04.08.2017 | 09:51
Točno tako. Evo ti istina. Ja sam bio u posljednjoj generaciji balavaca u tiskovnim medijima koja je morala proći školu pisanja u Večernjem listu, taman smo prelazili is državnog (kada smo bili režimske novine) u privatno vlasništvo (Styria Medien AG). Godina 2000.
Nakon toga, ovo danas dolazi doslovno bez ikakvog fakulteta (ni tada nisi morao imati završeno novinarstvo, ali bilo je logično da si barem neki faks ili visoku školu završio, ili najniži među nama su bili drop outi s nekih fakulteta - ali opet inteligenti ljudi)...
Evo ti primjer Siniša Hančić, koji je tada bio urednik foto rubrike Večernjeg lista - je diplomirani veterinar - ali čovjek je rasturao fotografiju. Onda je prešao u 24, pa sada u ovu agenciju Pixell (da, i to su uništili, više niti jedne pisane novine nemaju vlastitu foto rubriku - nego moraju kupovati slike od Pixella)...
Imaš urednika onda, a taj svaki dan odlazi na kolegij kojim predsjedava glavni urednik i urednik deska. Desk bi bio unutarnja politika - naslovnica do šeste strane. Onda su načitanije rubrike Crna kronika i Sport, te jasno ispred njih naslovna i zadnja strana.
Imaš tu puno caka, uvijek se glavni tekst (mi smo ga zvali šlager jedan kako i stariji novinari tipa Ivkošić) stavlja gore na desnu stranicu jer ti oko tu prvo odlazi (a šlager dva ide dolje) - dok nebitniji tekstovi idu na lijevu stranicu dolje jer ćeš tu pogledati zadnje...
Onda moraš u lead-u (znači u prve dvije rečenice) odgovoriti na šest pitanja: tko, što, gdje, kada, kako i zašto. I ne smiješ u tekstu, pogotovo u drugoj rečenici, ponavljati istu riječ jer postaješ zamoran i dosadan, pa se naučiš da istu stvar možeš nazvati i na dva i tri načina itd., itd...
Danas čitam tekst o parku Mirnovec, da bi mi autor u zadnjoj rečenici rekao da je to u Biogradu, što se pitam od naslova - krepilizam...
Ovo danas djeca dolaze s ceste, za ove fore nisam niti siguran da ih itko uči - uhvate vijest s neta, urednika (pogotvo na portalima) nema - LEKTORI se više ne zapošljavaju (onda pišu kako pišu, ne znaju ni jezik - mi smo barem učili od naših).
A onda je Styria došla na ideju 24 sata. Male novine, duplo niža cijena. Lagano žute.
Sada pazi, u Večernjaku si imao honoraraca koji su tako radili i po 15 godina te se molili za stalan posao - i onda nam je Klaus (predsjednik Uprave Večernjaka) obećao upravo to plus 8000 kn plaće u startu onome koji pređe. Došli su ljudi iz Večernjeg, Jutarnjeg, Vjesnika, Novog lista, Slobodne Dalmacije - i najbolji fotići iz svih novina i tjednika jer su plaće nudili jebene i jer su znali da će fotografija voditi glavnu riječ u tim novinama.
I onda su izrodili čudovište.
Ali to čudovište je danas najprodavanija novina - a što to govori o nama?
A kako će se s internetom izboriti - to ne znam. Tisak polako izumire, to je sigurno.
Newsweek je još prije dvije godine ukinuo tiskane novine - samo phone, tablet i net izdanje su odlučili gurati dalje...
A za Big Brother i slične pizdarije kojima se ljudi opterećuju danas, pogledaj si Cinema Verite sa Jamesom Gandolfinijem (koji mi je bio super glumac), jako dobar film - prema istitinoj priči - pa vidiš kako je takav sustav TV-a počeo i kada...
EDIT: A ovo za dizanje u nebo - evo najbolji primjer: ja sam na prvom katu radio u Večernjem listu, a Ana Rukavina je bila na trećem u Vjesniku. Curu sam upoznao kada smo mjesec ili dva pratili aferu Croatia bus i Leona Sulića. Pili kave, sprijateljili se, dane provodili zajedno prateći ove štrajkače i direktora idiota i lopova. Bila je i prepametna i prelijepa - stvarno. Izgledala mi je kao da joj je jedan od roditelja indijanac a drugi bijelac, prekrasna je bila. Ljudi vide samo njenu fotku iz bolnice. Ovo što su danas napravili od njenog pisma "hoću život" ona bi mrzila. Svaka čast organizaciji, ali njeno se ime isprostituiziralo skroz... Ona se tada taman udala i htjela otići u Šibenik otkud joj je bio suprug, da bi radila u dopisništvu - i onda skuži da ima taj prokleti karcinom. To je suština tog pisma, i da se pomogne drugima - a ne ovo di je to otišlo - da se Severina dere njeno ime, a nikad curu vidjela nije...