16.01.2015 | 19:23
O ženama:
Osobno radim u firmi gdje je omjer m/ž otprilike 70/30 % .. imao sam prilike raditi u manjim radnim skupinama gdje je omjer m/ž na početku bio 90/10 %, potom se popeo na 60/40 % da bi u jednom trenutku kad nam je glavni šef bila žena taj omjer otišao na 30/70 % i tada je nastao pakao.
Kasnije kada sam malo odrastao i bio u prilici sam formirati svoje ekipe imao sam omjer m/ž 60-65/40-35 % i sve je funkcioniralo savršeno.. dapače, žene mi nisu bile samo ukras već sam ih često stavljao kao nositelje poslova i nakon početnog šoka muške ekipe ubrzo je sve funkcioniralo dobro.. međutim kad sam morao oformiti radnu ekipu koju su većinom sačinjavale žene, kratkotrajno bi sve funkcioniralo dobro no ako taj period bio duži od tri tjedna, opet sve ode k vragu i držati ih na uzici je bilo puno teže nego mušku ekipu.
I da, ako govorimo o sposobnosti jednih ili drugih tu zapravo nema razlike, i s jedne i s druge strane ima likova "njupam Mabu" i onih koji/koje se mogu snaći i prilagoditi svakoj situaciji i koji/koje misle svojom glavom.
O LGBT zajednici (ne osobama):
Opet, spletom okolnosti mislim da sam relativno dobro upoznat s njihovom borbom (ili samo potrebom za javno eksponiranje) koje gledajući malo duži period mogu podijeliti u tri faze;
Faza prva:
Prije desetak godina dvije tada glavne LGBT udruge (Iskorak i Kontra) započeli su medijske aktivnosti u smislu ukazivanja na probleme koje LGBT osobe imaju su svakodnevnom životu (a bilo je tu svega, od neopravdanih otkaza, šikaniranja do premlaćivanja od strane navodno "ispravnih" osoba). U dvije tri godine, napravili su dosta da se progovori o problemima LGBT osoba te da se malo javnost koja nije baš voljela govoriti o tome, senzibilizira.
Faza druga:
Dolazi do raskola razmišljanja i planiranja daljnjih aktivnosti u navedenim udrugama, pojedinci nezadovoljni onim kako drugi pojedinci iskorištavaju medijsku pažnju i prostor koju su stekli osnivaju nove udruge i neću dalje u detalje.. uglavnom period od narednih 4-5 godina se svodi na intenzivno maltretiranje javnosti od strane LGBT pojedinaca ispred tih zajednica bez jasnog cilja što time zapravo žele postići.
Faza treća:
LGBT zajednice su unazad dvije godine malo konsolidirali redove i da tako kažem pod pritiskom protivnika i mrzitelja samih sebe, a kamoli ne njih, polako se vraćaju na početni put borbe za osnovna ljudska prava koja su im ponovno ozbiljno narušena.
O LGBT osobama:
Osim po izboru "ljubavnog" partnera, vjerovali ili ne (ovo je upućeno pojedincima) su isti ljudi kao i heteroseksualne osobe. Ima ih i dobrih i zlih, onih koji se zalažu za opće dobro i onih koji brinu samo za svoj džep,.. O pojedincima koji se "drpaju" i "žvale" na javnim mjestima i koji se ovdje spominju te uzimaju kao referenca za sve.. e pa radi se samo o anomaliji i zanemarivom postotku.
Meni je osobno odurnije vidjeti likove koji se okupljaju oko boćališta po Zagrebu, tamo istresaju političke i crkvene (pa i teme o pederima), loču pivo i onda pišaju dva metra od klupe na kojoj su sjedili tako da da se okrenu prema dječjem igralištu izgrađenom pored boćališta. I da, tih heteroseksualnih rvatina ima puno više od onih pedera koji se drpaju no piva u ruci i pišanje prema dječjem igralištu je prihvatljivo i normalno, pederluk nije.
O politici:
Nema se tu što posebno reći. Možda samo napomenuti da bi ljudski rod trebao težiti životu i uređenju bliskom anarhiji.
I tu malo pojašnjenje jer se pojam anarhije što iz neznanja, što namjerno koristi za prikazivanje nečega ili nekoga u lošem i negativnom kontekstu.
Anarhija znači bezvlašće (ili doslovno ne-vlast, bez vlasti) te znači društvenu organizaciju u kojoj nema ili se teži ukidanju svakog oblika vlasti čovjeka nad čovjekom. To međutim ne znači da osobe koje teže anarhiji ne žele poštivati neke zakone ili društvene norme koje su opće prihvaćene od te zajednice/skupine.. ali apsolutno isključuje život po zakonima i normama nametnutim sa strane, od pojedinca ili manje skupine vladara.
I tu dolazimo do glavnog problema zašto se anarhija prikazuje krivo i zašto se njom plaše mase od strane šačice vladara da bi uspostavom anarhije ili anarhističkog uređenja države došlo do bezvlašća ili anomije. Anomija zapravo znači "bez zakona", "bez-zakonje" ili život u nekakvom društvu bez zakona gdje bi svatko radio što hoće i zato je bitno ne brkati anarhiju i anomiju.
I kakve sve to ima veze s temom topica?! Nikakve i svakakve. Na žalost naše društvo pod teretom neznanja, kreditnog opterećenja, krivo shvaćenog pojma demokracije i nadasve sposobnosti pojedinaca za lopovluk na žalost još dugo neće na zelene grane ma koliko se pojedinci trudili ili pokušavali truditi.
O Crkvi (ne o vjernicima ili možda samo malo):
Da ne trošim previše riječi, uputit ću vas da (ako još niste) pročitate roman "Bakonja fra Brne" kojeg je 1892. napisao srpski književnik Simo Matavulj. Roman priča priču o mladiću koji sljedeći obiteljsku tradiciju postaje jedan od Franjevačkih redovnika u samostanu Visovac u Dalmatinskoj zagori, dok je sama radnja smještena oko 1870. godine no razmišljanja, opisani događaji i sve drugo su na žalost primjenjivi i na današnje vrijeme i na bilo koju vjeru (crkvu) kao i na vjernike.
Iskreno, kad sad pogledam što sam sve i koliko nadrobio nemam pojma što mi je bilo da sve to napišem no svima koju su sve pročitali i došli do kraja veliko hvala