31.12.2010 | 14:52
Eto, prošlo je desetak i više dana od kada sam kući donio novi iMac 27” i5 2,8GHz pa mislim da je već došlo vrijeme da napišem par dojmova. Da odmah naglasim da sam nakon višegodišnjeg druženja sa samostalno složenim PCjima sa Windowzama prešao na MAC OS X, pa su neke početničke muke bile normalne.
Dakle, od samog početka doživljaj sa iMacom je nešto posebno lijepo, dobro i produhovljeno. Od same ambalaže koja je tako dobro i lijepo napravljena da mi je žao baciti, pa sve do prvog paljenja. Pa evo dojmova i iskustva mog switchanja sa PeCeja na iMac 27”
Raspakiravanje i prvo pokretanje
Aplleovi proizvodi dolaze u lijepoj i funkcionalnoj ambalaži pa je raspakiravanje pravo zadovoljstvo i sve što treba tek je mali skalpel kojim treba pažljivo zarezati samo prozirne pečate koji sprečavaju otvaranje. iMacov ekran zaštićen je prozirnom folijom čiji su rubovi zaljepljeni direktno za aluminijsko tijelo uokolo ekrana. Preko toga još je navučen filc koji štiti cijeli iMac osim njegovog postolja na koje je također zalijepljena prozirna folija. Savjetujem skidanje svih zaštita prije početka upotrebe. Naime, prozirna folija koja štiti ekran je vrlo kvalitetna i ako se ostavi ne smeta, ali kako se iMac jako grije naročito na gornjem dijelu može doći do promjene sastava ljepila pa bi onda moglo biti problema s kasnijim skidanjem i čišćenjem. Možda bi mogli pomisliti da to niko ne bi napravio, no vidio sam da ima ljudi koji su godinu dana sjedili i ležali na kauču u svojoj kući s kojeg nije bio skinut zaštitni najlon u kome je isporučen
![](https://www.jabucnjak.hr/components/com_kunena/template/jabucnjak/images/emoticons/wink.png)
Prije prvog paljenja sve što je potrebno napraviti jest spojiti kabel od napajanja, te umetnuti baterije u bežičnu tipkovnicu i miša. Nakon pritiska na tipku za paljenje koja se nezgodno nalazi otraga u lijevom donjem uglu iMaca zabava može početi.
Dojmovi o hardwareu
iMac 27” ima doista veliki ekran, fantastičan za one koji vole imati više toga otvoreno jedno pored drugog, npr. Dva ili čak tri teksta u Pages ili dvije tri web stranice u pretraživaču za usporedbu, da ne spominjem doživljaj u igrama. Naime, nativna rezolucija je 2560x1440 pixela. Izgled iMaca i njegovog aluminijskog tijela je vrhunski, ali mene osobno smeta razmještaj konektora na stražnjoj strani, kao i položaj dugmeta za paljenje i standby. Na ovako velikom iMacu čak je i položaj superdrive-a na desnom boku nezahvalan jer se treba poprilično saviti da bi se vidio otvor za umetanje CD-a tj. DVD-a. Položaj dugmeta za paljenje nije problem ukoliko se iMac stavlja u sleep (spavanje) način, jer se tada može paliti klikom na mišu ili tipkom na tipkovnici. Problem položaja priključaka USB može se riješiti kupovinom produžnog USB kabela ili pak žične Apple tipkovnice koja na sebi ima dva dodatna USB priključka. Potreba za superdrive-om je sve manja tako da njegov položaj zapravo i nije toliko bitan. U ovih tjedan dana ja sam u njega uložio samo dva DVD-a.
Još jedna zamjerka ide da je ugrađen samo jedan FireWire 800 konektor. Tako da kad želim skinuti video sa moje HD kamere, onda prvo moram otkopčati vanjski tvrdi disk, a to mi nikako ne odgovara. Nadam se da ću negdje naći FireWire 800 HUB. Morao sam isto tako potražiti i novi FireWire kabel za kameru jer originalni je FW400 4-8, a sada mi treba FW800 4-9. Srećom uspio sam ga naći u Rijeci u Ventex trgovini. Već je isprobano i radi
iMac 27” sa i5 CPU-om na 2,8GHz, sa 4Gb RAM-a, 1Tb HDD-om i ATI Radeon HD 5750 sa 1Gb VRAM-a sasvim je pristojno računalo koje će i teže i zahtjevnije poslove kao što je video obrada odraditi bez problema. 3D igre poput Half Life-a u punoj nativnoj rezoluciji guta za doručak. Ipak, kod više istovremenih zadataka osjeti se povremeno trzanje, naročito ako barem jedan od procesa intenzivnije koristi ugrađeni tvrdi disk (npr. iPhoto uvozi 18.000 fotografija) pa bih svakako preporučio makar i naknadno proširenje RAM memorije na barem 8Gb. Kod dužeg rada gornji dio alu kućišta prilično se zagrijava, a kod intezivnijih poslova ugrađeni ventilator povremeno ubrza svoju vrtnju što za posljedicu ima pojačanu buku, na koju sam ja doduše navikao sa PC-jima, ali koja nije u skladu sa općepoznatom tvrdnjom da su Appleovi proizvodi jako tihi, tj. nečujni. Ugrađeni tvrdi disk također ispušta zvukove kod intenzivnijeg korištenja, no srećom to barem kod mene nije prečesto pa je prihvatljivo. U svakom slučaju daleko bolje od svih PeCeja s kojima sam do sada radio.
