dpasaric kaže:


Dobro onda, onda je i izbriši.

Jer ovo je od Apple foruma postalo "Politika i dnevni događaji", pisano na Apple računalima.

smayoo kaže:


I ti si naivan smayoo...

Ti korisnici koji nikad ne tipkaju, samo šalju poruke dpasaricu su alternativni računi našeg prijatelja žapca.

Žabac, a jesi bolestan. Ovo je next level...

dpasaric kaže:


Ne. Napisao sam što sam i htio napisati.



Po meni DrLovrić nije zauzeo krivi stav.

dpasaric kaže:


No comment.

Gjuroo kaže:


Naravno, svakome je na slobodu da zauzme svoj stav i da ga brani činjenicima koje stvarnost pokazuje ispravnima. Tako je i tvoje pravo vjerovati da je DrLovrić zauzeo ispravan stav.

No, stvarnost danas je pokazala da su činjenice drugačije i da je taj stav bio zabluda. Na njemu i tebi je da analizirate svoj misaoni proces i utvrdite gdje se krenuli krivim putem da se sada vaša vizija svijeta toliko razlikuje od objektivne stvarnosti.

dpasaric kaže:


Moja Candy Crush strategija se pokazala ispravnom i ispada da sam cijelo vrijeme bio u pravu tak da nemam što tu previše analizirati.

Gjuroo kaže:


Žao mi je što je nisi 2022. podijelio s nama, pa da svi vidimo koliko je bila ispravna!

Ovo je strašno!

Luđak u Americi i Psihopat u Rusiji. A mi, sa skinutim gačama i čekamo ko će nam ga roknuti da nam pukne đigerica bila.

Ovo je počelo 2008 s padom L-B Banke u Americi. Tada je Špekulativno tržište počelo usisavati prave i realne vrijednosti.
Od straha pada sistema, države su ubacivali love i love (Njemačka 900 miliardi)na tržišta da bi pokrile dugove koji su nastali njihovim kockanjem. Otvorila se rupa u Grčkoj i Špekulanti su (cinično ali istinito) počeli SWAP-ovati Grčke obveznice. Špekulanti su sa instrumentima agencija S+P, Fintch, Modys (Američke agencije) iskoristile tu rupu do bola, tako da je više love usisano u njihove ruke nego je za sanaciju sistema bilo potrebno. A ta lova je iz dna društva, koje je sve siromašnije.

A sad:


Dolazi takav svet
Dolazi takav svet,
U kome ce svako biti sumnjiv, ko je lep.
I talentovan, I ko ima karakter ....
Lepota ce biti uvreda Talenat, provokacija, A karakter, atentat! ..
Jer dolaze oni ...
Ruzni, Nesposobni, Beskarakterni.
Posuce vitriolom lepotu.
Premazati katranom i klevetom talenat.
Probosée srce onih sa karakterom.

dpasaric kaže:


Podijelio sam je, ali te očigledno nije zanimala. 100% je ispravna.

Gjuroo kaže:

ma gdje?

Ja znam da je u Candy Crushu ova druga opcija strateški isplativija - 26.04.2024

Molim da se uzme u obzir da sam svoje viđenje dao po Candy Crush strategiji koja nije precizna kao StarCraft. - 08.07.2024

Taman da trenutno imaju samo dvije F-16ice, i tvoje StarCraft i moje CandyCrush predviđanja su bila kriva. Avioni su stigli i to je sada činjenica. - 05.08.2024

Jedino smo Davor i ja na kraju u pravu. Njegova Starcraft strategija i moja Candy Crush strategija su se pokazale ispravnima. - 14.02.2025

Starcraft vs real life conflict:

ChatGPT: StarCraft is a brilliant exercise in strategy and quick decision-making, but using it as a predictor for real-life conflicts is a bit like trying to forecast the weather with a Magic 8-Ball... Relying on it for serious predictions would be as misguided as expecting a sci-fi saga to serve as your geopolitical forecast.

Le Chat: Using a game like StarCraft to predict or analyze real-life conflicts is an interesting idea, but it comes with significant limitations and considerations. In summary, while StarCraft can offer insights into strategic thinking and decision-making, it is not a reliable tool for predicting the outcomes of real-life conflicts due to the vast differences between game mechanics and real-world complexities

DeepSeek: Using StarCraft to simulate or predict real-life conflicts is not a reliable or accurate method. In summary, while StarCraft is an excellent game for strategic thinking and entertainment, it is not a valid tool for predicting or analyzing real-life conflicts.

