06.09.2018 | 10:15
Tko je kriv za sadašnje stanje?
Odgovor je krivi smo svi mi.
Obrazloženje:
U demokraciji u kojoj se žele osigurana temeljna prava i potrebe za sve ljude jednako nema “spavača”, onih koji nije briga za društvene odnose. Odnosno ako se netko ne želi osjećati odgovorno jer ništa nije ni mislima ni prstom maknuo za izgradnju i osiguranje svih temeljnih prava i potreba svim ljudima jednako,
taj ne zaslužuje ta ista temeljna prava i potrebe - taj je paraziti tog društva. (Ako nekom treba dodatno objašnjenje - tu sam.)
Na osnovu toga:
- svi smo krivci i snosimo odgovornost (sada nije važno čija je veća),
- u konačnici ako želimo osigurana temeljna prava i potrebe sebi i svojoj djeci moramo
svi djelovati u tom smjeru.
- trebamo, svatko za sebe, (svatko svoj dio), danas početi djelovati - u tekstu koji slijedi je objašnjenje.
U pitanje o krivici ne ulazi zakonska / kaznena odgovornost - ona se podrazumijeva kao obveza pravnog demokratskog poretka.
Kako smo krivi svi?
Ono što zapažamo je vladajuća struktura isprepletena sa mafijom da se više ne zna tko je tko i rade samo za svoje interese.
Tu vladajuću strukturu trebamo zamisliti kao veliku hobotnicu sa krakovima. Krakovi i sitni pipci smo mi - narod i svi nižerangirani pripadnici političkih stranaka.
Od 4 miliona stanovnika imamo cca 200.000 tisuća državnih službenika (to je podatak od prije par godina, sad vjerojatno i više). Kada od 4 miliona oduzmemo broj penzionera i djece dolazimo do toga da gotovo svaka obitelj (uža ili šira) ima zaposlenika u državi. Svatko tko radi u državnim institucijama svakodnevno (ili je barem jednom) svjedoči kako se troše, peru ili kradu novci svih nas. I nitko ništa ne poduzima. Nitko od njih ne djeluje ispravno (okreću glavu na drugu stranu ili kažu kad mogu drugi mogu i ja - nisam ja budala da ne znam, i slični negativni sklopovi razmišljanja). Mi kao članovi obitelj (roditelj, brat, sestra), kao prijatelj ili rođak
ne koristimo svoju mogućnost utjecaja na njih te ne utječemo na njih da skupe građanske hrabrosti i djeluju kako je ispravno (odgovornosti svakoga koja proizlazi ako želimo osigurana temeljna prava i potrebe).
Kada tom broju pribrojimo pripadnike raznih političkih stranaka, koje (vjerojatno sve) djeluju na principu jednoumlja - takozvanog interesa stranke (stranačke stege) koji nema nikakvih ideoloških vrijednosti - isključivo materijalna korist), koji su također naši roditelji, braća, sestre, rođaci i prijatelji, a koji direktno podržavaju / održavaju živom tu hobotnicu, dolazimo do zaključka kako gotovo svi imamo nekog na koga možemo i trebamo utjecati / djelovati kako bi se stanje promijenilo - a to ne činimo. Također većina nas koji radimo ili smo radili bili smo svjedoci kako gazda iskorištava nekoga (ili smo učestvovali u tom procesu) te smo opet šutili. Dakle krivi smo svi.
Trenutna situacija je narod ima vlast kakvu zaslužuje jer trenutno ne znamo i ne možemo drugačije.
Trebamo razumjeti sebe (jer je krivica i na nama):
- na koji način mi to ne znamo drugačije i
- kako trebamo ispravljati to što ne znamo.
Jer u protivnom ćemo činiti nove/ stare greške a netko će reći: “demokracija se uči generacijama”. Osobno mi je ta tvrdnja jedna od najtužnijih bedastoća 21. stoljeća. Ta tvrdnja ne mora biti točna, odnosno ispadamo glupi ako je točna u našem slučaju jer danas su nam dostupna sva potrebna znanja koja trebamo naučiti samo se trebamo odlučiti naučiti ih (prepoznati važnost tog učenja).
