15.10.2013 | 14:42
probudim se.....kišovito jutro....moj rođendan.....
Dižem se iz kreveta.... žena spava.....briga je za moj rođendan....
Uđem u kuhinju, tamo se kćer i sin napucavaju na X-Box-u, ni a ni b....a kamoli "dobro jutro" ili "sretan rođendan, tata".....
Prolazim u WC, umivam se, nužda i to....izlazim....oblačim se....
Odlazim na posao. Ni doviđenja..... ah ta obitelj....
Dolazim na posao.
S vrata ureda, na kojima stoji sekretarica, licem joj se razliježe smiješak, a kad se približih, ona poskoči na visokim peticama, poljubi me u obraz sočno namazanim usnama i poviče: "Sretan rođendan, šefe"!!!
Naravno, to privuče pažnju nekolicine u okruženju, te se pridruže čestitkama....
Nakon tog ugodnog početka radnoga dana, dolazi posao....
Završavam posao....i ne baš potpuno raspoložen, krećem kući...
Sekretarica me zamoli da je odbacim kući, pokvario joj se auto....
I hajde, kako da je nebih odbacio, ta jedina se sjetila moga rođendana!
Vozimo do njenoga stana, šutke, razmjenjujući neke čudne poglede.
Stao sam ispred kućnih vrata njena stana. Pozvala me na kavicu....
Uđoh, ma neka sve ide k vragu, zašto da se malo ne opustim u ugodnom društvu...
Pijemo kavicu, lijepo miriši... Ona se diže sa fotelje , namigne mi i kaže: evo, sad ću ja, samo da odem nešto do susjede...
Čekam..... ni zvuka....
Tišina....
Kad, eto....neki zvukovi, cika, smijeh, otvaraju se vrata, ulazi moja sekretarica, moje prva susjeda, moja supruga, noseći ogromnu saher tortu i prijatelji sa šampanjcem, djeca s poklonima.....
a ja......
a ja......
a ja....gol na kauču......