Magic mouse je kod mene tražio navikavanje. Ja sam do sada koristio mišonje od Microsofta ili pak Logitecha koji su svi redom bili veliki i fino sjedili u mojoj povećoj šaci. Magic miš profilom je nizak i ima samo jedno dugme
![](https://www.jabucnjak.hr/components/com_kunena/template/jabucnjak/images/emoticons/laughing.png)
na što se treba naviknuti. Pored toga ponekad kad kažiprstom dotaknem njegovu površinu to zna biti interpretirano kao da želim skrolati, a zapravo ne želim. Pored toga čini mi se dosta teško u isto vrijeme držati ga i raditi geste sa dva prsta. No, to je osobno i ovisi o veličini šake, dužini prstiju i prethodnim navikama. Trenutno su u njemu alkalne baterije koje su isporučene sa njime i nakon desetodnevnog intezivnog korištenja i ne gašenja kad se ne koristi, javlja da su baterije na 80%. Čini mi se da troši baterije nešto brže nego moj zadnji Logitech LX5, ali za to imam riješenje sa punjivim baterijama od Varte 2000mAh sa super punjačem koji ih napuni za 15 minuta.
Bluetooth tipkovnicu koja je isporučena sa iMacom zamijenio sam sa Apple žičnom tipkovnicom koja ima i numeričku tastaturu tako da je nisam puno koristio do sada. Jedino što sam je bez problema spojio na iPad
![](https://www.jabucnjak.hr/components/com_kunena/template/jabucnjak/images/emoticons/smile.png)
Kod obje tipkovnice potrebno je privikavanje jer na tipkama su otisnuti samo osnovni znakovi, a ne i oni dodatni koji se obično dobiju kombinacijom tipki. To će naročito nedostajati novim switcherima sa PeCeja, ali postoji jedna dobra solucija za to. Treba samo otići u System preferences -> Keyboard i staviti kvačicu ispred opcije “Show Keyboard & Character Viewer in menu bar” pa će se na izbornoj traci na vrhu ekrana desno gore pojaviti sličica prozorčića sa asteriksom “*” na koju kad se klikne daje mogućnost prikaza preglednika posebnih znakova i preglednika tipkovnice. Dakle, kada ne znate di se nalazi npr. “@” odaberete prikaz tastature i onda počnete pritiskati tipke “alt”, “shift”, “ctrl” i “cmd” i njihove kombinacije i nema tog znaka koji nećete naći. Onda samo preostaje da se oni češći zapamte i to je to.
Žična tipkovnica ima prilično kratak USB kabel koji je zapravo dovoljan ako će tastatura biti smještena blizu iMaca na istoj površini stola. Za nas koji imamo poseban stol za računalo i sa ladicom za tastaturu taj kabel je prekratak, no zato uz tastaturu dolazi još jedan produžni USB kabel upravo za tu svrhu i SAMO za tu svrhu. Naime konektor na produžnom kabelu ima jednu izbočinu koja sprečava spajanje normalnih USB konektora, već se može spojiti samo tastatura čiji konektor ima specijalno udubljenje. To je šteta, jer u slučaju da ne treba za tastaturu sasvim bi lijepo poslužio za spajanje drugih uređaja bez potrebe da se zaviruje iza iMaca u potrazi za USB priključcima.
Daljinski kontroler koji inače treba posebno naručiti jer ne dolazi uz iMac-a jako liči na iPod shuffle, osim što je veći. Radi sasvim dobro sa iTunesima, ali najbolje sa Front Row-om. Front Row je na Macu isto što je Media Center na Windowsima. Daljinski dolazi u ambalaži od tvrde prozirne plastike koja se može koristiti za njegovo držanje kad se ne koristi. Ovaj daljinski i Front Row pretvaraju iMaca u pravo multimedijalno carstvo iz snova. Sviđa mi se što Front Row ne troši vrijeme na izradu svoje vlastite multimedijalne biblioteke već koristi biblioteke napravljene u iTunesima i iPhotou no o softwareu u nastavku. Daljinski dolazi sa već umetnutom baterijom.