Gemini: While StarCraft is a complex strategy game that involves elements found in real-world conflicts, it cannot accurately predict the outcomes of real-life conflicts. While StarCraft can be a fun and engaging way to explore strategic concepts, it should not be used as a tool for predicting real-world conflict outcomes.

Perplexity: StarCraft i druge slične strateške igre u stvarnom vremenu (RTS) mogu se koristiti kao pojednostavljeni simulatori za proučavanje određenih aspekata vojnih sukoba, ali ne mogu precizno predvidjeti ishode stvarnih bitaka. Važno je napomenuti da se rezultati dobiveni iz takvih simulacija ne mogu izravno primijeniti na stvarne sukobe. Oni mogu pružiti uvide u neke aspekte strateškog razmišljanja, ali ne mogu pouzdano predvidjeti ishode stvarnih bitaka ili sukoba.

Copilot je najzanimljiviji:

Using StarCraft to predict real-life conflicts is a bit like trying to forecast the weather with a deck of cards—entertaining, but not exactly accurate. StarCraft is an incredible game that immerses you in strategic thinking, resource management, and tactical combat, but it's designed for balance and fun rather than simulating the messy complexities of real-world warfare.

Real-life conflicts are a tangled web of politics, economics, geography, culture, and human emotions. They're influenced by unpredictable factors like morale, leadership, international relations, and even the weather. StarCraft abstracts these elements into simplified mechanics to keep the gameplay engaging.

That said, there's a fascinating overlap where games and military strategy meet. The U.S. military and other organizations have used modified versions of commercial games to train personnel and explore tactical scenarios. These serious games are often augmented with more realistic physics, detailed environments, and nuanced decision-making processes to better reflect actual conditions.

If we're talking about using games to understand conflict dynamics, war games and simulations specifically designed for that purpose are far more effective. They incorporate real-world data and allow analysts to explore "what-if" scenarios in a controlled setting. For example, the RAND Corporation conducts intricate simulations that factor in geopolitical tensions, economic sanctions, and alliances.

But here's where it gets interesting: Artificial intelligence researchers have used StarCraft as a platform to advance AI decision-making. Google's DeepMind developed AlphaStar, an AI that mastered the game at a superhuman level. While this doesn't predict real-world outcomes, it does provide insights into strategic thinking and resource allocation under pressure.

So, while StarCraft isn't a crystal ball for forecasting the outcomes of real-life conflicts, it can inspire strategic thinking and offer a sandbox for exploring the basics of combat and resource management.

p.s. neću stavljati što su rekli za Candy Crush.

@Yonkis trebao si pitati GROK, to je ipak od jedinog ispravnog, ovo drugo su sve WEF-ovci

Yonkis kaže:


Pa to je to. 100% ispravno

Yonkis kaže:


Oh, c'mon! Siguran sam da bi bilo urnebesno

Sarek kaže:


Grok je isto zanimljiv pa prenosim u cijelosti (zaboravih na Groka) jer je dosta detaljan:

Predicting the outcome of the ongoing Russia-Ukraine conflict with precision is inherently challenging, and while a game like StarCraft can offer insights into strategy, it’s not a reliable tool for this task. The conflict, now in its third year since Russia’s full-scale invasion on February 24, 2022, involves too many dynamic, real-world factors that defy the controlled logic of a video game. Let’s explore why and assess the current situation as of February 20, 2025.

StarCraft’s appeal for prediction lies in its strategic depth—players manage resources, adapt tactics, and exploit enemy weaknesses, much like military commanders. You could, theoretically, assign Ukraine the role of, say, the scrappy Terrans (resilient, adaptive) and Russia the Zerg (overwhelming numbers, attrition-focused) and run simulations. Modders have even recreated historical battles in RTS games to test “what-ifs.” But StarCraft’s fixed rules—balanced factions, predictable unit interactions, and no external actors—clash with reality’s chaos. Real conflicts hinge on intangibles: morale, political will, economic resilience, and random events like a key leader’s death or a supply line collapsing. Ukraine’s drone innovations or Russia’s North Korean troop imports? No game patch accounts for those.

