19.11.2015 | 00:28
smayoo kaže:
JOHN, da pokušam na tvoju hipotetsku situaciju biti konstruktivan:
1. nažalost, velikom broju nezaposlenih usprkos, u Hrvatskoj postoji istovremeno značajan broj radnih mjesta (da se ne nabacujem brojkama iza kojih nemam podloge, no evo prisjećam se da je u jednoj nedavnoj radijskoj emisiji predstavnik HUP-a natuknuo da se radi o 100 do 150.000) kojeg ljudi u Hrvatskoj nisu spremni raditi jer žele poslove koji nisu toliko teški i/ili zahtijevni ili pak (rjeđe!) očekuju za te poslove veću plaću nego što je poslodavac može dati. Po toj se osobini Hrvati ne razlikuju baš od drugih zapadnijih naroda iz Unije.
Tako da situacija na tržištu rada baš i nije tako loša kako je ti opisuješ.
Kad slušam te udruge, u pravilu mi se digne želudac. Svojim upitnim izjavama opravdavaju svoje postojanje na teret članova koje trebaju zastupati kroz pravne savjete iz područja radnog zakonodavstva za npr. odluke o otkazu, sudske zaštite u radnim sporovima itd. Nikad čuo da je netko imao ikakvu korist od njih, osim poslodavaca jer ipak je to udruga poslodavaca, kao što postoji udruga banaka koju po mom mišljenju treba raskomadat na 1000 dijelova i svaki dio rasporedit po kugli zemaljskoj da se više nikada ne sastavi. Da ima 100 - 150 000 radnih mjesta, mi više zvuči kao prvoaprilska šala, no ajde, ako si čuo neka ti bude. Ja ne vjerujem u taj podatak, dovoljno da se okrenem oko sebe. Možda se ja jedini krećem u krugu ljudi koji nemaju posla i radili bi bilo što u krugu 50km.
smayoo kaže:
2. što se 100.000 izbjeglica tiče, najgore što bi se moglo desiti je da ih se pozatvara u neke provizorne prihvatne objekte, preuređene napuštene hale i slično, tj da ih se naseli u geta, kao što su to kroz prošla desetljeća pretežno napravili Francuzi i Englezi, pa se sad čude što im se nisu imigranti "integrirali" u društvo. Kao da će netko "se integrirati" sam od sebe. Taman da ima svu volju i želju na svijetu, ako ga ne poučiš u najmanju ruku lokalnom jeziku i daš mu priliku da taj jezik u svakodnevnoj komunikaciji usavršava, dakle ne samo da ga pustiš, nego ga i potakneš da izađe među domaće ljude, druži se s njima i radi s njima, kako da "se integrira"? Zabiješ ga u neki geto, ne mora čak ni biti ograđen, dovoljno je da je udaljen i prometno loše povezan (u smislu javnog prijevoza prvenstveno), npr. tamo u neke one napuštene objekte po Žitnjaku, skupa s još 20.000 njegovih sunarodnjaka, daš mu jesti i piti i onda se pojaviš za godinu dana i pitaš "I, jesi se integrirao? Nisi!!? Eeeee... mamicu ti muslimansku, terorističku, pa i reko sam ja da nećeš, kad nisi ti naš, bolje ti je, idi ti u Tursku, Saudijsku Arabiju, kamo god hoćeš... svojima..."
Neznam šta bi ovdje komentirao kada si se osvrnuo, po tebi, na povijesno loša iskustva i na nešto što su drugi radili. No nije baš tako kako si ti opisao, oni imaju svu slobodu da se školuju i da rade. Negdje nije baš blistavo, no svakako sam protiv da ih se distancira.