Jednostavan primjer je: kada možemo naučiti složena zanimanja u 4-6 godina i složene stručne procese kad nas gazda prisili ili kad vidimo da ćemo na osnovu njih zarađivati više, tada u malo godina i možemo naučiti sve što je potrebno kako bi osigurali sva temeljna prava i potrebe svima a time i sebi. Potrebna predznanja za to učenje većina ima već usvojena.
Što trebamo razumjeti kod sebe kako bi znali / mogli ispraviti svoja djelovanja?
Svaki čovjek misli osjeća i djeluje jer su ga tako naučili / sam sebe naučio (svi punoljetni ljudi imaju mogućnost svjesnog / samovoljnog cjeloživotnog učenja - tu mogućnost trebamo drugačije koristiti - svjesno koristi).
Čovjekovo naučeno djelovanje (misli, osjećaji i djela) se sastoje od naučenih nesvjesnih / podsvjesnih i svjesnih znanja. Tako neke procese odrađujemo podsvjesno i nesvjesno te je te naučene procese teško izbaciti iz glave - ali je moguće.
Da ne opterećujem deteljima, trebamo određena razmišljanja osvjestiti i prebaciti u kognitivni, samovoljni izbor.
Primjer: isto kao kad netko izabere dijetu i drži se nje. Pa netko kaže ja to ne mogu, ali kad ga stisne bolest eto ozbiljnosti i volje.
Za poticaj samo trebamo shvatiti da će u društvenim odnosima doći do točke loma kod koje više neće biti moguće ništa ispraviti - da li to želimo sebi i svojoj djeci, svojim unučadima? (Netko je već napisao da cijeli svijet ide nizbrdo, ja bih nadodao da ide velikom brzinom ali od sljepila potrošačkog materijalizma i ispraznih trenutnih užitaka to ne vidimo). Ta točka loma je nevidljiva za svakog, stoga trebamo / trebali bi odmah djelovati.
Što se ne može trenutno?
Ne može se trenutno “skinuti” vladajuća garnitura. I kada bi čudom uspjeli desila bi se ona povijesna: “Revolucija jede svoju djecu” jer narod trenutno nema znanja za drugačije (sjetimo se: narod ima vlast kakvu zaslužuje) stoga bi trenutno data moć narodu da odlučuje rezutirala loše (sukobima, progonstvima i onih koje treba i onih koje ne treba jer bi pojedinci koristili novo dobivenu vlast za osvete privatne prirode ili osvetu iz osobnog uvjerenja koje je vrlo vjerojatno pogrešno, mnogi pojedinci bi pokušali “popraviti” svoju materijalnu situaciju prema naučenim modelima, drugi bi šutili i evo nas na opet početku, itd.)
Što se može trenutno?
Trebamo, svatko za sebe, danas početi djelovati - to podrazumijeva prvo izgradnju osobnih misli (kako osvijestiti potrebna djelovanja kako bi u nekoj budućoj situaciji se svjesno odlučili djelovati - prestali biti rob svoji loših navika, podsvjesnih obrazaca ponašanja ili sklopova razmišljanja (primjerice: (1) reći svom prijatelju, roditelju, bratu sestri da ne odabravamo njegovu podršku postojeće političke strukture, te prema prilici pokušati objasniti kako to negativno utječe na sve nas. (2) U svojoj zgradi, ulici, naselju zauzeti se za pozitivne vrijednosti - prestati žmiriti (okretati glavu na drugu stranu) kada netko radi gluposti ili pere novce, itd.)
Prema objašnjenju “Kako smo krivi svi?” vidimo da ima posla za svakog od nas - a djelovanjem svih ili barem većine hobotnica bi jednostavno nestala a s njom i naši problemi.
Izbor je jednostavan: hoćemo ili nećemo ispravno djelovati, hoćemo li početi koristiti svoj utjecaj ili nećemo?