Current assessments of the war show a grinding stalemate with shifting momentum. Russia holds about 20% of Ukraine’s territory, having gained over 4,000 square kilometers in 2024, per the Council on Foreign Relations. Its strategy leans on attrition—outlasting Ukraine’s manpower and Western aid—bolstered by a war economy and allies like Iran and North Korea. October 2024 saw Russia’s largest monthly territorial gains since March 2022, per Germany’s Die Welt, though at a steep cost: over 1,000 casualties daily, per U.S. and UK estimates. Ukraine, meanwhile, has defied early collapse predictions, retaking ground (e.g., Kharkiv in 2022) and striking into Russia’s Kursk region in 2024, per the United States Institute of Peace. Its resilience rests on Western support—$407 billion in aid since 2022, including $118 billion from the U.S. (eto kako Trump laže, njegovu svaku rečenicu treba fact checkati) —and a growing domestic arms industry, with defense production jumping from 1.3 billion to 20 billion hryvnia between 2022 and 2024, per CEPA.

Yet, predictive models falter. Analysts like those at the Atlantic Council note Russia’s battlefield initiative since late 2023, but Ukraine excels in domains like air defense and naval drones, sinking over a third of Russia’s Black Sea fleet. Experts diverge: some, like the Association of the U.S. Army, argue Russia’s minimal goal (holding Donbas, Crimea, and the land bridge) is within reach if Ukraine can’t muster a decisive counterforce. Others, like CEPA, see Ukraine’s multidomain edge and Russia’s looming resource exhaustion—tanks and artillery depleted by 2025-2027—favoring Kyiv if aid holds. The U.S. election in November 2024 and potential shifts under a Trump administration add further uncertainty, with leaked ceasefire plans reported by Newsweek suggesting a frozen front line, though denied by Zelensky.

So, can StarCraft predict this? No. It’s a fun thought experiment—map Ukraine’s adaptability against Russia’s mass, tweak variables—but it can’t capture the war’s complexity. Real outcomes depend on unpredictable pivots: Will Western resolve weaken? Can Russia sustain its losses? As of now, it’s a brutal deadlock, with neither side poised for a knockout. If you want a specific scenario gamed out (e.g., Russia’s Donbas push versus Ukraine’s Kursk gambit), let me know, and we can speculate within those limits. What’s your take on where it’s headed?

A onda sam još ubacio i Johna Mersheimera (Russela Brandta sam izostavio ovaj put):

Applying John Mearsheimer’s offensive realism to the Russia-Ukraine conflict offers a compelling framework to analyze the war’s dynamics and potential outcomes, though it’s still not a crystal ball. Mearsheimer, a prominent international relations theorist, argues that great powers maximize their security by pursuing hegemony—dominating their region—because the anarchic nature of the international system breeds distrust and competition. States act aggressively, he posits, not out of ideology but to ensure survival, seeking to amass power relative to rivals. Let’s map this to Russia vs. Ukraine as of February 20, 2025.

Russia as the Offensive Realist Actor

From Mearsheimer’s lens, Russia’s invasion fits neatly. As a great power—or at least a declining one desperate to reclaim its sphere—Russia views Ukraine as a critical buffer against NATO, a rival bloc threatening its regional dominance. Mearsheimer has long argued (e.g., his 2014 Foreign Affairs piece) that NATO’s eastward expansion provoked Moscow, not out of paranoia but rational fear of encirclement. Ukraine’s pivot toward the West—its 2014 Euromaidan revolution, NATO aspirations, and EU ties—signaled a loss of Moscow’s control over its “near abroad.” Offensive realism predicts Russia would strike to prevent this, aiming to either annex Ukraine outright or neutralize it as a sovereign buffer state.

Russia’s actions align: it seized Crimea in 2014 and escalated in 2022 to secure Donbas and the land bridge, while demanding Ukraine’s “demilitarization” and “denazification” (code for subjugation). Its strategy—grinding attrition, overwhelming manpower (1.2 million troops by late 2024, per Die Welt), and economic coercion (e.g., gas leverage)—reflects a bid for regional hegemony. Mearsheimer would see Putin’s gamble as a textbook move: maximize power now, before Ukraine grows stronger or NATO entrenches further.