smayoo kaže:
3. Dakle, među tih 100.000 ima onih koji su nešto studirali i koji sigurno žele nastaviti studij. To je jezgra ljudi koji mogu postati dobra i kvalitetna spona i osovina integracije pridošlica u društvo. Omogući im da nastave studij u Hrvatskoj. Naravno, traži (i dobit ćeš!) od EU da to financira. Organiziraj im pripremnu godinu intenzivnog učenja jezika i savladavanja razlikovnih ispita. Omogući im da konkuriraju za studentski dom pod istim uvjetima kao i ostali studenti ili neka si nađu privatni smještaj, kao i ostali (EU im financira troškove studija, pa tako i stanovanja, kao i da studiraju u Njemačkoj ili Švedskoj). To je mlada populacija nadprosječne inteligencije koja se najbrže adaptira i koja će se kretati među isto takvom domaćom populacijom. Postavi stvari na zdrave temelje i stvorio si najbolje moguće uvjete da se stvori jezgra zdrave integracije.
Od tih 100 000 a i puno više, mogu slobodno procijeniti da će njih recimo 10 000 poželjeti studirati ili nastaviti studirati na temelju lažnih diploma, eventualno valjanih ako dobijemo podatke iz Sirije, Afganistana, Iraka, Indije i pitaj Boga od kuda još. Nostrifikacija moguća, no trebat će ima barem godinu-dvije da savladaju jezik da se uhvate u koštac sa studiranjem. Studiranje na engleskom? Možda, ali nemamo kapaciteta za to, a i da imamo neznam koliko će EU imati sluha za to. U HR je sve suficitarno, osim elektrotehnike, strojarstva, medicine, farmacije, germanistike. Neki od tih fakulteta traže i do 9 godina studiranja. Nije li to malo predugo? Dobro, možda neće svi htjeti studirati, ipak netko će se možda zadovoljiti sa srednjom strukovnom školom. No kad shvati da s tom plaćom neće moći preživjeti(nadam se da ti to netrebam dokazivati jer dovoljno je da se osvrneš oko sebe ili da pitaš blagajnicu, automehaničara, tokara, medicinsku sestru itd. koliko zarađuje) brzo će promjeniti mišljenje i poželjet će studirati. Možeš mislit kako će EU imati sluha da baš svi naši emigranti moraju studirati. Reći će, pokrenite gospodarstvo i dajte bolje uvjete onima sa srednjim strukovnim školama. Još jedan teret koji ćemo morati riješiti, a koji rješavamo već 25 godina. Srednjeg sloja gotovo da nema. Ili imaš ili nemaš. Nisi mi tu ni malo realan.
smayoo kaže:
4. Dalje, među tih 100.000 ima i onih koji su (visokoškolovani ili ne) takve struke koje su kod nas deficitarne. Ponudi im odmah posao. Ti si učitelj matematike? U osnovnoj školi u Taru (ili u Malom Lošinju, ili u Slunju, ili...) trebaju učitelja matematike. Želiš taj posao? Tvoj je, čeka te. Imaš zadatak u idućih godinu dana savladati jezik i Ustav RH, mi te plaćamo. Nakon toga, ideš raditi na neko od mjesta kamo te pošaljemo. U malim mjestima je ovakav posao manje atraktivan, ali zato u tim mjestima škole uvijek nude i stambeni smještaj pa kao kompenzaciju imaš više od svoje plaće.
Naravno, ako je netko radio kao liječnik u Alepu, sigurno je ordinacija opće prakse u domu zdravlja u Velikim Zdencima značajan pad s konja na magarca. Ne treba to ljudima predstavljati kao da im se čini neka ogromna životna usluga, jer to i nije to. To je pokušaj usklađivanja uzajamnih interesa. Puno je više ljudi koji će radije zadržati dignitet i osjećaj samopoštovanja i raditi svoj posao, u svojoj struci, makar i ne bilo tako dobro kao što su nekad radili, nego da budu izbjeglice na mjesečnoj pomoći, zakopane u neki izbjeglički geto.
U selu odakle je moja supruga, u domu zdravlja radi već preko 20 godina liječnik koji je Palestinac. Ljudi su ga prihvatili od prvog dana. U šali kažu i da je puno "jeftiniji", jer mu je dosta odnijeti pile ili jaja, a šunke i kobasice ga uopće ne zanimaju.
