11.06.2023 | 12:26
ZeljkoB kaže:
Narativ da se novac printa da bi se financirao rat i da to onda stvara inflaciju pada u vodu. Smisli neku drugu tezu, potkrijepi je argumentima (ne novinara koji zele zastrasivati, ne nešto što si čuo negdje, ali nisi provjerio) pa cemo pricati.
Jako smo se udaljili od teme, a dokazivanje tvoje ili moje hipoteze je toliko široko i zahtjevno da vjerujem da nema smisla na ovom mediju, niti je tome mjesto ovdje, na jednom neformalnom forumu u rubrici "Razno". To može biti tema za neki okrugli stol, ali koji bi obuhvatio i širi raspon stručnjaka i struke - jer cijela situacija koja je dovela do ovog rata sigurno se ne može svesti samo ne neke društveno-ekonomsko-političke aspekte koji se mogu gledati izolirano. Treba gledati najširu moguću sliku.
Zato ću skratiti misao na ono bitno vezano uz ovu raspravu. Moje osnovne teze su iduće i još me nitko ovdje nije razuvjerio objektivnim podacima i čvrstom logikom da stvari nisu upravo takve:
1) Inflacija iz perspektive prosječnog građanina u konačnici nije ništa do uvođenje ekstra poreza siromašnima. Ne kažem da se to radi namjerno s tim ciljem, ali to je bogatima najlakši put da u svojoj pohlepi postanu još bogatiji. Netko naivan može reći: "Ali veliki imaju više novca, zar oni inflacijom ne gube još više?" - Ne, ne gube više u apsolutnoj vrijednosti njihovog bogatstva jer veći dio takvog novca koji je otisnut bez stvarnog pokrića u novostvorenoj vrijednosti na kraju biva umjetno usmjeren od njih samih u svoje vlastite ruke - putem prisilnog financiranja nekog dijela ekonomije u kojem upravo oni sami imaju vlasništvo.
Sada su to bili njihova big pharma i njihova industrija oružja (rasprava u Kongresu o tome koliko članovi Kongresa i njihovi članovi obitelji smiju imati dionice takvih industrija). Ima takvih primjera još, ali ova dva su očigledna u zadnje tri godine. Drugi, manje izraženi i manje opasni primjeri, su financiranje raznih projekata putem EU novca koji su u interesu nekog lobija. O tome bih mogao napisati magistarski rad s primjerima iz prakse. Opet se radi o generiranju inflacije gdje se često velik novac daje za projekte koji su tek "kulise" i u konačnici nemaju stvarnu vrijednost već se time hrane podobni i poslušni. Korumpirani politički aparat, revoloving door politika za ključne donositelje odluka, dokazana korupcija i u samom vrhu EU, pokazuju da je to modus operandi tih krugova koji su dovoljno moćni da igraju tu igru. I sve to, o čemu se naravno ne može čitati u, opet njihovim, medijima doprinosi inflaciji. Također, ne mora inflacija uvijek doći tiskanjem novog novca, imamo drugih mehanizama, od kamatnih stopa, uvjeta kreditiranja, otpuštanja pričuva, forsiranog investiranja države itd.
2) Velik broj najvećih zapadnih korporacija (srećom još uvijek ne sve) je pod kontrolom malog broja moćnika, nisu bezimeni duhovi (mada mnogi preferiraju ostati u sjeni), i većina njih se na kraju pojavi u Davosu i putem nedemokratskog elitističkog tijela, WEF-a, utječju na ekonomiju, politiku i društvo. Kada pogledamo udjele velikih kao što su BlackRock i Vanguard, udjele moćnih obitelji i "filantropa" poput Gatesa, priča se svodi na to na 200-tinjak najbogatijih upravlja većinom gospodarskih i bankarskih mehanizama zapada. Toliko su jaki da kroz mehanzime kao što su "short selling" dionica mogu utjecati i na one kompanije koje nisu dio njihovog klana i koje im ponekad "mrse račune". Takvih primjera smo imali dosta zadnjih godina. Možda si i pratio obračune na burzi između Muska i Gatesa.
3) Isti ti ljudi su uspjeli otkupiti gotovo sve bitne veće medije na zapadu, pa čak i u maloj Hrvatskoj. Mi više nemamo niti jedan bitan domaći medij koji je zaista nezavisan i da može voditi vlastitu politiku i igrati se pravog, slobodnog, novinarstva. Nikada to nije bilo idealno, naravno, ali sada je to posebno izraženo i na svom vrhuncu. Uredničku politiku diktiraju strani vlasnici, a ne glavni urednik. Kvaka je što novi vlasnici više nisu lokalne sitne ribe kojima je razina utjecaja hoće li se pisati o njihovim aferama, nego globalne korporacije koje provode svoje pohlepne ciljeve.
I da ispravim, nije teza neophodno da se "novac printa za financiranje rata u Ukrajini", teza je šira - da se novac poreznih obveznika, prije samo američkih, a sada i nas u EU, usmjerava u, prije svega američku, vojnu industriju, koja onda isporučuje svoje proizvode u Ukrajinu gdje bivaju uništeni ili putem korupcije rasprodani podzemlju, a to znači da nema stvarne nove vrijednosti društvu, a novac poreznih obveznika je utrošen. Kada takvim procesima dodamo sve male biznise koji su uništeni lockdownom u pandemiji, pa se svima "čarobno" šalje "besplatan" novac za plaće (primila ga je i tvrtka gdje radim i tako jedva opstala), to je ništa do padobranski novac gdje je netko "nagrađen", a bez stvaranja stvarne nove vrijednosti. Znači, opet novac gubi vrijednost. Priča o inflaciji je zato izuzetno kompleksna, rekao bih organska, a ono što nitko ne može osporiti su te dnevne stvari. Moji primjeri s burekom i polovnim autom prijatelja koji u 4 godine nije izgubio niti jedan € na vrijednosti su možda trivijalni, ali ne možemo za nekretnine reći da one nisu vrlo solidno mjerilo inflacije. Neću sada o turističkim lokacijama, tamo imamo još xy drugih varijabli, nego o vulgaris nekretninama koje ne kupuju stranci, nego naši građani. Znači stan u neboderu i garaža u kvartu. Ako sam rekao "mega inflacija", još sam upotrijebio i premekan izraz...
Inflacija je svakako pogonjena zbivanjima u zadnje tri godine, pandemijom, ratom i sankcijama koje su se pokazale kao bumerang. A da se vratimo na našu svakodnevicu - ako ti imaš neke druge cijene za burek, polovne aute, potrošačku košaricu i nekretnine - molim te javi, pa da tamo kupujemo!
P.S.
Kuglica sladoleda u Rijeci na Korzu je 3,75 €. Mislio sam da je skupo, pa sam jučer par metara dalje na rivi našao po 5 €. A nismo Dubrovnik i Stradun.