01.07.2017 | 07:29
Kako se čovjek sjeća nekih događaja iz djetinjstva vividno, to nije normalno. Ja sam, konkretno, predzadnja generacija koja se primala u pionire.
A u razredu smo imali (to se tada nije znalo, samo da je dečko bio malo hiperaktivan i da mu je ta "drugarica" u pitanju (od 1. - do 4. osnovne) bila susjeda u ulici i znala kompletnu priču...
Uglavnom, on je trebao prije nastave očistiti ploču - kanta, spužva, brisanje i basta.
Ali nije, a kada ga je - a bila je stroga, šta jest, jest - pitala zašto, poludio je iz čista mira i počeo se bacakati kada ga je primila za ruku da ga odvuče do ploče da to obavi kako bi počeli s nastavom...
Kada ga je konačno postavila pred tablu, uzela je spužvu i zarila ruku u onu kantu kredaste vode i počela ga njome prati po licu, sa "umij se druže, smiri se malo" - pričom. Doslovce. On je jadan počeo vrištati, a cijeli se razred skamenio.
Da bi kasnije netko drugi oprao ploču umjeto njega jer je on bio u šoku.
Ali kakva promjena mentaliteta društva - zato ovo i pišem.
Zamislite da to danas neki učitelj napravi klincu, odma novine, emisije, Otvoreno - škola, ministarstvo, resorni ministar daje učiteljici u pitanju otkaz...
Tada je to bilo normalno... Mislim - neka vrst strahovlade u učionici kod strožih profesora/učitelja. Kasnije smo popizdili od 5. do 8. a to su prve godine slobodne države i oni luđi su nabijali onim jadnim slabijim učiteljicama prazne kante od smeća na glavu...
Inače, priča o dečku je da je bio usvojen i imao je poremećaj ponašanja, ADD. Nije mogao biti miran. Ali ja mislim da se tada za to, barem ovdje - nije ni znalo.
Psihijatrija se studirala pod neurologijom kao predmet, koliko mi je stara pričala...