Sličan komentar kao i pod točkom 3. Nemože dobiti odmah posao jer nezna ni beknut hrvatski. Trebat će mu bar dvije godine da ga savlada u toj mjeri da je sposoban predavati a da ga netko razumije. U te dvije godine valjda će diploma proći nostrifikaciju i eventualno će trebati polagati razlikovne predmete. Što će do tada raditi? Množit djecu? Na čijem će biti trošku? Pola EU pola mi u idealnim uvjetima
smayoo kaže:
5. Oni ad 4 će sobom povesti svoje obitelji. Organiziraj (prvenstveno savjetodavnu i edukativnu) pomoć lokalnim zajednicama da te obitelji prihvate što lakše. Djeca se najbrže i najlakše adaptiraju. Važno je samo da među lokalnom djecom nađu dovoljno onih koji će im biti prijatelji, da držiš ksenofobiju pod kontrolom. Organiziranom suradnjom s onima koji su relevantni za formiranje stava u lokalnoj zajednici (lokalnim medijima, nastavnicima u lokalnoj školi, lokalnim policajcima, uglednim pojedincima...). Djeci došljaka u školi daj priliku da predstave svoj zavičaj, da pričaju o svojim običajima, glazbi, kulturi... Pozovi ih da nauče nešto o našima.
Sasvim normalno razmišljanje, no ne držiš se mog pitanja vezano za brojke!
smayoo kaže:
6. Studentima ad 3 ponudi honorarni studentski posao. Neka oni rade kao savjetnici i mentori svojim sunarodnjacima koji ne spadaju niti u jednu od ranije spomenutih grupa. Ne moraju ih nužno oni učiti jezik (iako je u početku bolje da te stranom jeziku uči tvoj sunarodnjak koji ga i ne govori toliko dobro, ali ti zna objasniti kulturalne razlike koje se često reflektiraju kroz jezične razlike), ali neka ih upućuju u kulturu i vrijednosti našeg društva. Neka razbiju strah prema drugačijem i nepoznatom. U okvirima ekonomskih mogućnosti koje imamo, to će im dati bolju priliku da nađu posao i ostvare životni dignitet.
Sasvim normalno razmišljanje, no ne držiš se mog pitanja vezano za brojke!
smayoo kaže:
7. Svima onima koji nemaju visoke intelektualne sposobnosti (pa bi mogli studirati) niti su nekih deficitarnih struka (pa bi mogli u kratkom roku raditi), uvijek se može ponuditi da se nastane na selima i bave se poljoprivredom. Ne moraju biti nadničari. Po selima ima puno praznih kuća (i to ne mislim na ruševne kuće!). Može se osmisliti na državnoj razini program najma, opet uz subvenciju EU, gdje netko tko ima na selu kuću i zemlju o kojima više nitko ne može (ili ne želi) brinuti, može dati to u najam. Iz subvencijskog fonda se može (su)financirati najam kroz početni period i eventualno nabava potrebnih strojeva. Ne mora se nužno raditi o intenzivnoj poljoprivredi koja očito u Hrvatskoj ne funkcionira. Mogu se ljudi baviti ekstenzivnom poljoprivredom. Ekološkim uzgojem. Mogu nešto svoje uzgajati samo za svoje potrebe, a za život zarađivati tako da rade poljoprivredne poslove za druge (ovo je također jedna od deficitarnih "struka" u HR).
Kojom poljoprivredom? Misliš da će EU imati sluha da plaća tolikim obiteljima najmove kuća? Najveći domet će biti prihvatni centri, a u kakvim će uvjetima živjet bolje da i ne razmišljam. Misliš da će netko dozvoliti da mu se netko naseli u kuću, sumnja u svog a kamoli u stranca? Danas tisuće ljudi ne mogu ostvariti svoja osnovna prava po pitanju vlasništva, nasilni podstanari, socijalni slućajevi, neovlaštenog uzimanja zemljišta u posjed itd. Silne godine ganjanja po sudovima i dokazivanje vlasništva. U ovoj državi svaka šuša si uzima za pravo da je vlasnik gdje god se posere.
smayoo kaže:
8. Plus, naravno, svi ostali programi pomoći nezaposlenima koji su od općeg interesa. Programi samozapošljavanja, odnosno poticanja poduzetničkih ideja. Prekvalifikacije u deficitarna zanimanja...