Da rezimiram, Apple radi lijepa i u isto vrijeme funkcionalna računala tako da mogu zadovoljiti potrebe široke publike. Od onih koji samo žele pokazati lijepo računalo na svom stolu koje paše uz moderni namještaj, pa do profesionalaca koji žive od rada sa računalima. Iskreno, sad se pitam kako sam se i zašto patio godinama sa razno-raznim PeCejima, mazohistički se mučio umjesto da sam se switchao? No, kako kažu, nikad nije kasno i bolje ikad nego nikad.
Dojmovi o softwareu i sam switch važnih podataka sa PC na MAC
Nakon sudbonosnog pritiskanja tipke za paljenje, iz zvučnika se čuo akord, a onda se pojavila siva jabučica na bijelom ekranu, pa zatim plavi ekran (ali ne onaj BSOD
![](https://www.jabucnjak.hr/components/com_kunena/template/jabucnjak/images/emoticons/wink.png)
), a nakon njega prozor u kojem sam se morao predstaviti i upisati neke moje osobne podatke te odrediti korisnički račun i lozinku, što je obavezno kod prvog pokretanja i za par minuta pojavio se desktop MAC OS X-a. Odmah sam provjerio verziju i bila je Snow Leopard 10.6.4. Prema uputama, malo sam klikao i onda odmah pokrenuo software update. Taj prvi update je trajao nešto više od sat vremena jer se updateao MAC OS X na 10.6.5, a updateale su se još neke aplikacije kao iTunes i Quick Time.
Uz moj iMac isporučen je instalirani iLife ’09, a na instalacijskom CD-u sam dobio iLife ’11 pa sam ga updateao sa tog CD-a. Nakon te instalacije iPhoto nije htio raditi već sam ga još jednom morao updatetati sa interneta. Kada sam konačno završio sa svim tim obnovama softwera još sam morao instalirati zasebno kupljen Final Cut Express.
Iskreno, nakon ovih desetak dana druženja sa iMacom, još mi je uvijek teško reći koliko je predinstalirani software dobar ili ne. Ipak evo nekih dojmova:
MAC Snow Leopard OS X 10.6.5 – moja jedina poteškoća bila je prilagoditi se jednostavnosti, nakon Windowsa, ali nije mi dugo trebalo. System djeluje prilično sigurno i za svaku akciju koja bi mogla ugroziti sigurnost traži da upišem administratorsku zaporku. To se može činiti kao nečim što bi moglo brzo dojaditi, ali vjerujte mi ne, jer nema kao kod Windows UAC-a da se prvo zatamni ekran i pita da li ste to vi tražili pa tek onda zaporku itd. Ne, na MAC OS se samo pojavi prozorčić za upisati zaporku i to je to i meni se čini sasvim ok. Prelazak sa Start izbornika na Dock je prošao ok. Ipak, Dock mi je premalen za sve aplikacije koje bih ja želio imati pri ruci, pa sam na disku napravio mape (s nazivima: ured i posao, Glazba, Fotografija, Video, Sigurnost, System Alati itd.) i u njih stavio aliase aplikacija i zatim te mape povukao na Dock pored one tri originalne za aplikacije, dokumente i download i moram priznat da je to ok. Sad imam startni izbornik u koji uvijek mogu dodati još pokoju aplikaciju i ona će mi se odmah pojaviti u određenoj mapi na Docku. Istina je da moram dva puta kliknuti za pokretanje aplikacije, ali isto ga dođe i preko originalne mape za aplikacije, ali ovako su mi barem složene po nekoj logici i daleko lakše za naći kad mi trebaju. Na lijevoj strani Docka pustio sam tek par aplikacija koje stalno koristim. Ono što me najviše oduševilo su Expose i Spaces i već sam postao ovisnik. Finder je ok, ali ja sam se nekako razmazio na PCju sa Total Commanderom, pa sam si uzeo Path Findera koji ima dva panela i neke akcije sa datotekama čini jednostavnijim.
Mail – pokušao sam prvo pronaći način kako da prebacim svoju poštu sa Outlooka 2007 i nisam uspio. Onda sam pokušao namjestiti Mail da mi čita poštu sa Yahoo korisničkih računa pa ni to nisam uspio, čak ni sa MacFreePOPs 2.3. Tako da sam instalirao Thunderbird i bez problema postavio oba računa za Yahoo i za T-Com i to tako da mi ostanu kopije za pročitat i sa iPadom. Mail i kontakte iz Outlooka sam prebacio tako da sam na PC instalirao isto Thunderbird i onda uvezao svu poštu i kontakte u njega, a zatim sam mapu sa tom poštom i kontaktima kopirao u mapu pod mojim računom ~/Library/Thunderbird/Profiles na Mac i kod slijedećeg pokretanja Thunderbirda sve je bilo tu.
