Rusija je imala svojeg omiljenog kandidata. To je bio Jevgenij Primakov, bivši Jeljcinov premijer koji se razišao u stavovima s Predsjednikom. Njega je podržavala i javnost, ali i državni aparat.
1999. su svi bili za Primakova. 84 od 89 guvernera (recimo kao naši župani, ali ovi su imali stvarnu vlast u svojim oblastima). Dakle, potpuna podrška sa svih strana = sigurna pobjeda na izborima? Sa potpunom podrškom Kremlja i FSB-om iza njega, Putin je i dalje bio nepoznat pretendent na prijestolje koji se imao suočiti s puno popularnijim (kao 20 PUTA popularnijim) suparnikom. Mission impossible. Osim, ako se ne dogodi neko čudo.
Došao je rujan 1999. i Rusiju su zadesila 4 bombardiranja/razaranja civilnihs tambenih zgrada: 1 u Dagestanu, 1 u Volgodonsku i 2 u Moskvi. Svi su napadi izvršeni na velike stambene zgrade (nešto između SuperAndrije i Mamutice u Zagrebu) i za sva četiri napada su službeno optuženi Čečeni.
U tim je napadima ukupno bilo više od 300 žrtava (sve civilne), a više od 1700 ih je ranjeno. Ništa se ne prodaje kao strah; ovo su bile najobičnije civilne zgrade i svi su bili u strahu od ponavljanja nečeg sličnog.
Datumi u rujnu 1999. koji su vrlo indikativni:
04.-16. napadi na zgrade
16. Duma potvrđuje Putina kao premijera
24. Putin drži svoj čuveni govor u kojem obećaj da će pobiti sve teroriste gdje god da ih zatekne: 'ako budu na zahodu, tu će umrijeti.'
1. listopada 1999. Rusija šalje vojsku u Čečeniju kako bi svrgnula odmetničku vladu u Groznom koja se drznula, zamislite vi to!, osmisliti budućnost Čečenije bez ruskog zagrljaja (zanimljive paralele bi se mogle izvući iz ovog vezano uz stanovite događaje 23 godina kasnije). Rat je završio brzom pobjedom Rusije i do prosinca je Putin postao nacionalni heroj koji je spasio domovinu. Rat mu je donio potrebnu popularnost te je postao najpopularniji političar u Rusiji te je 2000. odnio laku pobjedu na predsjedničkim izborima, baš kako je bilo planirano. Teško se oteti dojmu da mu je rat došao baš kao kapa na ćelavu glavu, zar ne?
Bez rata ne bi pobijedio nikad, pa ni tad.
Ima toga još ovdje, ali da dalje ne prepričavam, preporučam da ovdje pročitate priču o tim napadima i zašto je to bila akcija FSB-a s namjerom da se Putina instalira na mjesto predsjednika.
www.svoboda.org/a/30172990.html
Ruska je stranica, ali je potpuno upotrebljiva uz google translate.