Mi takve programe neuspješno provodimo već decenijama. Zašto misliš da će se to odjednom promijenit? Pa čak i da se promijeni i da to ima smisla, da čovjek dostojanstveno odlazi na posao i vraća se kući djeci koja će imati dostojanstven doručak, ručak, večeru, novaca za subotnji ili nedjeljni izlazak s obitelji, sretne misli i sve ono normalno što bi jedna obitelj trebala imati u svakoj državi, zar ne misliš da se ne bi u hrvatsku isti tren sjatilo 200 000 do 300 000 hrvata koji su kroz godine otišli jer su živjeli ko psi. Znači tih 200 000 do 300 000 hrvata koji bi se vratili plus ovih 500 000 koji ne rade....hm to je jedna kritična masa kojoj nisu pribrojani ovi emigranti. Malo mi je to sve prenategnuto s tvoje strane. Pre idilično za ovdašnji mentalni sklop. Čak i da se nekim čudom taj kotač pokrene, za realizaciju ja mu dajem minimum 10 godina. A šta do tada?[/quote]
smayoo kaže:
Eto... Bez cinizma s moje strane. Sada isto tako molim da kritike budu *konstruktivne*. Svatko tko mi napiše "to je suluda ideja, to je nemoguće, to je idealizam, i sl." i iza toga ne stane čvrstim argumentima - sam je sebe diskvalificirao.
Uglavnom, sve si ti to lijepo napisao, za poželjeti. No takve ideje ne znam dali su ostvarive u bilo kojoj zemlji, a kamoli kod nas. Isto tako onaj moj upit je bio vezan za naše realne okvire, a ovi tvoji komentari su mi sve samo ne realni! Jedno je to kako ti razmišljaš, a drugo je to kako kritična masa razmišlja. Imamo praktički iste želje, no ogromna većina tako ne razmišlja ili razmišlja ali nije sposobna to provesti u djelo. Ne odlučuju pojedinci, nego masa, pa nastavno na to sam postavio pitanje! Nisam smatrao da je to bilo potrebno posebno naglašavat jer je očito da se držimo naših okvira. Ljudi se ne mijenjaju preko noći i to nije realno očekivati. Pa postavljam ponovno pitanje, što možemo u našim REALNIM okvirima učiniti?
Sve ovo što si napisao osobno smatram da nije izvedivo unutar 10 godina, a kasnije možda, ako nešto naučimo! A što ćemo tih 10 godina, biti na milost EU?
Mišljenja sam da trebamo promijenit politiku oko emigranata, zauzet oštriji stav prema EU, tražiti sredstva za konkretnu kontrolu granica, prihvatiti određenu kvotu koju ćemo moći sami financirat neovisno od EU, dobiti garancije da sve preko toga se šalje daleko razvijenijim zemljama, ulazili oni mimo graničnih prijelaza ili kroz, bili registrirani ili neregistrirani, od EU tražiti povećanje bespovratnih sredstava za malo i srednje poduzetništvo, povećati broj natječaja itd. Kada kroz 5-6 godina stanemo na noge, jer smo praktički godinama na koljenima, ponuditi se kao ravnopravni član EU za novu kvotu emigranata kako bi nekog eventualno rasteretili. Sve mimo toga navedenog titrat ćemo svake godine, potencijalni neredi is ve što ide uz to, čak sam sklon razmišljanju da ćemo biti i ucjenjivanji na nekim područjima, ako sada ne zauzmemo oštriji stav. A po meni ga moramo zauzet jer jednostavno geografski nam položaj ne ide nikako u prilog i bit ćemo stalno na udaru.