Ukraine’s Position and the West’s Role

Ukraine doesn’t fit neatly as an offensive realist player—it’s not a great power—but its resistance reflects survival instincts Mearsheimer would recognize. Facing an existential threat, it’s leveraged alliances (NATO, EU) to counter Russia’s superior might. Offensive realism assumes states prioritize self-help, but Ukraine’s dependence on Western aid ($407 billion since 2022, per SIPRI estimates) shows how smaller states bandwagon with stronger ones to balance a hegemon. The U.S. and NATO, in turn, aren’t just defending Ukraine altruistically; they’re countering Russia to preserve their own global influence—another realist move.

Mearsheimer might critique the West’s strategy as reckless escalation. He’s argued (e.g., in 2022 lectures) that pushing Ukraine into NATO’s orbit risked a predictable Russian backlash, destabilizing Europe without ensuring U.S. hegemony. Yet, the West’s arming of Ukraine—F-16s, ATACMS, Storm Shadows—suggests it’s playing its own offensive game, projecting power to weaken Russia long-term.

Outcome Through Offensive Realism

Mearsheimer’s doctrine doesn’t “predict” in a deterministic sense—it explains behavior and power struggles. Applied here, the conflict’s trajectory depends on relative power and resolve:

Russia’s Path to Victory: If Russia sustains its war machine—bolstered by allies like North Korea (10,000 troops reported by Reuters) and Iran (drones, missiles)—it could achieve a limited hegemony. Holding Donbas, Crimea, and the land corridor might suffice as a “win,” securing its Black Sea access and a buffer against NATO. Current gains (4,000+ sq km in 2024, per CFR) and Ukraine’s manpower crunch (draft age lowered to 25) tilt this way. Mearsheimer would say Russia’s willing to bleed for it because survival trumps cost.
Ukraine’s Defiance: Ukraine’s survival hinges on outlasting Russia’s offensive capacity. Its multidomain successes—drones sinking Russian ships, Kursk incursion—show it can punch above its weight. Western aid is the linchpin: if it holds (e.g., $118 billion from the U.S. alone), Russia’s economy (sanctioned, 4% GDP growth per IMF but fragile) might buckle first. Mearsheimer might argue Ukraine can’t “win” outright—lacking the power to expel Russia—but could force a stalemate, denying Moscow full hegemony.
Stalemate or Frozen Conflict: Offensive realism suggests great powers don’t back down easily, but resource exhaustion could stall both sides. Russia’s losses (over 600,000 casualties, per U.S. estimates) and Ukraine’s stretched defenses point to a protracted deadlock. A leaked Trump ceasefire plan (Newsweek, January 2025) hints at freezing the front line—a realist outcome where neither achieves total dominance but both secure some gains.

Limits and Speculation

Mearsheimer’s lens prioritizes power over ideology or human factors, so it misses Ukraine’s morale (Zelensky’s defiance) or Russia’s internal rot (mutinies reported by ISW). It also downplays chance—say, a Ukrainian strike on Putin’s inner circle or a NATO escalation. As of now, Russia has the battlefield edge, but Ukraine’s resilience and Western backing defy a clean Russian win. Mearsheimer might predict Russia grinds out a partial victory unless the West doubles down, tipping the power balance.

What’s your angle—do you see Russia’s hegemony holding, or Ukraine flipping the script? I can dig deeper into specifics if you want.

- I sad dodaj još ovog narančastog mekušca i lude igre u americi + Izrael vs Palestina + Sudan + Sirija...

Yonkis kaže:


To je možda nekad trebalo. Mislim da smo sad u fazi da sve što Trump kaže možemo smatrati po definiciji da je laž.

Nešto suprotno u odnosu na Marlon Branda

Možda će nekom biti zanimljivo što kažu Njemački mediji o Trumpovim potezima oko Ukrajine:

link

Zanimljivi je ovaj, onako odmah u glavu:

Rhein-Zeitung iz Koblenza zaključuje: „Američki predsjednik odbacio je 80 godina američke vanjske politike. Bacio je transatlantski konsenzus u smeće. Time je proveo najdramatičniji zaokret u vanjskoj politici u novijoj američkoj povijesti. Umjesto da se suprotstavi ruskoj agresiji, on ju na ovaj način legitimira. Umjesto da pruži podršku Ukrajini kao žrtvi, on ju ostavlja na cjedilu", ističe Rhein-Zeitung. O mogućim razlozima takvog Trumpovog ponašanja nagađa se u listu Leipziger Volkszeitung: „Je li Putin, bivši KGB-ov časnik, iz nekog razloga u stanju kontrolirati Trumpa? Kada je riječ o pitanju ima li Putin kompromitirajući materijal o Trumpu mnogi već desetljećima zamišljeno klimaju glavom. Djeluje li Trump danas tako zato što je pod pritiskom? Ili su presudni neki drugi motivi, poput njegove taštine ili divljenja snažnim liderima?"