Safari – Sve oznake (bookmarks) sam bez problema uvezao iz Firefoxa na PC u preko izvoza u html i onda uvoza. Ipak nakon kraćeg druženja sa Safarijem, prešao sam na Google Chrome, a sve više razmišljam da si uzmem iCab kojeg inače koristim na iPadu i iPhoneu.
Address Book – je meni odličan. Sve kontakte sa iPhonea sam syncao, onda kako imam puno kontakata od kojih su neki stari, ali ih nisam htio pobrisati, odvojio sam ih od tekućih kontakata u dvije grupe i zatim u iTunes zadao da mi se synca samo grupa sa tekućim kontaktima i tako se konačno riješio nekih starih kontakata.
iCal – Ja nemam velike potrebe za organizacijom vremena i ToDo lista, pa za sada nisam dublje ušao u ovu aplikaciju. Ipak, sviđa mi se što se rođendani fino syncaju sa iPhone i iPad kalendarom.
iTunes – na Macu izgledaju, a čini mi se i pouzdanije rade nego na PC. Prebaciti iTunes biblioteku sa PCja na Mac je čista pjesma. Ja sam najprije na PC još jednom provjerio update aplikacija i skinuo najnovije, zatim sam syncao sve moje iUređaje i nakon toga sam jednostavno iTunes mapu iskopirao na vanjski disk. Zatim sam taj isti disk spojio na iMac i taj isti folder iskopirao u mapu Music i kad sam pokrenuo iTunes sve je bilo tu osim backupova mojih iUređaja. Mogao sam i to potražiti na Pcju, ali mislim da nema potrebe. Jednostavno sam još jednom na iMacu syncao sve moje iUređaje i tako dobio sigurnosnu kopiju istih.
iLife ’11 iPhoto - već je napunjen s naših skoro 18,000 fotografija. Trebalo mu je nekoliko sati uvoženja i još oko dva sata za prepoznavanje lica na fotografijama, ali posao je odradio savršeno i slike su nakon uvoza posložene baš onako kako sam želio. iPhoto će se definitivno koristiti, a odlično je što radi skladno sa Front Rowom i nekim mutimedijalnim playerima na iPadu. Sviđa mi se mogućnost tagiranja određenih fotografija koje onda kasnije mogu staviti da mi se vrte na desktopu. Fantatično!
Ostale aplikacije iz iLife paketa tek sam letimično pogledao tako da ne mogu reći za sada koliko će mi koristiti. iMovie vjerojatno neću jer sam si za to kupio Final Cut Express. iDVD ću svakako probati jer mi treba da mogu napraviti i spržiti DVD. iWeb ću također isprobati jednog dana jer imam namjeru napraviti par mojih web stranica. Imam domenu, ali nikako da stavim kakvu stranicu gore. Garage Band također se čini kao pristojna aplikacija za izradu glazbe, pa možda se okušam kad nađem malo vremena.
Zaključak
Moj switch sa PCja na Mac prošao je bez ikakvih problema. Najveći problem mi je bio pronaći @ znak kod prvog pokretanja iMaca kad me je pitao da upišem svoju e-mail adresu
![](https://www.jabucnjak.hr/components/com_kunena/template/jabucnjak/images/emoticons/laughing.png)
. To je potrajalo, ali na kraju sam uspio. Za one koji će se switchati @ se dobiva tako da zajedno pritisnete tipke alt + shift + 2
![](https://www.jabucnjak.hr/components/com_kunena/template/jabucnjak/images/emoticons/smile.png)
Zapamtite to, trebat će vam često. Ostalo je sve prošlo bez problema sa prebacivanjem pošte, kontakata, bookmarksa, iTunes biblioteke i naravno dokumenata kako je prethodno opisano. Neke aplikacije koje sam kupio za PC kao za primjer SnagIt, skinuo sam za Mac-a i bez problema aktivirao serijskim brojem koji sam dobio za PC. Dakle, ako ste kupili neke aplikacije za PC, možda to nećete morati ponovo učiniti, već samo skinete verziju za Maca i aktivirate svojom postojećom šifrom. Za sada sve što sam nekada radio na PC, na MACu mogu raditi još bolje i lakše. Ja
![](https://www.jabucnjak.hr/components/com_kunena/template/jabucnjak/images/emoticons/kissing.png)
moj iMac!