16.04.2020 | 12:36
m@xym kaže:
@Air
O prijenosu COVIDA sa osobe na osobu se zna da se prenosi kapljičnim putem, pa se zato ljudima propuruča:
- da ne diraju lice, oči, nos i usta rukama
- da redovito peru ili dezinficiraju ruke
- da redovito dezinficiraju površine koje dolaze dodir sa rukama nepoznatih osoba
Kada se pridržavaš gore navednih mjera, onda je nebitno koliko virus može izdržati na ovoj ili onoj podlozi, jer si ga pranjem ruku, dezinfekcijom i nedodirivanjem lica, usta, očiju i nosa, spriječio da te zarazi, čak i ako je virus bio u tvojoj neposrednoj blizini.
Ovo je lijepa teorija.
Praksa je potpuno drugačija.
Čak i kod zdravstvenih radnika osposobljenih za zarazne bolesti.
Problem su čovjekove navike, koje činimo nesvjesno. Nesvjesno dodirivanje lica (češkanje nosa, očiju, dodirivanje lica općenito)
Evo primjera:
"
U Italiji, jednoj od najpogođenijih država, od covida-19 već je preminulo više od stotinu liječnika, a zaražene su tisuće zdravstvenih radnika."
Ovo su samo umrli. Zamisli prema postotku smrtnosti koliko ih je zaraženo.
Ovi zdravstveni radnici nisu umrli u prvih dva tjedna pa su bili "nepripremljeni". Umirali su i umiru cijelo vrijeme jer se o prijenosu COVIDA-19 zna vrlo malo. Odnosno postoje indirektni načini kojih nismo još svjesni ili ih zanemarujemo. To načini su koštali života većinu ovih zdravstvenih radnika.
Ako se ovo sve zbroji meni se nameće zaključci:
Laici - članovi obitelji osoba koje se liječe doma imaju ekstremno malu šansu da se neće zaraziti.
Ekstremno je važno koliko se virus može zadržati na neživim podlogama.
Slažem se da velika većina zdravstvenih djelatnika ne zna postupati za zaraženim materijalima, ali sam isto tako prilično siguran da su svi oni zdravstven djelatnici koji su se, silom prilika, našli u situciji da moraju biti u kontaktu sa zaraženom osobom, dobili odgovarajuću obuku, i zaštitne materijale, od osoblja koje je stručno u toj domeni.
Vjerujem da su dobili odgovarajuću obuku. Ali!
Ovdje opet dolazi ono što sam naveo: "Problem su čovjekove navike, koje činimo nesvjesno. Nesvjesno dodirivanje lica (češkanje nosa, očiju, dodirivanje lica općenito)".
Ne znam na temlju čega si zakjučio da se "mnogi zaraženi ljudi ne drže propisane samoizolacije", jer, prvo, nisu sve osobe u samoizolaciji zaražene (nego se sumnja da jesu), i drugo, u početku jest bilo relativno puno kršenja samoizolacije, ali, otkad su uvedene mjere za detekciju istih, broj se (barem prema onome što možemo vidjeti iz vijesti na TV i internetu) drastično smanjio.
Zaključio sam na osnovu desetak primjer oboljelih koji su uhvaćeni van doma. Na osnovu toga i poznavanja hrvatskog naroda uvjeren sam da ih je još puno više onih koji nisu uhvaćani.
Nadalje, ako od 100 zaraženih dvoje ne poštuje propisanu samoizolaciju to je za mene ekstremno puno jer od tih dvoje nastaje eksponencijani broj novo zaraženih i umrlih.
Za mene je tolerancija za smrt - nula.
Iskreno, nije mi jasno zašto su uvedene progresivne novčane kazne za kršenje samoizolacije, trebalo je uvesti kaznu prisilne samoizolacije za bilo koga tko prekrši dobrovoljnu samoizolaciju i visoku novčanu kaznu koja bi trebala destimulirati ljude da uopće čine takvu glupost.
Kao i kod većina hrvatskih zakona sumnjam da će se od ovih naplatiti 10 posto. Stoga bilo kakva kazna u hrvata većinom nema smisla.
Sve to što si napisao o širenju zaraze kod "liječenja kod kuće" bi bilo točno kada ne bi postojale nikakve druge mjere. Međutim, ljudima za koje se sumnja da su možda zaraženi, se ne kaže; idite doma, živite normalan život, odlazite na što više javnih mjesta, družite se sa ljudima, grlite se i ljubite sa ukućanima; nego upravo suprotno, ako imate kod kuće uvjete za samoizolaciju, ostanite doma, nemojte izlaziti vani, što češće perite ruke i dezinficirajte površine koje dodirivate, izbjegavajte kontakt sa ukućanima i sl.
Ti stvarno misliš da je hrvatima dovoljno reći činite to i oni će bezrezervno činiti to?
Čak i svima nama za koje se ne sumnja da smo zaraženi se preporuča, u principu ista stvar. Ostati doma, izlaziti vani samo ako za to stvarno postoji potreba, održavati socijalnu distancu ako već moramo izaći...
Na taj način, kada se svi ponašamo kao da smo zaraženi, najefikasnije usporavamo širenje virusa.
S ovim se slažem.
Pitanje proizvodnje zaštitnih maski nije pitanje tehnologije ili materijalnog bogatsva, nego čisto pitanje ekonomije. Ne proizvodi samo Kina maske zato što su oni jedini u stanju to napraviti, nego zato što oni to rade najjeftinije.
Mislio sam na to kako tehnološki razvijene i bogate zemlje nemaju sposobnost (volju i organizaciju) mobilizirati svoje resurse i proizvesti tako jednostavan predmet kao što je maska za svoje potrebe. Nešto kao što je Amerika ima mogućnost u posebnim (ratnim) uvijetima narediti bilo kojoj firmi u svojoj državi da proizvodi ono što im kažu.
Primjer sa respiratorima.
Ovo o znanosti uopće ne bih htio komentirati, jer si "promašio ceo fudbal".
Na području socijalnih znanosti na svjetskoj razini, prije desetak godina su se održavali kongresi na kojima su raspravljali o svjetskom problemu financiranja znanstvenih radova (doktorata i sl.).
Nažalost sad nisam uspio na brzinu nači link kojim bi to potvrdio.
Problem je u tome što kapital koji finacira znanost(vlasnici krupnog kapitala) odbija financirati radove koji istažuju i dokazuju potrebu izgradnje čovjeka kako misaonog, duhovnog, voljnog i odgovornog bića.
Kapita je financirao i financira samo istraživanja u kojima se povećava prodaja. Istraživanja koja pokazuju kapitalu i političarima kako zaglupiti ljude kako bi ostvarili svoje interese. Prodali svoje proizvode ili dobili izbore.
To je meni bio jedan od primjera i dokaza u kojem smjeru znanost ide.
Ako u socijalnim znanostima nema humanosti tada je, tvrdim nema globalno niti u materijalnoj.
Ne bih ovdje proširivao na institucionaliziranost i indoktriniranost mnogih znanstvenika, odnosno na potrebnu početnu definiciju znanstvenika i znanosti.
Da čovječanstvo uloži samo deset posto energije (od onog što ulaže u tehnologiju) u obrazovanje ljudi u misaona, duhovna, voljna i odgovorna bića, svi bi vro brzo shvatli da nam primarno nisu potrebni noviji mobiteli, auti, kopijutori u odnosu na potrebu zdravlja, mira i sreće u direktnoj nenasilnoj komunikaciji sa drugim ljudima. Odnosno, da sada čak možemo i trebamo privremeno stati sa tehnološkim razvjem i energiju uložiti u razvoj čovjeka.