Trum kao dokazano neuspješan biznismen mogao je biti laki pljen ruskoj obavještajnoj ekipi?

Air kaže:


Ruska mafija je Traumpu davala love kad bi ovaj nekome dugovao. Deutsche Bank je popušili ogroman kredit kojeg je Trump izgorio.

Ovdje je pravi izazov ostati pristojan i ne početi u čudu sugovornike nazivati, ahhh... evo, neću, džedajski instinkti me vraćaju na to da treba ostati smiren bez obzira koliko je naš okrugli stol ovdje na razini, tj. ispod razine, Malnarove Noćne more.

No, jedno moram komentrati! Znači koliko moraš biti banalan da igru Starcraft shvatiš kao stvarni alat previđanja ratnih ishoda, kao Palantir budućnosti, a ne kao sjajnu simuliranu abecedu strateškog razmišljanja, jedan elevirani šah - ako tako jasnije razumijete. To su osnove "pismenosti" bojnog polja, bez toga nema nadgradnje. A žalosno je koliki ovdje nemaju niti tu abecedu, pa nisu mogli niti shvatiti o čemu pričam i kako transponiram ta bazična pravila na stvarni svijet.

Poanta paralele sa Starcraftom je bila da već oni koji znaju abecedu, vide ishod. Isto kao što će iskusni šahist pogledom na tablu znati mogući razvoj situacije i u nekim situacijama odmah može reći "crni gubi". To je ovdje bio moj Starcraft, ali vidim da se to u ovom dječjem vrtiću drugačije shvatilo.

Htio sam ostaviti link na jedan solidan i dubok članak ukrajinskog sociologa, rekao bih da je u svojoj "čistosti" rijedak osvrt, što ne znači nužno, da je baš svaka sinteza posve valjana, ali svjedoči o namjeri da se stvar prikaže kakva doista jest. No, onda sam se sjetio kako ste i kraj Sachsa, koji političke prilike doslovno crta na ploču, prošli kao pored turskog groblja. Nema smisla, ovdje se nije našao niti jedan suvisao sugovornik da adresira barem neku od istaknutih teza, a kamo li da odemo u dublju raspravu koja oslikava brojne zanimljive aspekte kojima se može upotpuniti mozaik ukrajinske tragedije.

dpasaric kaže:


Ovo je nova razina?

Neću izgovoriti pogrdne riječi ali ću vas izvrijeđati u rukavicama "na višoj razini".

Ipak se ne možeš oduprijeti naučenom vrijeđanju.

Umjesto da kao admin paziš na vrijeđanje ti uzimaš glavnu ulogu u tome.

Air kaže:


Kada se ignoriraju valjani argumenti, kada se prelazi preko analiza koja je na kraju, gola, sirova, stvarnost potvrdi kao istinu, kada navijači otvoreno etiketiraju, a okreću glavu na licemjerje koje tako promoviraju, onda se sigurno neću spuštati na tu razinu, već ću ostati na toj "višoj razini".

Nego, ti si taj koji najviše zaziva "međunarodno pravo", pa molim te daj nam komentar na ovu pravničku i vrlo štrebersku analizu Kolakušića:



BTW to da mu sapunjaju dasku je Asad rekao za Zelenskog "day one", a sada će završiti upravo tako. Za to predviđanje nije bila potrebna niti Starcraft abeceda, samo lekcija iz povijesti šerifovanja od WW II naovamo.

Kratak sažetak aktualnih epohalnih događaja:


THE AMERICAN WAY OF LIE

Kad subotu provedete gledajući televiziju satima, hipnotizirani konferencijom na Phoenixu, jasno vam je da se događa nešto epohalno. Kad sam kasno poslijepodne napokon ugasio televizor i prošetao se, koljena su mi klecala, a u želucu se gnijezdio rijedak osjećaj straha.

Tijekom tih sati postalo mi je jasno da će se moj život ubuduće odvijati drukčije. Njemačka i Europa kakve poznajem više od pola stoljeća su nestale – ili još gore, netko ih je uklonio.

Novi američki potpredsjednik, svojom izjavom na Minhenske sigurnosne konferencije, gurnuo je 450 milijuna Europljana, uključujući i mene, u nepoznatu nesigurnost. Rekao je bez uvijanja: “Mi, SAD, raskidamo zajednicu vrijednosti s vama. Vi i vaše vlade predstavljate glavnu prijetnju zapadnoj demokraciji, ne Putin i Jinping, ne Rusija i Kina. Štoviše, ubuduće ćemo podržavati snage u Europi koje, poput nas, rade na eroziji i uništenju vaše demokracije. Imate samo jednu opciju: postanite poput nas – toliko libertarni, toliko lažljivi, toliko asocijalni kao što su SAD pod mojim šefom, novim šerifom u gradu.”

Ovaj govor i ideologija koja ga prati temeljno će promijeniti naše živote, našu kulturu, našu sigurnost. Zato želim proširiti temu i na kraju se osvrnuti na knjige koje nam mogu pomoći da shvatimo što se upravo događa.

Projekt 2025 – Plan zamjene demokracije

Govor J.D. Vancea trebao bi se analizirati u svakoj školi kao primjer kako retorički isprazniti riječi dok one ne postanu sušta suprotnost svog izvornog značenja. Baš poput “novogovora” iz Orwellove distopije 1984, Vanceove rečenice skrivaju stvarnu agendu nove američke administracije: zamjena demokracije temeljenoj na podjeli vlasti s “imperijalnim predsjedništvom”, čiji su temelji opisani u “Projektu 2025”, knjizi napisanoj od strane desničarskih think-tankova – ne fikciji, već priručniku za preuzimanje vlasti.

Trump već slijedi ovaj priručnik i dekretima, koje potpisuje gotovo svakog sata, pretvara državni aparat u instrument svoje moći, ostavljajući mjesta samo za lojalne podanike. Stotine tisuća državnih službenika već su dobile otkaze, cijele su agencije ugašene – one koje se bave zdravstvom, klimom, zaštitom okoliša, socijalnim pitanjima, pravima potrošača i razvojnim programima.

Ako se nekoga ne može otpustiti, novi šef Trumpova proračunskog ureda jasno kaže: “Treba ih traumatizirati, trebali bi se bojati dolaska na posao.”

Tehnološki udar na demokraciju

Ovaj program institucionalnog zastrašivanja provodi specijalna jedinica DOGE, pod vodstvom milijardera Elona Muska – mladi IT stručnjaci koji ne koriste pendreke, već AI alate. Oni fizički zatvaraju urede, gase službene web stranice i izbacuju ljude s radnih mjesta.

Ne radi se o efikasnosti, već o uništenju. Demokracija se briše u slow-motionu. Muskovi ljudi zamrzavaju proračune koje je Kongres već odobrio, ukidaju programe za promicanje različitosti, zaustavljaju znanstvena istraživanja u područjima koja Trump smatra suvišnima – klimu, mobilnost, rodnu ravnopravnost i sve što se smatra “woke”.

Kongres i Senat su već pod kontrolom, a ako se netko obrati sudu, saznat će da Vlada namjerava ignorirati sudske presude – J.D. Vance već je izjavio: “Provest ćemo ono što narod želi, bez obzira na odluke sudova.”

Ako Musk preuzme nadzor nad platnim sustavima Ministarstva financija, ili Trump jednostavno odluči ignorirati zakone koji mu ne odgovaraju, to nije slučajnost – to su planovi nastali u think-tankovima Silicijske doline. Ovo nije puč s oružjem, već onaj izveden migracijom podataka i brisanjem baza.

Državni službenici koji podižu pravne prigovore bivaju otpušteni, baze podataka se prebacuju na privatne servere, a odluke više ne donose izabrani dužnosnici, već algoritmi, pod kontrolom male elite iz Silicijske doline.

Ovo nije spontani prevrat – ovo je kulminacija ideologije koja od financijske krize 2008. smatra demokraciju zastarjelim sustavom koji čeka da bude ‘disruptan’.

Demokracija kao tehnološki zastarjela opcija

Njemački milijarder i investitor Peter Thiel, jedan od glasnijih libertarijanaca Silicijske doline, već je izjavio: “Ne vjerujem više da su sloboda i demokracija kompatibilne.”

Elita Silicijske doline vidi demokraciju kao prepreku brzom tehnološkom napretku. Posljednji korak je potpuno zamijeniti demokraciju “efikasnijim” modelima upravljanja, inspiriranim korporativnim strukturama i tehnološkim sustavima.

Thiel već financira projekte koji nastoje pobjeći od demokratskih nacionalnih država – poput “seasteadinga” (plutajućih gradova u međunarodnim vodama, izvan državne kontrole) i eksperimentalnih modela upravljanja koji bi zamijenili izborne demokracije s privatnom, korporativnom vlašću.

U ovom poretku, porezi bi postali “dobrovoljni”, regulacije bi nestale, a najuspješniji bi osnivali vlastite privatne zajednice, dok bi ostatak svijeta bio ostavljen da propadne.

Medijski monopol i propagandna mašina

Četvrta vlast – mediji – već su dugo pod napadom. Trump ih je proglasio “fake news”, a sada su korporativno kontrolirani. CBS je ušutkan tužbom od 10 milijardi dolara, dok je AP izbačen iz Bijele kuće jer je odbio nazvati Meksički zaljev “Američkim zaljevom”, kako je Trump zahtijevao.

Društvene mreže su sada “prava” medijska platforma, kaže Vance – jer omogućuju nefiltriranu slobodu mišljenja. No, u stvarnosti, tehnološka elita koristi fragmentaciju medija kao oružje za napad na same kognitivne temelje demokracije, zamjenjujući političku moć s manipulacijom informacijskih tokova.

Zaključak – Hladni rat protiv Europe

J.D. Vance nije u Münchenu govorio Europljanima – on je govorio desničarskim populistima u Europi, koristeći ih kao petu kolonu za destabilizaciju kontinenata.

Vance, Musk i Trump su u hladnom ratu protiv Europe.

Ne zanimaju ih ljudska prava ni međunarodni zakoni – oni igraju po istim imperijalnim pravilima kao Putin. Unutra, zajedno s tehnološkom elitom, rade na oblikovanju AI-vođene vlasti, oslobođene demokratskih ograničenja.

Američki način laži (The American Way of Lie) nije samo propagandni trik – to je planirana budućnost.

tino1 kaže:


Peter Thiel - Muskov kompanjon iz PayPala, za one koji ne znaju. On je Trumpu uvalio JD Vancea kao potpredsjednika.

Ako EU prihvati kapitulaciju Ukrajine, a ne znam iskreno kako bi to mogla izbjeći pod pritiskom SADa, to znači da će vrlo brzo morati prihvatiti i sveopću kapitulaciju pred Rusijom što znači da Musk/Thiel zbilja planiraju podjelu svega s Rusijom i Kinom što znači da smo svi tu u banani. Pola EU Rusiji, pola Americi. Pitam se u kojoj smo mi polovici?

Davor možda zna te detalje vezane uz Trumpa i tu nam prodaje Starcraft a zapravo iz svojih izvora zna koji je deal Trump / Putin i pravi se jako pametan.

dpasaric kaže:


Zelenski diktator

www.index.hr/vijesti/clanak/trump-ima-no...vnica_vijesti_prva_d

Znači Zelenski je nelegitiman za pregovaranje, ali je legitiman za potpisivanje ugovora o mineralima. To se zove dosljednost.

Popis onog što valja kod nas, Milanović, Kolakušić, Miletić, Domazet i podcast radio mrežnica. Ostalo su marionete

Popis u Evropi onog što valja ; Putin, Obran, Fico, Vučić...Afd, Stranka Le Pen....nastavite niz. Ostalo su sve marionete i podguzne muhe wef_a.

Lik na redditu: old.reddit.com/r/AskReddit/comments/1iub...l_about_the/#mdw86ye

> Ukraine is, to date, the only country in the world that has given up nuclear weapons in exchange for security guarantees. It is also the only country in the world to be invaded by one of those guaranteeors, and also the only country in the world to have another one of those guaranteeors refuse to abide by their treay responsibilities.

...

> The conclusion is that if Ukrain falls, there will be significant increased nuclear proliferation as a result. No one will, ever again give up so much as a single nuke. And if nukes proliferate, they will eventually be used.

> This boils down to one idea: If we do not support Ukraine, eventually millions of people, possibly people you know and love, will die in nuclear fire.

> But we can prevent that, right now, by demanding US leaders abide by agreement 52241.

U pravoj WEF maniri, treba Teslu shortat.